Dalibor Matanić
| Dalibor Matanić | |
|---|---|
 | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | 21. januara 1975. Zagreb, SR Hrvatska,  SFR Jugoslavija |
| Supružnik | Helena Minić (2014. –) |
| Profesionalne informacije | |
| Zanimanje | filmski režiser, glumac, scenarist |
| Opus | |
| Djelatni period | 2000. – danas |
Dalibor Matanić (Zagreb, 21. siječnja 1975.), hrvatski filmski redatelj i scenarist.
U svom prvom cjelovečernjem filmu, Blagajnica hoće ići na more, Matanić se bavi tematikom iskorištavanja radnika. Drugi Matanićev film, Fine mrtve djevojke, drama je o dvjema lezbijkama koje zbog svoje seksualne orijentacije ulaze u probleme s drugim stanarima zgrade u kojoj žive. Film je osvojio sedam nagrada na Pulskom festivalu 2002. godine, uključujući i Veliku zlatnu arenu za najbolji film.[1]
Godine 2004. snima film o slikarici Slavi Raškaj, pod naslovom 100 minuta slave. Filmom Volim te Matanić se vraća suvremenim temama, prateći priču glavnog lika koji je zaražen virusom HIV-a.
Njegov kratkometražni film Tulum (2009.) osvojio je dvije hrvatske i dvanaest međunarodnih nagrada.[2][3] Međunarodno je priznanje stekao i Zvizdan (2015.), film prikazan na 68. Filmskom festivalu u Cannesu, gdje je u natjecateljskom programu "Izvjestan pogled" (fr. Un Certain Regard) osvojio i nagradu stručnoga žirija.[4]
U travnju 2024. godine Matanić se našao u središtu velike afere kada je Večernji list objavio tekst u kojem niz Matanićevih bivših i sadašnjih suradnica iznosi teške optužbe za seksualno zlostavljanje i uznemiravanje na račun Matanića. Matanić je priznao krivnju za svoje postupke i javno se ispričao na svome profilu na Facebooku, koji je kasnije obrisao, te je okrivio alkohol i droge za svoje ponašanje, napisavši kako se prijavio na odvikavanje. Njegova isprika u hrvatskoj javnosti nije dočekana s oduševljenjem te je smatrana neiskrenom, a sam Matanić naišao je na osude i kritike velikog broja javnih ličnosti, a otkazani su mu i svi poslovni projekti na kojima je radio ili trebao raditi.[5][6]
- Dugometražni film
- Blagajnica hoće ići na more (2000.)
- Fine mrtve djevojke (2002.)
- 100 minuta slave (2004.)
- Volim te (2005.)
- Kino Lika (2008.)
- Majka asfalta (2010.)
- Ćaća (2011.)
- Majstori (2013.)
- Zvizdan (2015.)
- Kratkometražni film
- Sretno (1998.)
- Bag (1999.)
- Tišina (2001.)
- Suša (2002.)
- Djevojčica s olovkama (2004.)
- Tulum (2009.)
- Mezanin (2011.)
- ↑ „Dalibor Matanić”. factum.com.hr. Pristupljeno 30. prosinca 2013.
- ↑ „"Tulum" Dalibora Matanića nagrađen u Španjolskoj i Italiji”. moj-film.hr. 11. listopada 2010. Pristupljeno 30. prosinca 2013.
- ↑ „Mezanin”. Art-kino Croatia. 11. listopada 2010. Pristupljeno 30. prosinca 2013.
- ↑ Dnevnik.hr – Mataniću prestižna nagrada u Cannesu, pristupljeno 24. svibnja 2015.
- ↑ „Error: no
|title=specified when using {{Cite web}}”. www.vecernji.hr. Pristupljeno 2024-04-06. - ↑ „Jutarnji list - Dalibor Matanić nakon priznanja i isprike obrisao profil na Facebooku. Otkazani mu i svi poslovi” (hr-hr). www.jutarnji.hr. 2024-04-06. Pristupljeno 2024-04-06.
- Dalibor Matanić – službene stranice Arhivirano 2008-09-05 na Wayback Machine-u (sh) (en)
- Dalibor Matanić na sajtu IMDb
