Dalibor Matanić

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Dalibor Matanić
filmski režiser, glumac, scenarist
Biografske informacije
Rođenje 1. septembar 1975. (1975-09-01)
Zagreb, SR Hrvatska,  Jugoslavija
Supružnik Helena Minić (2014.-)
Profesionalne informacije
Zanimanje filmski režiser, glumac, scenarist
Opus
Djelatni period 2000.-danas

Dalibor Matanić (Zagreb, 21. siječnja 1975.), hrvatski filmski redatelj i scenarist.

U svom prvom cjelovečernjem filmu, Blagajnica hoće ići na more, Matanić se bavi tematikom iskorištavanja radnika. Drugi Matanićiev film, Fine mrtve djevojke je drama koja prati dvije lezbijke koje zbog svoje seksualnosti dolaze u probleme s drugim stanarima zgrade u kojoj žive. Film je osvojio sedam nagrada na Pulskom festivalu 2002. godine, uključujući i Veliku zlatnu arenu za najbolji film.[1]

2004., snima film o slikarici Slavi Raškaj, 100 minuta slave. Filmom, Volim te, Matanić se opet vraća suvremenim temama kroz priču glavnog lika koji je zaražen virusom HIV-a.

Njegov kratkometražni film, Tulum (2009.), osvojio je dvije hrvatske i dvanaest međunarodnih nagrada,[2][3] dok je Zvizdan (2015.) prikazan na 68. Filmskom festivalu u Cannesu gdje je u natjecateljskom programu "Izvjestan pogled" (fr. Un Certain Regard) osvojio i nagradu stručnoga žirija.[4]

Filmografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Dugometražni film
Kratkometražni film
  • Sretno (1998.)
  • Bag (1999.)
  • Tišina (2001.)
  • Suša (2002.)
  • Djevojčica sa olovkama (2004.)
  • Tulum (2009.)
  • Mezanin (2011.)

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]