Veljko Bulajić
| Veljko Bulajić | |
|---|---|
 | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | 22. 3. 1928. Vilusi, Kraljevina SHS (današnja Crna Gora |
| Smrt | 3. 4. 2024. (dob: 96) Zagreb, Hrvatska |
| Supružnik | Vlasta Bulajić |
| Profesionalne informacije | |
| Zanimanje | filmski režiser |
| Znamenita djela | |
Veljko Bulajić (Vilusi, 22. ožujka 1928. – Zagreb, 2. travnja 2024.), jugoslavenski, hrvatski i crnogorski redatelj, poznat kao autor najspektakularnijih filmskih ostvarenja jugoslavenske kinematografije.
"Cijeli život, nikada nijesam dozvoljavao da se manipuliše odakle sam, ko sam i šta sam. Oduvijek sam bio Vilušanin, Nikšićanin, Crnogorac", kazao je Bulajić na Sceni 213 na kojoj mu je domaćin bio reditelj i rođak Goran Bulajić.[1]
Bulajić je djetinjstvo proveo u Sarajevu, kao i dio školovanja. Od 1970-ih godina živi i radi u Hrvatskoj.
Redateljsku karijeru započinje kratkim filmovima Kamen i more i Brod lutalica (1953.), a 1959. realizira prvi dugometražni igrani film Vlak bez voznog reda.
Umro je u Zagrebu 3. travnja 2024. godine nakon kratke bolesti.
- U oluji (1952.) (scenario)
- Vlak bez voznog reda (1959.)
- Rat (1960.)
- Uzavreli grad (1961.)
- Kozara (1962.)
- Pogled u zjenicu sunca (1966.)
- Bitka na Neretvi (1969.)
- Atentat u Sarajevu (1975.)
- Čovjek koga treba ubiti (1979.)
- Visoki napon (1981.)
- Veliki transport (1983.)
- Obećana zemlja (1986.)
- Donator (1989.)
- Libertas (2006.)
