Hrvatska politička emigracija

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

Hrvatska politička emigracija je izraz koji u svom najširem smislu označava sve stanovnike Hrvatske ili Hrvate koji su otišli ili bili prisiljeni otići u izgnanstvo zbog svoga političkog djelovanja, odnosno neslaganja sa postojećom vlašću. U užem smislu se pod time podrazumijeva hrvatska politička emigracija u 20. stoljeću, odnosno za postojanja Jugoslavije, kada je u pravilu sadržavala hrvatske nacionaliste koji su zalagali za nezavisnu hrvatsku državu. U svom najužem smislu se pod tim izrazom podrazumijeva hrvatska politička emigracija u razdoblju postojanja komunističke tzv. Druge Jugoslavije od 1945. do 1990. godine. S obzirom da su u njoj, pogotovo u prvim godinama, dominirali članovi i simpatizeri u Drugom svjetskom ratu poraženog ustaškog pokreta, ona se, pogotovo u službenoj propagandi jugoslavenskog režima, nazivala ustaškom emigracijom. Pripadnici hrvatske političke emigracije su igrali važnu ulogu u događajima vezanima uz osamostaljenje hrvatske države, prije svega kroz vladajuću stranku HDZ.

Izraz "hrvstaka politička emigracija" se mnogo rjeđe koristi za slične fenomene i u ranijim razdobljima, kao što su vladavina Osmanskog i hasburškog Carstva, pa se tako i poznati dubrovački pjesnik Marin Držić zbog kritike vlasti Dubrovačke Republike ponekad naziva "hrvatskim političkim emigrantom", ali i u kasnijim razdobljima, kao u slučaju novinara Romana Latkovića kome su američke vlasti 1990-ih dale politički azil zbog kritike vlasti predsjednika Franje Tuđmana.

Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]