Hrvatske oružane snage

Izvor: Wikipedia
Ratna zastava NDH.

Hrvatske oružane snage ime je za vojne snage u NDH koje su formirane 1944. spajanjem Domobranstva i Ustaške vojnice. Ova vojska je djelovala sve do poraza NDH u maju 1945.

Pred kraj rata, bilo je oko 170.000 pripadnika snaga NDH.[1]

Sjedinjenje Ustaške vojnice i Domobranstva[uredi - уреди]

Koncem jula 1994. borbena vrednost hrvatskih vojnih jedinica pala je toliko nisko, da su nemačke vojne vlasti rešile da potpuno reorganizuju hrvatsku vojsku. Nemački general von Weichs dao je sledeći predlog: s obzirom na ozbiljnost situacije, da hrvatsku armiju mora od sada isključivo upotrebiti tako, da služi nemačkim ciljevima, kako bi se poštedela nemačka krv. Ovo se može postići samo tako da se sve hrvatske vojne jedinice odmah stave pod nemačku komandu i da se popune nemačkim vojnicima.[2]

Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta

Veliki udar za hrvatsku vojsku dogodio se u jesen 1944, kada je Tito uputio apel hrvatskim vojnicima, koji glasi: svi hrvatski vojnici, koji se priključe partizanskoj vojsci od 15. septembra 1944, biće amnestirani. Tada je iz "domobrana" pobeglo mnogo hrvatskih vojnika, a posebno veliki procenat dezertera čine oficiri hrvatske vojske.[2]

Ratni dnevnik Vrhovne komande Vermahta

Nakon uhićenja ustaškog krilnika Ante Vokića, Ante Pavelić i ustaški krugovi su preuzeli potpuni nadzor nad svim vojnim snagama NDH. Odlučilo se stvoriti jedinstvenu vojsku koja bi bila prožeta ustaškim duhom i koju bi vodili ustaški oficiri.

U jesen 1944. započelo je spajanje Ustaške vojnice i Hrvatskog domobranstva u jedinstvenu vojsku čime započinje i posljednje razdoblje u razvoju oružanih snaga Nezavisne države Hrvatske.

U već prije planiranih 17 divizija u sklopu triju zbornih područja ušli su i ustaški zdrugovi a Zapovjedništvo Ustaške vojnice je rasformirano.

Kraj 1944.[uredi - уреди]

Do kraja 1944. formirano je 16 divizija koje su bile raspoređene diljem NDH.

Naziv divizije Komandant Sastav Komanda Područje djelovanja
1. hrvatska udarna
(u postrojavanju)
2. hrvatska general Mirko Gregurić 20. (zagrebački) pješački zdrug
XX. (zagrebački) ustaški zdrug
XV. ustaški zdrug
Zagreb Ivančica, Krapina, Samobor, Klinča selo, Kravarsko, Turopolje, Sesvete, Kašina, Zlatar
3. hrvatska general Stjepan Mifek 8. lovački zdrug
II. ustaški zdrug
XIII. ustaški zdrug
Vinkovci Velika župa Vuka, Baranja, Čađavica, Čačinci, Levanjska Varoš, Vrpolje, Babina Greda, Sava
4. hrvatska general Antun Nardelli 7. lovački zdrug
VIII. ustaški zdrug
14. pješački zdrug
Dvor na Uni Turopolje, Lekenik, Žirovac, Mrazovac, Rašće
5. hrvatska ustaški pukovnik Rafael Boban V. ustaški stajaći zdrug
11. pješački zdrug
Bjelovar Drava, Ludbreg, Križevci, Čazma, Moslavačka gora, Grubišno polje, Virovitica
6. hrvatska general Vladimir Metikoš X. ustaški zdrug
15. pješački zdrug
Banja Luka Pakrac, Garešnica, Voloder, Sunja, Dubica, Prijedor, Krupa, Kotor Varoš, Hrvaćani, Vrbas, Medari, Dragalić
7. hrvatska general Stjepan Peričić 1. gorski zdrug
4. gorski zdrug
Nova Kapela, Batrina Brod, Kutjevo, Velika, Pakrac, Medari, Sava
8. hrvatska general Roman Domanik I. ustaški zdrug
XI. ustaški zdrug
18. posadni zdrug
Sarajevo Javor planina, Krivaja, Nemila, Travnik, Gornji Vakuf, Kreševo, Bjelašnica, Foča
9. hrvatska general Božidar Zorn 2. gorski zdrug
VI. ustaški zdrug
IX. ustaški zdrug
Mostar Bjelašnica, Vranica, Kupres, Livno, Sinj, Split
10. hrvatska general Ivan Tomašević 10. lovački zdrug
VII. ustaški zdrug
Skočaj Pećigrad, Bužim, Otoka, Palanka, Srnetica, Šator planina, Svilaja, Trogir, Zadar, Gračac, Korenica, Drežnik
11. hrvatska ustaški pukovnik Juraj (Juco) Rukavina IV. ustaški zdrug
XVIII. ustaški zdrug
Gospić Novi, Drežnica, Plaški, Plitvička jezera, Bunić, Udbina, Lovinac, St. Grad
12. hrvatska pukovnik Slavko Cesarić 13. posadni zdrug
XII. ustaški zdrug
3. gorski zdrug
Brčko Sava, Bosna do Modriče, Gračanica, Bukovi, Krivaja r., Krivaja, Drinjača, Drina
13. hrvatska ustaški pukovnik Tomislav Rolf III. ustaški zdrug
12. pješački zdrug
XVII. ustaški zdrug
Karlovac Klinča selo, Živodina, Modruš, Slunj, Vrnograč, Topusko, Pisarovina
14. hrvatska pukovnik Jaroslav Šotola XIV. ustaški zdrug
19. pješački zdrug
Brod na Savi Željeznička pruga Zagreb — Zemun
15. hrvatska general Milan Čudina XVI. ustaški zdrug
16. pješački zdrug
Doboj Željeznička pruga Brod - Sarajevo
16. hrvatska doknadna general Milivoj Durbešić 21. doknadni zdrug
23. doknadni zdrug
XXI. ustaški doknadni zdrug
Zagreb

Na temelju zapovjedi Ministarstva oružanih snaga (MINORS) od 21. novembra 1944. počeo je proces nove reorganizacije oružanih snaga NDH u smislu njihova ujedinjavanja u "Hrvatske oružane snage" (HOS).

Početak 1945.[uredi - уреди]

Početkom 1945. počelo se povezivati nove ustaško-domobranske divizije u "zborove" te je do kraja marta 1945. stvoreno 5 zborova u koje je bilo svrstano 18 divizija. Tokom marta i aprila sve su divizije bile raspoređene po zborovima a svaki zbor je bio sastava 3 do 4 divizije. Sastav zborova početkom aprila bio je:


Svi zborovi (osim I.-og) su nosili naziv ustaški a njima su zapovjedali istaknuti ustaški zapovjednici. Divizije su bile ustaške, ponekad s nazivom udarne, zatim mješovite ustaško-domobranske s nazivom hrvatske, te jedna gorska, sastavljena od prijašnjih domobranskih gorskih zdrugova. Ostali tipovi divizija bili su posadna, sastavljena od vojnih obveznika starijih godišta, te doknadna, koje su čiinili vojni obveznici unovačeni 1944. i 1945.

Zborovi i divizije su tijekom 1945. mijenjali svoje položaje kako se mijenjalo tj. skraćivalo obrambeno bojište. Njemačkim snagama u NDH prijetilo je odsjecanje od glavnine i padanje u sovjetsko zarobljeništvo. Nakon pada Beča u sovjetske ruke 13. aprila 1945., Vrhovna komanda njemačke vojske odobrila je povlačenje njemačke Grupe armija "E" na zapad. To je uslijedilo nakon povlačenja njemačkih snaga iz Bosne i Hercegovine sjeverno od rijeke Save.

Nakon proboja partizana na Bilogori 29. aprila 1945. zapovjednik Grupe armija "E", general Alexander Löhr naredio je povlačenje svih njemačkih snaga s prostora Karlovac-Zagreb-Varaždin prema Austriji. Zajedno s njima počele su se 8. maja 1945. povlačiti i snage HOS-a zajedno sa političkim vodstvom NDH. Povlačenje je trajalo do 15. maja kada su se snage HOS kod Bleiburga u Austriji predale britanskim snagama i položile oružje. Predaju je u ime Zapovjedništva HOS-a potpisao general Slavko Štancer. Odmah potom snage HOS-a su bile predane 3. jugoslavenskoj armiji te vraćene u Hrvatsku, gdje su tijekom Križnog puta najvećim dijelom poubijane.

Činovi HOS-a[uredi - уреди]

Generali
general pukovnik general poručnik general
General pukovnik.gif
General poručnik.gif
General2.gif
Časnici
pukovnik podpukovnik bojnik nadsatnik satnik Nadporučnik poručnik zastavnik
Pukovnik2.gif
Podpukovnik2.gif
Bojnik2.gif
Nadsatnik2.gif
Satnik2.gif
Nadporučnik2.gif
Poručnik2.gif
Zastavnik2.gif
Dočasnici
častnički namjestnik stožerni stražnik stražnik vodnik rojnik
Častnički namjestnik2.gif
Stožerni stražnik.gif
Stražnik.gif
Vodnik2.gif
Rojnik.gif
Vojnici
dorojnik strielac vojnik
Dorojnik.gif
Strielac.gif
Domobran2.gif

Poraće[uredi - уреди]

Unutarnje poveznice[uredi - уреди]

Reference[uredi - уреди]

Literatura[uredi - уреди]

  • Jug, Damir: Oružane snage NDH: Sveukupni ustroj