Vinko Brešan

Izvor: Wikipedia
režiser, scenarist
Biografske informacije
Rođenje 3. februar 1964. (1964-02-03)
Hrvatska Zagreb, Hrvatska
(tada Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija SFR Jugoslavija)
Nacionalnost Hrvat
Državljanstvo Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija jugoslavensko (1964-1992)
Hrvatska hrvatsko
Supružnik Sandra Botica
Roditelji Ivo Brešan (otac)
Profesionalne informacije
Zanimanje režiser, scenarist
Opus
Djelatni period 1988. -
Žanrovi komedija, drama
Znamenita djela
Inspiracija

Vinko Brešan (Zagreb, 3. veljače 1964.), hrvatski filmski redatelj.

Životopis[uredi - уреди | uredi izvor]

Vinko Brešan je rođen u Zagrebu 3. veljače 1964. u obitelji scenarista Ive Brešana i spisateljice Jele Godlar. Sa majčine strane je židovskog podrijetla.[1] Nakon što je završio gimnaziju u Šibeniku[2], Brešan je studirao filozofiju i komparativnu književnost, te je diplomirao režiju na Akademiji dramskih umjetnosti. Kao student 1988. dobio je nagradu u Oberhausenu za kratki film Naša burza. Otac mu je napisao scenarije za njegova prva dva dugometražna filma (Kako je počeo rat na mom otoku i Maršal).

Prvi dugometražni film mu je komedija s temom iz Domovinskog rata Kako je počeo rat na mom otoku, koji je dobio 5 nagrada (3 nagrade na Festivalu igranog filma u Puli 1996., Oktavijana na Danima hrvatskog filma 1997. i glavnu nagradu na Cottbus Film Festival of Young East European Cinema, te je bio veliki kino-hit u Hrvatskoj 1996.

Film Svjedoci je bio jedini istočnoeuropski film u konkurenciji Berlinalea na kojem je osvojio Nagradu za mir i priznanje Ekumenskog žirija, u Karlovym Varyma najbolji je film u programu Istočno od Zapada (nagrada Phillip Morris), u Jeruzalemu je osvojio nagradu za najbolji strani film (nagrada Wim Van Leer), najbolji je film na festivalu filmova snimljenim prema književnim djelima u Vlissingenu, a na festivalu mediteranskog filma u Rimu osvojio je posebnu nagradu žirija.[3]

Od prosinca 2004. godine ravnatelj je Zagreb filma.[4]

Godine 2007. snimio je svoj prvi dokumentarni film Dan nezavisnosti koji prikazuje događaje koji su prethodili najvećem prosvjedu novije hrvatske povijesti kada je 120 tisuća prosvjednika 21. studenog 1996. na Trgu bana Jelačića podržalo zagrebački Radio 101.[5]

Filmografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Dugometražni igrani filmovi[uredi - уреди | uredi izvor]

Dokumentarni i kratki filmovi[uredi - уреди | uredi izvor]

Glumačke uloge[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]