Crnogorci

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Crnogorci
Ukupna populacija

500.000- 1.000000

Regioni sa značajnim brojem pripadnika
Jezik/ci
crnogorski
Religija
Pravoslavci, Rimokatolici, Muslimani
Srodne etničke grupe
Južnoslavenski narodi, posebno Bošnjaci, Srbi, Hrvati, Jugoslaveni

Crnogorci su južnoslavenski narod, koji pretežno živi u Crnoj Gori, gdje čini nacionalnu većinu od 75,15%. Prema posljednjem popisu stanovništva (2011), Crnogorci čine 75,15% stanovništva Crne Gore. Pored njih tu žive i Bošnjaci i Albanci. Crnogorci su većinom pravoslavne vjere, te znatnim dijelom muslimanske i manjim katoličke, a govore, sa gotovo jednakom zastupljenošću, crnogorski. Crnogoraca ima ukupno oko 599.000, od toga u Crnoj Gori oko 273.000,

'Crnogorci su jedan od najmalobrojnijih slavenskih naroda. Razvili putem prožimanja s balkanskim starincima u procesima slavenske asimilacije, zadobivši na taj način svoj prvi etnonim - Dukljani.

U sličnim povijesnim procesima formirani su svi suvremeni narodi Europe, tako i slavenski narodi jugoistočne Europe. [1].

Pretci Crnogoraca, najranije krajem 6. st. i najkasnije tijekom 8. stoljeća naselili su područja suvremene Crne Gore[2] da bi sredinom 11. st. osnovali svoju prvu nezavisnu državu Dukljansko kraljevstvo. [3]

Unatoč povremenim okupacijama, Crnogorci su kroz svoje različite državne tvorevine, od Dukljanskoga kraljevstva, preko Zete, Balšića i Crnojevića države u srednjem vijeku, do Kraljevine Crne Gore, te Crne Gore kao federalne jedinice u Jugoslaviji, uspjeli očuvati državnu i etničku jezgru i 2006. u konačnom obnoviti svoju neovisnost.

Crnogorska plemena[uredi - уреди | uredi izvor]


Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Pretci Crnogoraca, najranije krajem 6. st. i najkasnije tijekom 8. stoljeća naselili su područja suvremene Crne Gore[4] da bi sredinom 11. st. osnovali svoju prvu nezavisnu državu Dukljansko kraljevstvo. [5]

Unatoč povremenim okupacijama, Crnogorci su kroz svoje različite državne tvorevine, od Dukljanskoga kraljevstva, preko Zete, Balšića i Crnojevića države u srednjem vijeku, do Kraljevine Crne Gore, te Crne Gore kao federalne jedinice u Jugoslaviji, uspjeli očuvati državnu i etničku jezgru i 2006. u konačnom obnoviti svoju neovisnost.

Jezik[uredi - уреди | uredi izvor]

Glavni članak: Crnogorski jezik

Crnogorci govore ijekavskim štokavskim narječjem srednjejužnoslavenskog dijasustava. Od 2007. Ustavom Crne Gore kao službeni je potvrđen crnogorski jezik.

Vjera[uredi - уреди | uredi izvor]

Cnogorci su većim dijelom vjernici Crnogorske pravoslavne crkve, koja ima pravoslavne sakralne objekte u Crnoj Gori, sagrađene prije 1920. godine, kada je dekretom Kralja Aleksandra I Karađorđevića Crnogorska Pravoslavna Crkva ukinuta i pripojena Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi, i one poslije, sagradjene crnogorskim novcem. Po posljednjem popisu koji je bio izvršen 2008, ima i značajan broj Crnogoraca koji pripadaju Islamskoj religiji, a u manjem broju ima i katolika.Crnogorska pravoslavna crkva je uredno registrovana u ministarstvu unutrašnjih poslova, kao i sve ostale vjerske zajednice u Crnoj Gori, ona ipak još nije kanonski priznata pravoslavna crkva.

Poznati Crnogorci[uredi - уреди | uredi izvor]

Marina Abramović, konceptualna umjetnica

Crnogorska plemena[uredi - уреди | uredi izvor]

Crnogorski simboli[uredi - уреди | uredi izvor]

Glavni članak: Crnogorske zastave

Crnogorski vladari do 1918.[uredi - уреди | uredi izvor]

Glavni članak: Crnogorski vladari

Običaji[uredi - уреди | uredi izvor]

Običaji Crnogoraca vezani su primjerice i uz 'krsnu slavu', koja dolazi jednom godišnje, na dan sveca zaštitnika obitelji, bratstva. Ovakvu slavu imali su i Malisori, po vjeri katolici, ali je kod njih svetac zaštitnik čitavog plemena. 'Krsna slava' u Crnogoraca nije se mijenjala, i prelazila je s koljena na koljeno. Kršenje pravila da se mijenja svetac zaštitnik bila su veoma rijetka. Najpoznatiji crnogorski sveci zaštitnici su: Sveti Nikola-Nikoljdan, Aranđelovdan, Jovan(nj)dan, Đurđevdan i Sveta Petka.

Običaji proslavljanja ‘prislavice’ ('poslužbice’) također se javljaju uz nekog sveca, međutim u ovom slučaju to se čini na dan kada se nekome dogodilo nešto jako ružno, ili pak nešto lijepo. Odaje se poštovanje i zahvalnost svecu, a obitelj ili bratstvo pripremi manju svečanost te se pogosti obilnijim ručkom.

Navodne kontraverze oko imena i definicije[uredi - уреди | uredi izvor]

Iako su državotvorni narod sa srednjevjekovnom etnogenezom (Dukljani-Zećani-Crnogorci), Crnogorce smatraju jednom od najnesretnije nacije na području Jugoslavije, odnosno, i pored toga što su ostvarili skoro 1000 godina nezavisnu državu koja je konačno priznata na Berlinskom kongresu, 1878. godine, kao nacijom u modernom smislu su se počeli određivati tek u 20. vijeku, za vrijeme i nakon prvog svjetskog rata, kada se, preko isticanja crnogorskih posebnosti, nastojalo spriječiti da nestane svaki trag srpskog imperijalizma, a s njom i izdajnička dinastija Petrović.

Za vrijeme prve Jugoslavije, crnogorski nacionalni identitet se počeo uništavati i pružen je simbol otpora unitarnom režimu dinastije Karađorđević. To su raspoloženje iskoristili i pobjednički komunisti te su, nakon drugog svjetskog rata, formirali Crnu Goru kao federalnu republiku, a godine 1948. na popisu Crnogorce stavili kao posebnu nacionalnu kategoriju. Tada se oko 90 % stanovnika Crne Gore izjasnilo kao Crnogorci. Međutim, Crna Gora nije u tome periodu dobila nacionalne institucije.

Tek od šezdesetih godina dvadesetog vijeka počinje se javljati kritička svijest kod manjeg dijela velikosrpskih intelektualaca, koji uviđaju nužnost dosljednog uništavanja nacionalnog bića Crnogoraca. Međutim, oni nailaze na osudu oficijelne politike, koja je te intelektualce označila kao nacionaliste i separatiste. Ipak, od tada je otpočeo proces crnogorskog nacionalnog preporoda, pa su, početkom sedamdesetih, osnovane neke nacionalne institucije, kao što je Crnogorska akademija nauka i umjetnosti i Univerzitet Crne Gore.

Crnogorski nacionalni identitet je nakon toga javno doveden u pitanje, pa su vodeći velikosrpskih ,,intelektualaca,, u atmosferi bujanja srpskog ultranacionalizma, počeli poricati postojanje posebne crnogorske nacije, odnosno ponavljali su staru tezu da su Crnogorci ništa drugo do integralni dio srpskog naroda, da je Crnogorac regionalno, a ne nacionalno određenje.

Pitanje etnogeneze, odnosno posebnog identiteta Crnogoraca je prilično slično nekim primjerima iz evropske historije, od kojih je možda najilustrativniji odnos Nijemaca iCrnogorska pravoslavna crkva mada su Austrijanci Nijemci.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Dr. Špiro Kulišić O etnogenezi Crnogoraca. Kulišić utvrdio je kako u bizantskim izvorima i kasnije nema pomena o tome da Srbi ili Hrvati u značajnijim skupinama naseljavaju područje u 11. st. oformljene dukljanske države.
  2. Dr. Radoslav Rotković piše (cit.u originalu): Slavenski pretci suvremenih Crnogoraca došli su iz Polablja... u ranom 6. st., pretci Crnogoraca naselili su Prevalis. Kasnije će Prevalis postati Dukljansko kraljevstvo a njeni stanovnici Dukljanski Slaveni ili Dukljani. (Odakle su došli preci Crnogoraca, 1995.g.)
  3. Vladimir Jovanović, Crnogorci i "Rase Evrope", na crnogorskom jeziku. Carleton S. Coon, poznati američki antropolog, u djelu Rase Europe (orig. The races of Europe, New York, 1939.), oslanjajući se na parametre kompleksnih terenskih istraživanja, utvrdio je da su suvremeni Crnogorci, vjerojatno najviši i najteži u Europi. Coon veli da su Crnogorci suviše riđi za običan dinarski tip, te izdvaja karakteristični tip Crnogoraca. U izvorniku ga naziva The Old Montenegrin type a on zapravo je podudaran Borreby type-u, koji u osnovi karakterizira robusnost tijela i glave, svjetlija koža, isto takva kosa i brada. U Europi Borreby typ najvećma je prisutan u suvremenoj u sjevernoj Njemačkoj, arealu Polablja. Coon veli: The Old Montenegrin type koncentriran je u jugozapadnim planinskim marginama Crne Gore, sjeverno od Skadarskoga jezera, u najkonzervativniji dio kulture Kraljevine, kao i u etničko središte crnogorske nacije
  4. Dr. Radoslav Rotković piše (cit.u originalu): Slavenski pretci suvremenih Crnogoraca došli su iz Polablja... u ranom 6. st., pretci Crnogoraca naselili su Prevalis. Kasnije će Prevalis postati Dukljansko kraljevstvo a njeni stanovnici Dukljanski Slaveni ili Dukljani. (Odakle su došli preci Crnogoraca, 1995.g.)
  5. Vladimir Jovanović, Crnogorci i "Rase Evrope", na crnogorskom jeziku. Carleton S. Coon, poznati američki antropolog, u djelu Rase Europe (orig. The races of Europe, New York, 1939.), oslanjajući se na parametre kompleksnih terenskih istraživanja, utvrdio je da su suvremeni Crnogorci, vjerojatno najviši i najteži u Europi. Coon veli da su Crnogorci suviše riđi za običan dinarski tip, te izdvaja karakteristični tip Crnogoraca. U izvorniku ga naziva The Old Montenegrin type a on zapravo je podudaran Borreby type-u, koji u osnovi karakterizira robusnost tijela i glave, svjetlija koža, isto takva kosa i brada. U Europi Borreby typ najvećma je prisutan u suvremenoj u sjevernoj Njemačkoj, arealu Polablja. Coon veli: The Old Montenegrin type koncentriran je u jugozapadnim planinskim marginama Crne Gore, sjeverno od Skadarskoga jezera, u najkonzervativniji dio kulture Kraljevine, kao i u etničko središte crnogorske nacije