Šator (planina)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Šator
Šator
Šator
Nadmorska visina 1.875 m (Šator)
Države  Bosna i Hercegovina
Venac Dinarske planine
Šator (planina) na mapi Bosne i Hercegovine
Šator (planina)

Šator je planina na zapadu BiH koja razdvaja Livanjsko polje od Glamočkog. Najviši vrh je Šator, 1.875 m n/v. Ispod samog vrha nalazi se Šatorsko jezero, uz koji se nalazi i hotel, omiljeno izletište ljudi iz okolnih opština. Planina je dobila ime zbog svog piramidalnog oblika, a i zbog bjeline krečnjačkih krševa.

Prva istraživanja na Šatoru izvršili su Austrijanci nakon ulaska u Bosnu i Hercegovinu. U njima se navodi da je jelova šuma na Šatoru neosporno jedna od najljepših i najočuvanijih šuma u Bosni. Planinu je 1897 istraživao i Jovan Cvijić, koji Šator ubraja u primorsko područje, zapadnobosanska kraška visoravan, zajedno sa planinama od Osječenice na zapadu do Veleža na istoku. Po građi i po površinskom obliku Šator je najtipičniji odjeljak Dinarskih planina predstavljen tipičnim dinarskim krašom, često sa pustim, golim i bezvodnim predjelima, a uveliko se vide gromade i litice krečnjačkih slojeva. Cvijić je otkrio i glacijalne tragove. Kasnije su to potvrdili i ostali geografi, izdvajajući tri cirka odakle su prolazili kratki dolinski ledenjaci.

Položaj[uredi | uredi kod]

Šator leži na sjeverozapaduzapadu od Glamoča u udaljenosti 25 km vazdušnom linijom, na istoku od Bosanskog Grahova u udaljenosti od 19 km. i na istoku od Drvara 29 km. Pravac pružanja je paralelan sa ostalim planinama Dinarskog sistema, odnosno sa obalom Jadranskog mora od sjeverozapada prema jugoistoku. U odnosu na susjedne planine, Šator se nalazi južno od planine Jadovnik na koju se veže kod Tičeva, a sjeverozapadno od Staretine i Golije na koju se vezuje kod Bundine kose.

Šator se uzdiže nekih 1000 metara od visoravni i velikih kraških polja koja ga okružuju. Ova polja su među najvišima i površinom najveća u Dinarskom gorju. Sa zapada Šator je ograničen širokim i travnatim Grahovskim poljem koje je na nadmorskoj visini visini od oko 900 metara. Na sredini toga polja smjestio se gradić Bosansko Grahovo (oko 861 m n.v.), uobičajeno mjesto pristupa Šatoru. Na jugoistoku je Livanjsko polje, sa istoka Glamočko polje. U horizontalnom pogledu Šator je najduži od mjesta zvanog Ružića Draga kod Tičeva do Marića Naslona kod Staretine u dužini od 26 km., a najširi je u centralnom dijelu između sela Peulja i Rora u širini od 11 km. Najniža tačka je 920 m. i to je udolina u kojoj se nalazi selo Preodac iza koje je kanjonski dio kojim prolazi rijeka Unac.

Površina planine iznosi ukupno 10.559.25 hektara, i to 9.622.75 pod šumom, а 936.50 hektara zauzimaju razne planinske livade, pašnjaci, vrtače, ponori i goli kraš..

Vrhovi[uredi | uredi kod]

Najviši šatorski vrhovi uzdižu se iznad neke vrste visoravni, koja se prostire na oko 1500 metara nadmorske visine, gdje prestaju guste šume bukve, jele i smreke (smrče). Ti najviši vrhovi čine formu koja izdaleka podsjeća na šator i otuda i ime planini. Taj najviši greben dugačak je oko 10 km i pruža se u smjeru istok-zapad, što je izvjestan otklon u odnosu na tzv. klasični dinarski smjer pružanja (SZ-JI).

Najviši vrh na zapadnom dijelu toga grebena je Veliki Šator (1875 m. Pored Velikog Šatora ističu se Babina greda (1862 m.), Mali Šator (1768 m.) i Velika Lisina (1701 m.). .

Pećine, uvale i ponori[uredi | uredi kod]

Na Šatoru se nalaze i pećine, a jedna od rijetkih, koja je preostala nakon slijeganja jest Međugorska Pećina s tipičnim paralelnim slojevima krečnjaka i s velikom vrtačom pred pećinom. U ovu pećinu se ulazi s istoka pa se najprije dolazi u široki nadsvod, isturen oko 15 metara, a širok oko 30 m. Sama pećina je duga 8 m, a na lijevoj strani je manja prostorija dužine 5 m i širine 3 m. Visina je oko 6 m i prostor se sužava prema vrhu u obliku nepravilnog tornja. Na udaljenosti od 300 m nalazi se veoma zanimljiva Mala Pećina. Ona se vidi kao otvor, ali je pristup nemoguć bez opreme. U istočnom dijelu Međugorskog Polja na udaljenosti od 700 m od ovih pećina nalazi se jedna veća uvala s otvorom u jedan ponor. Otvor se nalazi 30 m niže od oboda uvale, a na istočnoj strani je okomita stijena s paralelno poredanim slojevima krečnjaka.

Tu je i Borovo Polje koje se pruža istočno, a bogato je raznim fenomenima kraša, pećinama, ponorima, vrtačama i uvalama. Veoma zanimljiv je i veliki ponor, Bezdan, dubok oko 30 m, a pored njega su potpuno okomite stijene krečnjaka.

Hidrologija - vode (rijeke i jezera)[uredi | uredi kod]

Šator je jedina planina u okruženju koja obiluje vodom, što je u prošlosti doprinjelo razvoju stočarstva a Šatorski pašnjaci bili su nadaleko poznati. Na planini Šator nalazi se preko 350 izvora vode.

Ispod najvišeg vrha Velikog Šatora (1872 m.) leži poznato Šatorsko jezero glečerskog porijekla na visini 1488 m. Na udaljenosti od 500 m. od jezera nalazi se Bulino vrelo od kojeg nastaje Mlin Potok. Njegovim spajanjem sa Šatorskim Potokom nastaje rijeka Unac, pritoka Une.

Na podnožju sjevernih strmih visova Velikog Šatora postoje tri vrela koja se zovu Jezerce i koja prave potok Mali Palež. Poslije toka od pola kilometra ove vode izgube se u ponoru koji leži u jednoj visokoj ravni.

Biljni svijet - flora[uredi | uredi kod]

Južne padine Šatora su travnate, u proljeće prekrivene mnoštvom cvjetnica. Na suprotnoj strani, najviši greben karakteriziraju strme litice i sipari (točila) te krški oblici s klekovinom bora krivulja.

Nekada u prošlosti, padine Šatora bile su golema pasišta za hiljade komada stoke koja je dolazila čak iz Dalmacije. Danas se na planini može sresti rijetko koji pastir, pa čak i rjetko koja osoba.

Na Šatoru je pronađen Runolist (Leontopodium alpinus), Ovaj krasni srebrenobijeli cvijet uspijeva na visokim planinam ali se od 1933. god i Šator navodi kao nalazište.

Šator je nekad bio bogat klekovinom bora (Pinus mugo), ali je ovaj bor stradao u velikom požaru 1947. godine, kada su čitave sastojine do temelja izgorjele.

Linkovi[uredi | uredi kod]