Italijanska uprava u Crnoj Gori
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
.png)
Italijanska uprava u Crnoj Gori (ili Italijanski guvernatorat Crna Gora) je bila marionetska država za vrijeme Drugog svjetskog rata pod protektoratom Kraljevine Italije (1941—1943). Glavni grad je bio Cetinje.
Kraljevina Crna Gora je bio projekt fašističkog okupacionog režima Kraljevine Italije da obnovi crnogorsku državu kao svoju marionetu.
Nakon kaputulacije Italije, septembra 1943. godine, dolazi do Njemačke okupacije i uprave (1943—1944), koja ostaje do oslobođenja krajem 1944. godine.
Talijani su početkom 20. stoljeća imali intezivnu suradnju sa Kraljevinom Crnom Goru, gospodarsku i političku.
Nakon 1918. imali su simpatije za rješenje crnogorskoga pitanja, dajući povremeno diskretnu potporu Božićnoj pobuni i početnoj fazi crnogorskog oružanog otpora srpskoj okupaciji njihove domovine.
No, podršku Crnogorcima, makar i simobličku, opozvali su nakon što su sa Kraljevinom SHS potpisali Rapalski ugovor.
Kralj Viktor Emanuel III. je bio oženjen Crnogorkom, princezom Jelenom (kćerkom crnogorskog kralja Nikole).
Početkom invazije na Jugoslaviju od strane Njemačke i Italije 6. travnja 1941., i predajom Kraljevske Jugoslavenske Vojske 17. travnja 1941., manja grupa funkcionera Crnogorske stranke, kojima se kasnije, po dolasku u Crnu Goru, priključio i dr. Sekula Drljević, uz potporu talijanskih okupacionih vlasti je uspostavio Privremeni administrativni komitet Crne Gore.
No, drugi, utjecajniji dio Crnogorske stranke, okupljen oko vojskovođe, generala Krsta Popovića, nije htio dati potporu takvom projektu. Oni su bili rezignirani činjenicom da Neovisna Crna Gora ne bi obuhvaćala sve povijesne crnogorske teritorije.
Komitet je ukinut 5. svibnja 1941., a formira se Crnogorsko savjetodavno vijeće. Ni Komitet ni Vijeće nikada nisu imali efektivnu vlast koju su u svojim rukama zadržali Talijani. Okupacijsku talijansku vlast je vodio Serafino Mazzolini, komesar za civilna pitanja, koji je bio službenik talijanskog Ministarstva vanjskih poslova.
Vijeće je 12. srpnja 1941. organiziralo Sabor (skupštinu), na kojem je proglašena neovisna Crna Gora, sa ustavnom monarhijom kao oblikom vladavine. Saborom je predsjedavao Mihailo Ivanović.
No, već sjutradan, 13. srpnja 1941. izbio je oružani ustanak koji je organizirala crnogorska ogranizacija KPJ.
Na Petrovdanskom saboru usvojena je aklamacijom Deklaracija (tekst iz izvornika na crnogorskom):
- I. Okupacija Crne Gore od strane Srbije, koju je protvno volji Crngoorskog naroda prihvatila tzv. Velika Narodna skupština u Podgorici svojom odlukom od 26 novembra 1918. godine prestala je.
- II. Stavljeni su van snage: režim koji je bio stvoren u Crnoj Gori od bivše Kraljevine Jugoslavije i dinastije Karađorđevića. Vidovdanski Ustav i Ustav od 3. septembra 1931. godine, koji su potjecali od pomenutog režima, ukinuti su.
- III. Proglašava se suverena i nezavisna Država Crna Gora u obliku Ustavne Monarhije.
- IV. Crnogorski sabor izjavljuje da su svi Crnogorci blagodarni fašističkim Oružanim Silama, čijom se zaslugom ostvarilo oslobođenje njihove Domovine i sjećajući se uskih veza koje postoje između dinastije Petrović Njegoš i Italijanskog Kraljevskog Doma, sa povjerenjem u djelo obnove dato uvijek i svuda od Dučea i od fašisitičke Italije - riješeni da sjedine život i sudbinu Crne Gore sa sudbinom Italije, uspostavljaući sa njom veze uske solidarnosti. Naknadno će se pristupiti sklapanju sporazuma između Crne Gore i Italije, prožetim duhom ove solidarnosti i saglasni ulasku Crne Gore u akcionu sveru Rima.
- V. Crnogorski sabor, u pomanjkanju nosioca Vrhovne vlasti šefa Države, riješio je da uspostavi kraljevsko namjesništvo i da umoli Njegovo Veličanstvo Italijanskog Kralja i Cara da blagoizvoli odrediti Namjesnika Kraljevine Crne Gore koji će proglasti Ustav.
Uslijedio je nakon oružanoga ustanka 13. srpnja 1941. masivni vojni odgovor italijanskih vlasti. Crnogorsko savjetodavno vijeće je ukinuto. Dr. Sekula Drljević je, odlukom talijanskih okupacionih vlasti, bio protjeran iz Crne Gore.
Talijani su u Crnoj Gori zaveli vojnu upravu na čijem je čelu bio general Alessandro Pirzio Biroli i trajno su napustili projekat marionetske "Kraljevine Crne Gore". Od toga vremena talijanski okupator je davao potporu kvislinškim formacijama četnika u Crnoj Gori.
Dio pristalica Crnogorske stranke, oko Krsta Popovića, 1942. će oformiti kvislinšku Crnogorsku narodnu vojsku, dok će neki akteri Petrovdanskog sabora, poput časnika Sava Čelebića, prići partizanima i kasnije polučiti i generalski čin.
Godine 1943. crnogorski partizani će oformiti Crnogorsku antifašističku skupštinu narodnog oslobođenja (CASNO), definiranu kao vrhovni organ državne vlasti i državnog suvereniteta Crne Gore. CASNO je bila suglasna da Crna Gora, kao ravnopravna federalna jedinica, postane dio nove jugoslavenske državne zajednice (DFJ) a Crnogorci njezin ravnopravni, konstitutivni narod.
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
| Marionetski režimi | .svg){kind=small} .svg){kind=small} .svg){kind=small}   | ||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Političke organizacije | |||||||||||||
| Kvislinzi i kolaboracionisti | NDH: Ante Pavelić • Slavko Kvaternik • Mladen Lorković • Vjekoslav Luburić • Mile Budak • Mehmed Alajbegović • Jure Francetić • David Sinčić Nedićeva Srbija: Milan Nedić • Milan Aćimović • Dimitrije Ljotić • Kosta Mušicki • Kosta Pećanac • Dragi Jovanović Kraljevina Crna Gora: Sekula Drljević • Krsto Popović • Bajo Stanišić Slovenske zemlje: Leon Rupnik • Ernest Peterlin Četnici JVuO: Draža Mihailović • Pavle Đurišić • Dobroslav Jevđević • Ilija Trifunović-Birčanin • Momčilo Đujić • Vojislav Lukačević | ||||||||||||
| Oružane formacije | |||||||||||||