Anthony Wilding
Anthony Wilding | ||
---|---|---|
Profesionalna karijera: 1901. – 1915. | ||
Osobni podaci | ||
Država | Novi Zeland | |
Rođenje | 31. listopada 1883. Christchurch, Novi Zeland | |
Smrt | 9. svibnja 1915. Neuve-Chapelle, Francuska | |
Visina | 1.87 m | |
Stil igre | desnom rukom, jednoručni bekhend | |
Pojedinačno | ||
Osvojeni turniri | 118 | |
Najbolji plasman | 1. mjesto (1911.) | |
Uspjeh na Grand Slam turnirima | ||
Australian Open | P (1906, 1909) | |
Wimbledon | P (1910, 1911, 1912, 1913) | |
Olimpijske igre | ||
Olimpijske igre | Bronca (1912) | |
Parovi | ||
Uspjeh na Grand Slam turnirima | ||
Australian Open | P (1906) | |
Wimbledon | P (1907, 1908, 1910, 1914) | |
Timska takmičenja | ||
Davis Cup | P (1907, 1908, 1909, 1914) |
Anthony "Tony" Frederick Wilding (Christchurch, 31. listopada 1883. – Neuve-Chapelle, 9. svibnja 1915.) je bio novozelandski tenisač i bivši najbolji tenisač svijeta te vojnik ubijen tokom Prvog svjetskog rata. Wilding je bio sin bogatih engleskih imigranata na Novom Zelandu te je kao dijete uživao u luksuzu privatnih teniskih terena. Završio je pravo na Trinity Collegeu u Cambridgeu te je nakratko radio u očevom odvjetničkom uredu. Ipak, Wilding je bio fokusiran na sport; bio je vrhunski igrač kriketa te motociklistički entuzijast. Njegova teniska karijera započela je osvajanjem turnira u Canterburyju kada je imao samo 17 godina. U periodu od 1909. do 1914. godine, Wilding se razvio u vrhunskog tenisača te se danas smatra kako je u tom periodu bio svjetski broj jedan. Osvojio je ukupno 11 Grand Slam naslova, šest pojedinačno i pet u parovima, te je danas još uvijek jedini tenisač s Novog Zelanda koji je osvojio Grand Slam. Wilding je također osvojio tri ILTF-ova Svjetska prvenstva, dva Svjetska prvenstva na tvrdoj podlozi i jedno Svjetsko dvoransko prvenstvo.
Wilding je također osvojio četiri Davis Cupa igrajući za Australaziju te brončanu medalju na Olimpijadi 1912., čime je postao jedini novozelandski tenisač s olimpijskom medaljom u tenisu. Još i danas drži sljedeće rekorde: 75 turnira na zemljanoj podlozi (1900. – 1915.), 23 titule u jednoj sezoni (1906.) i 114 titula na otvorenom (taj rekord dijeli s Rodom Laverom). U svom retrospektivnom rangiranju najboljih tenisača svih vremena iz 1950. godine, Norman Brookes, trostruki Grand Slam prvak i predsjednik Teniskog saveza Australije, stavio je Wildinga na četvrto mjesto. Nedugo nakon izbijanja Prvog svjetskog rata, Wilding se prijavio u vojsku te je poginuo u borbi, 9. svibnja 1915. godine, tokom bitke na mostu Aubers u Neuve-Chapelleu, i to nakon što je granata eksplodirala na krovu rova u kojem se skrivao. Pokopan je sljedećeg dana na fronti, ali je kasnije njegovo tijelo prebačeno na vojno groblje u mjestu Richebourg-l'Avoué.
Godine 1978. primljen je u Međunarodnu tenisku kuću slavnih.