Međunarodni standardni broj imena

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Međunarodni standardni broj imena (engl. International Standard Name Identifier, akr. ISNI) je vrsta međunarodne norme uvedena radi normativnog i univerzalnog bibliografskog nadzora.[1]

Razvijen je pod Međunarodnom organizacijom za standardizaciju (ISO) kao Nacrt međunarodnog standarda 27729; valjani standard objavljen je 15. marta 2012. godine. ISO-va tehnička komisija 46, podkomisija 9 (TC 46/SC 9) odgovorna je za razvijanje standarda. Organizacija koja njime upravlja je ISNI-IA.

Novija je ISO-va standardizacijska norma. Uvedena je 15. marta 2012. godine. Namjena je jedinstvena identifikaciju javnih identiteta doprinositelja medijskom sadržaju: fizičkih i pravnih osoba, pseudonima, korporativnih tijela, itd. koji sudjeluju u stvaranju, proizvodnji, upravljanju i raspačavanju kreativnih medijskih sadržaja kao što su knjige, časopisi, umjetnine, televizijski programi i tako dalje.[2] Temeljna područja od zanimanja ovog sistema su muzičari i naučnici. Sistem se proširio i na društva za zaštitu autorskih prava, baze podataka naučnika, muzičku i knjižnu industriju, komercijalne organizacije, knjižnice i ine kulturne ustanove.

ISNI-jev identifikator sam po sebi ne nosi značenje. Čini ga šesnaest znamenaka raspoređenih u četiri skupine od po četiri znamenke međusobno odvojene razmakom. Zadnja znamenka je kontrolni broj.[3] Kontrolni broj je MOD 11-2. Kontrolni broj je zadnji broj u identifikatoru.[4] ISNI sadrži identifikator, dodjeljuje se na određene način, članstvo u ISNI-ju može biti više vrsta i postoji sistem za ISNI. Vrsta članstva koje je naglašena je suradništvo, jer to je najzastupljenija vrsta članstva u svjetskim nacionalnim knjižnicama, koje ga ostvaruju članstvom u Virtualnoj međunarodnoj normativnoj bazi (VIAF). Ova dva sistema su različita ali komplementarna. Surađuju, nadopunjuju se, značajno pridonose i proširuju koncepte univerzalnoga bibliografskoga nadzora i normativnog nadzora, povećavaju mogućnost jedinstvene identifikacije javnih identiteta. Zbog svojih infrastruktura dugoročno pružaju mogućnost suradnje s inim identifikacijskim sistemima.[1] S obziom na to što je jedinstveni identifikator autora sam po sebi ograničene vrijednosti ako je bez povezanosti s biografskim i bibliografskim podatcima, međunarodni sistemu ISNI i VIAF, u svjetlu normativnog nadzora, djeluju u međuovisnosti. ISNI ne bi mogao nastati i održati se bez VIAF-a. Primjenom ISNI-ja raste kakvoća VIAF-u. Dodatna im je vrijednost u povezanosti normativnih i bibliografskih podataka. Među pokušajima koji je prethodio ISNI-ju je ISADN.[2]

Kad se dodijeli ISNI-jev identifikator, javno je dostupan sa svojim osnovnim metapodatcima na mrežnoj stranici http://www.isni.org ili na SRU API-ju (pretraživanje aplikacijskoga programskog sučelja pomoću URL-a). Svaki ISNI koji je dodijeljen dostupan je kao trajni URI oblika, npr., isni-uri.oclc.nl/isni/0000000134596520. Najavljen je i oblik isni.org/isni/0000000134596520.[3]

ISNI se može rabiti radi razdvajanja imena koja bi inače mogla praviti zabunu, povezuje podatke o imenima koja su prikupljena i rabljena u svim sektorima medijske industrije.

Povezano[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 Hrčak Danijela Getliher, Ana Knežević Cerovski: Međunarodni standardni broj imena (ISNI) u kontekstu normativnog nadzora, Vjesnik bibliotekara Hrvatske Vol. 57 br. 1-3 ožujak 2015.
  2. 2,0 2,1 Hrvatsko knjižničarsko društvo Danijela Getliher, Ana Knežević Cerovski: Međunarodni standardni broj imena (ISNI) u kontekstu normativnog nadzora, Vjesnik bibliotekara Hrvatske 57 br. 1/3 2014., str. 39-40.
  3. 3,0 3,1 Hrvatsko knjižničarsko društvo Danijela Getliher, Ana Knežević Cerovski: Međunarodni standardni broj imena (ISNI) u kontekstu normativnog nadzora, Vjesnik bibliotekara Hrvatske 57 br. 1/3 2014., str. 41.
  4. http://www.isni.org/content/faq

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]

  • ((en)) ISNI
  • ((en)) ISNI Pretraživanje baze