Angiotenzinski receptor

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Angiotenzinski II receptor, tip 1
Identifikatori
Simbol AGTR1
Alt. simboli AGTR1B
IUPHAR AT1
Entrez 185
HUGO 336
OMIM 106165
RefSeq NM_000685
UniProt P30556
Drugi podaci
Lokus Hromozom 3 q21-q25
Angiotenzinski II receptor tip 2
Identifikatori
Simbol AGTR2
IUPHAR AT2
Entrez 186
HUGO 338
OMIM 300034
RefSeq NM_000686
UniProt P50052
Drugi podaci
Lokus Hromozom X q22-q23

Angiotenzinski receptori su klasa G protein-spregnutih receptora čiji ligandi su angiotenzini.[1] Oni su značajni u renin-angiotenzin sistemu, gde su odgovorni za prenos signala glavnog hormonskog efektora.[2]

Struktura[uredi | uredi kod]

AT1 i AT2 su receptori sa ~30% zajedničke sekvence. Oni imaju sličan afinitet za angiotenzin II, koji je njihov glavni ligand.

Članovi[uredi | uredi kod]

Pregled[uredi | uredi kod]

Receptor Mehanizam[3]
AT1
AT2
AT3
AT4

Mehanizam[uredi | uredi kod]

Angiotenzinski receptor se aktivira vazokonstrikcinim peptidom angiotenzinom II. Aktivirani receptor se spreže sa Gq/11 i Gi/o. Time se aktivira fosfolipaza C i povećava citosolna koncentracija Ca2+, čime se iniciraju ćelijski responsi kao što je stimulacija proteinske kinaze C. Aktivirani receptor takođe inhibira adenilat ciklazu i aktivira razne tirozinske kinaze.[2]

Vidi još[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. de Gasparo M, Catt KJ, Inagami T, Wright JW, Unger T (2000). „International union of pharmacology. XXIII. The angiotensin II receptors”. Pharmacol. Rev. 52 (3): 415–72. PMID 10977869. Arhivirano iz originala na datum 2009-03-16. Pristupljeno 2014-05-08. 
  2. 2,0 2,1 Higuchi S, Ohtsu H, Suzuki H, Shirai H, Frank GD, Eguchi S (2007). „Angiotensin II signal transduction through the AT1 receptor: novel insights into mechanisms and pathophysiology”. Clin. Sci. 112 (8): 417–28. DOI:10.1042/CS20060342. PMID 17346243. 
  3. „Senselab”. Arhivirano iz originala na datum 2009-02-28. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]