Međunarodni standardni broj imena
Međunarodni standardni broj imena (engl. International Standard Name Identifier, akr. ISNI) je vrsta međunarodne norme uvedena radi normativnog i univerzalnog bibliografskog nadzora.[1]
Razvijen je pod Međunarodnom organizacijom za standardizaciju (ISO) kao Nacrt međunarodnog standarda 27729; valjani standard objavljen je 15. marta 2012. godine. ISO-va tehnička komisija 46, podkomisija 9 (TC 46/SC 9) odgovorna je za razvijanje standarda. Organizacija koja njime upravlja je ISNI-IA.
Novija je ISO-va standardizacijska norma. Uvedena je 15. marta 2012. godine. Namjena je jedinstvena identifikaciju javnih identiteta doprinositelja medijskom sadržaju: fizičkih i pravnih osoba, pseudonima, korporativnih tijela, itd. koji sudjeluju u stvaranju, proizvodnji, upravljanju i raspačavanju kreativnih medijskih sadržaja kao što su knjige, časopisi, umjetnine, televizijski programi i tako dalje.[2] Temeljna područja od zanimanja ovog sistema su muzičari i naučnici. Sistem se proširio i na društva za zaštitu autorskih prava, baze podataka naučnika, muzičku i knjižnu industriju, komercijalne organizacije, knjižnice i ine kulturne ustanove.
ISNI-jev identifikator sam po sebi ne nosi značenje. Čini ga šesnaest znamenaka raspoređenih u četiri skupine od po četiri znamenke međusobno odvojene razmakom. Zadnja znamenka je kontrolni broj.[3] Kontrolni broj je MOD 11-2. Kontrolni broj je zadnji broj u identifikatoru.[4] ISNI sadrži identifikator, dodjeljuje se na određene način, članstvo u ISNI-ju može biti više vrsta i postoji sistem za ISNI. Vrsta članstva koje je naglašena je suradništvo, jer to je najzastupljenija vrsta članstva u svjetskim nacionalnim knjižnicama, koje ga ostvaruju članstvom u Virtualnoj međunarodnoj normativnoj bazi (VIAF). Ova dva sistema su različita ali komplementarna. Surađuju, nadopunjuju se, značajno pridonose i proširuju koncepte univerzalnoga bibliografskoga nadzora i normativnog nadzora, povećavaju mogućnost jedinstvene identifikacije javnih identiteta. Zbog svojih infrastruktura dugoročno pružaju mogućnost suradnje s inim identifikacijskim sistemima.[1] S obziom na to što je jedinstveni identifikator autora sam po sebi ograničene vrijednosti ako je bez povezanosti s biografskim i bibliografskim podatcima, međunarodni sistemu ISNI i VIAF, u svjetlu normativnog nadzora, djeluju u međuovisnosti. ISNI ne bi mogao nastati i održati se bez VIAF-a. Primjenom ISNI-ja raste kakvoća VIAF-u. Dodatna im je vrijednost u povezanosti normativnih i bibliografskih podataka. Među pokušajima koji je prethodio ISNI-ju je ISADN.[2]
Kad se dodijeli ISNI-jev identifikator, javno je dostupan sa svojim osnovnim metapodatcima na mrežnoj stranici http://www.isni.org ili na SRU API-ju (pretraživanje aplikacijskoga programskog sučelja pomoću URL-a). Svaki ISNI koji je dodijeljen dostupan je kao trajni URI oblika, npr., isni-uri.oclc.nl/isni/0000000134596520. Najavljen je i oblik isni.org/isni/0000000134596520.[3]
ISNI se može rabiti radi razdvajanja imena koja bi inače mogla praviti zabunu, povezuje podatke o imenima koja su prikupljena i rabljena u svim sektorima medijske industrije.
Povezano[uredi | uredi kod]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 Hrčak Danijela Getliher, Ana Knežević Cerovski: Međunarodni standardni broj imena (ISNI) u kontekstu normativnog nadzora, Vjesnik bibliotekara Hrvatske Vol. 57 br. 1-3 ožujak 2015.
- ↑ 2,0 2,1 Hrvatsko knjižničarsko društvo Danijela Getliher, Ana Knežević Cerovski: Međunarodni standardni broj imena (ISNI) u kontekstu normativnog nadzora, Vjesnik bibliotekara Hrvatske 57 br. 1/3 2014., str. 39-40.
- ↑ 3,0 3,1 Hrvatsko knjižničarsko društvo Danijela Getliher, Ana Knežević Cerovski: Međunarodni standardni broj imena (ISNI) u kontekstu normativnog nadzora, Vjesnik bibliotekara Hrvatske 57 br. 1/3 2014., str. 41.
- ↑ http://www.isni.org/content/faq