Gradišćanski Hrvati

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Položaj Gradišća na karti Austrije
Dvojezični natpis u Gradišću

Gradišćanski Hrvati (njemački: Burgenlandkroaten, mađarski: Burgenlandi horvátok) skupni naziv za pet malenih hrvatskih etničkih skupina nastanjenih na području Burgenlanda (Gradišća) u istočnoj Austriji i susjednim predjelima Mađarske i Slovačke.

Skupine i sela Gradišćanaca[uredi - уреди | uredi izvor]

Među sobom po imenu i dijalektu razlikuju se:

Štoji i Vlahi govore starošćakavskom ikavicom (iako Lisac Štoje uključuje u južnočakavce), dijalektom sličnim slavonskom i pretku novoštokavske ikavice, Dolinci, Havi i Poljanci su dio srednjočakavskog dijalekta), a povrh ovih skupina nalazimo i kajkavce Turopoljsko-posavski dijalekt oko Šopronja i južnočakavce (južnočakavski dijalekt na jugu Gradišća).

Sela Gradišćanaca u Mađarskoj i Slovačkoj

Nešto Gradišćanskih Hrvata živi i susjednim područjima Slovačke (Hrvatski Grob (Chorvátsky Grob), Hrvatski Jandrof (Jarovce), Devinsko Novo Selo (Devínska Nova Ves) i Čunovo), kao i u Mađarskoj: Hrvatska Kemlja (Horvátkimle), Bizonja (Bezenye), Koljnof (Kópháza), Vedešin (Hidegség), Temerje (Tömörd), Plajgor (Ólmod), Petrovo Selo (Szentpéterfa), Hrvatske Šice (Horvátlövő), Gornji Čatar (Felsőcsatár), Umok (Fertőhomok), Narda, Hrvatski Židan (Horvátzsidány), Prisika (Peresznye) i Unda (Und).

Povijest[uredi - уреди | uredi izvor]

Povijest Gradišćanaca započet će pojavom osmanlijskih Turaka, koja će za posljedicu imati iseljavanje hrvatskog stanovništva sa područja Like, Krbave, Korduna, Banovine, zapadne Bosne, Gorskog kotara i Slavonije. Do prvog vala iseljenja dolazi 1530-ih godina, nakon što su Turci poharali gotovo sva naselja između Une i Velebita i od Kupe do Kapele. Već četrdesetih godina istog stoljeća dolazi do drugog vala iseljavanja stanovnika iz područja srednjovjekovne Slavonije. Do posljednjeg trećeg vala iseljenja doći će pedesetih i šezdesetih godina 16. stoljeća.

Do iseljavanja stanovništva dolazi, osim zbog turske opasnosti, i zbog same politike pojedinih velikaških obitelji, kako zbog obrane od moguće turske invazije, tako i zbog same potrebe za radnom snagom. Pravci iseljavanja išli su prema sjeveru, ali i preko mora u Italiju gdje i danas nalazimo potomke iseljenih Hrvata, odnosno moliške Hrvate.

Kako ratovi sa Osmanlijama nisu prestajali novopridošle hrvatske obitelji uspjeli su organizirati uvjete života u novoj domovini, tako da su već u drugom naraštaju prekinute veze sa starim krajem.

Jezik[uredi - уреди | uredi izvor]

Etnografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Broj gradišćanskih Hrvata u Austriji nije nikada točno ustanovljen, a procjenama, uključujući i Mađarsku i Slovačku, ima ih preko 60,000. Od 1929. godine osniva se Hrvatsko kulturno društvo sa sjedištem u Željeznom koje ima svoje seoske organizacije po cijelom Gradišću. Gradišćanci svoju kulturu čuvaju i razvijaju preko 450 godina koliko već žive u tome kraju. Posebno se njeguje tamburaška glazba i narodni plesovi (Stinjacko Kolo; Stinatzer Reigen)

Kuhinja Gradišćanskih Hrvata uvjetovana je blizinom austrijske i mađarske kuhinje, ali i nizinskom topografijom. Poznati specijaliteti pripremaju se od pilećeg i guščjeg mesa i voća, kao što su "Burgenländisches Erdbeerkoch", desert od jagoda i Burgenländische Gänseleber ili guščja jetara s lukom.

Današnja rasprostranjenost Gradišćanskih Hrvata po naseljima[uredi - уреди | uredi izvor]

Austrija:

  • Bijelo Selo (Pama)
  • Novo Selo (Neudorf)
  • Pandrof (Parndorf)
  • Uzlop (Oslip)
  • Trajštof (Trausdorf)
  • Cindrof (Siegendorf)
  • Klimpuh (Klingenbach)
  • Cogrštof (Zagersdorf)
  • Vorištan (Hornstein)
  • Štikapron (Steinbrunn)
  • Celindof (Zillingtal)
  • Vulkapodrštof (Wulkaprodersdorf)
  • Otava (Antau)
  • Rasporak (Draßburg)
  • Pajngrt (Baumgarten)
  • Filež (Nikitsch)
  • Veliki Borištof (Großwarasdorf)
  • Frakanava - Dolnja Pulja (Frankenau - Unterpullendorf)
  • Kalištrof (Kaisersdorf)
  • Bajngrob (Weingraben)
  • Bandol (Weiden bei Rechnitz)
  • Stinjaki (Stinatz)
  • Čajta (Schachendorf)
  • Čemba (Schandorf)
  • Pinkovac (Güttenbach)
  • Nova Gora (Neuberg)
  • Veršvar (Rotenturm)
  • Beč (Wien, Vienna)

Mađarska:

  • Bizonja (Bezenye)
  • Prisiki (Peresznye)
  • Koljnof (Kópháza)
  • Gornji Čatar (Felsöcsatár)
  • Hrvatske Šice (Horvátlövö)
  • Hrvatski Židan (Horvátzsidany)
  • Narda
  • Plajgora (Olmond)
  • Petrovo Selo (Szentpéterfa)

Slovačka:

  • Čunovo
  • Devinsko Novo Selo ( Devinska Nova Ves)
  • Hrvatski Grob (Chorvátsky Grob)
  • Hrvatski Jandrof (Jarovce)
  • Rosvar (Rusovce)

Češka:

  • Frelištof (Jevišovka)
  • Dobro Polje (Dobré Pole)
  • Nova Prerava (Novy Prerov)

Kultura[uredi - уреди | uredi izvor]

Mediji[uredi - уреди | uredi izvor]

Sport[uredi - уреди | uredi izvor]

Istaknuti Gradišćanski Hrvati[uredi - уреди | uredi izvor]

Povezano[uredi - уреди | uredi izvor]

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Benčić, Nikola, 1985, Novine i časopisi Gradišćanskih Hrvatov, Željezno (Knjiga XXXVIII Hrvatskoga štamparskoga društva).
  • Benčić, Nikola, 1998, Književnost Gradišćanskih Hrvata od XVI. stoljeća do 1921, Zagreb (Prinosi za povijest književnosti u Hrvata. Autori i djela, knjiga VII.).
  • Breu, Josef, 1970, Die Kroatensiedlung im Burgenland und den anschlieβienden Gebieten, Wien: Verlag Franz Deuticke.
  • Holzer, Werner / MÜNZ, Rainer, 1993b, “Landessprachen: Deutsch, Kroatisch und Ungarisch im Burgenland”, in: Holzer/Munz 1993a, 19–85.
  • Kinda-Berlakovich, Andrea Zorka, 2003., “Gradišćanskohrvatski prema hrvatskom standardu”, in: Neweklowsky, Gerhard (ed.), Bosanski-hrvatski-srpski. Aktuelna pitanja jezika Bošnjaka, Hrvata, Srba i Crnogoraca, Wien, 111–122 (Wiener slawistischer Almanach, Sonderband 57).
  • Nyomárkay, István, 2000, Kroatističke studije. Zagreb: Matica hrvatska.
  • Nyomárkay, István, 2005, Rukopisne prodike iz Pannonhalme. Željezno / Eisenstadt: Znanstveni Inst. Gradišćanskih Hrvatov / Wissenschaftl. Inst. d. Burgenländ. Kroaten (Biblioteka gradišćanskohrvatske studije 4).
  • Sučić, Ivo (glavni urednik) 2003. Gramatika gradišćanskohrvatskoga jezika, Željezno: Znanstveni institut Gradišćanskih Hrvatov.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Ki smo Hrvatski akademski klub
  2. HKD HKD snimio je komediju "U stiski" na DVD
  3. HKD Naticanje u jačenju "GRAJAM"
  4. HKD GRADIŠĆANSKA JAČKA MLADIH 2012.
  5. Glasilo HKD 01/2012.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]