Spomenici Narodnooslobodilačke borbe

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Spomenici Narodnooslobodilačke borbe naroda Jugoslavije 1941—1945
Detalj sa reljefa sa spomenika na Groblju oslobodilaca Beograda 1944, rad vajara Radeta Stankovića
Spomenik „Maršal Tito“ u Kumrovcu, rad vajara Antuna Augustinčića Spomenik „Poziv na ustanak“ u Bjelovaru, rad vajara Vojina Bakića
Spomen ploča narodnom heroju Ivanu Milutinoviću na zgradi preduzeća „PIM Ivan Milutinović“ u ulici Gavrila Principa, u Beogradu
Spomenik „Bombaš“ u Gradskom parku u Zemunu, rad vajara Vanje Radauša
Spomenik „Palim borcima“ u selu Damalju, kod Vrbovskog, rad vajara Zvonka Cara
Spomenik „Žrtvama racije“ u Novom Sadu, rad vajara Jovana Soldatovića Spomenik „Kameni cvet“ u memorijalnom centru „Jasenovac“ u Jasenovcu, rad vajara Bogdana Bogdanovića
Deo spomenika „Sloboda“ na Iriškom vencu, rad vajara Sretena Stojanovića
Spomenik „Palima u Narodnooslobodilačkoj borbi“ u Viškovu
Spomenik „Narodnooslobodilačkoj borbi“, na tvrđavi Kale u Skoplju
Spomenik „Oslobodiocima Skoplja“ u Skoplju, rad vajra Ivana Mirkovića
Spomenik palim borcima Svirče, rad Dinka Vrankovića
Spomenik „Kosmajskom NOP odredu“, rad vajara Vojina Stojića
Spomenik „Palim borcima NOB-a“ kod sela Belčišta, rad vajara Jordana Grabuloskog
Spomenik „Palim borcima Ciglenice“ u Zagrebu, rad vajara Tomislava Ostoje
Spomenik Sisačkom partizanskom odred u šumi Brezovici kod Siska, rad vajara Želimira Janeša
Spomenik „Palim borcima“ u Strugi, rad vajara Vojislava Vasiljevića
Spomenik „Streljanje talaca“ u Zagrebu, rad vajara Frane Kršinića
Spomenik „Slobodi“ kod Đevđelije, rad vajara Jordana Grabuloskog
Spomen-kosturnica u Velesu, rad arhitekte Save Subotina
Spomenik „Palim borcima“ u Crikvenici, rad vajara Zvonka Cara
Spomenik „Palim borcima i žrtvama fašizma“ u Rovinju, rad vajara Ivana Sabolića
Spomenik „Rudarima palim u NOB-u“ iznad Kosovske Mitrovice, rad vajara Bogdana Bogdanovića
Spomenik „Ustanku naroda Hrvatske 1941“ u Srbu, rad vajara Vanje Radauša
Spomenik „Revoluciji“ u Podgariću, rad vajara Dušana Džamonje
Spomenik „Hrabrima“ kod Popine, rad vajara Miodraga Živkovića i arhitekte Svetislava Ličine
Spomenik „Zvezda“ u spomen-parku „Čačalica“ kod Požarevca, rad arhitekte Branislava Stojanovića i vajara S. Mišića
Spomen-park „Revolucije“ kod Leskovca, rad arhitekte Bogdana Bogdanovića

Spomenici posvećeni Narodnooslobodilačkoj borbi Jugoslavije (19411945) postavljani su širom Jugoslavije u vidu figuralno-umetničkih dela, arhitektonskih objekata, spomen-mauzoleja, skulptura, spomen-bisti, spomen-ploča, spomen-zgrada, spomen-groblja i dr. Najviše impresionira apstraktnost jugoslavenskih spomenika, njihov futuristički izgled i umjetnička kvaliteta netipična za socrealizam.

Prema nepotpunim podacima u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji podignuto je oko 15.000 spomenika posvećenih Narodnooslobodilačkom ratu. Većina spomenika podignuta je šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, na lokacijama značajnih historijskih bitaka iz Drugog svjetskog rata ili na mjestima velikih stradavanja civila i partizana od okupatorske ruke i ruke domaćih izdajnika. Mnogi ovi spomenici srušeni su ili oštećeni tokom raspada SFRJ devedesetih godina.

Istorijat[uredi | uredi kod]

Tokom građanskog rata na području bivše Jugoslavije, uništeni su ili izmešteni mnogi spomenici posvećeni Narodnooslobodilačkoj borbi. Na području Hrvatske uništeno je preko 3.000 spomenika[1], a među njima se ističu: Spomenik „Pobjede naroda Slavonije“ u selu Kamenska, rad vajara Vojina Bakića, srušen 1991. godine; spomenik narodnom heroju Stjepanu Filipoviću u Opuzenu, rad Mira Vuča, srušen 1991. godine; spomenik „Tuđe nećemo - svoje nedamo“ na Visu, rad Antuna Augustinčića iz 1964, uklonjen 1994. godine; Spomenik narodnom heroju Nikoli Miljanoviću Karauli u Podravskoj Slatini, srušen 1991. godine i dr. Na području Bosne i Hercegovine srušeni su spomenici: „Palim borcima“ u Livnu, rad Antuna Augustinčića iz 1952, srušen 1992. godine; „Palim borcima“ na Makljenu, kod Prozora, rad Boška Kućanskog iz 1978. godine, srušen 1995. godine, spomenik u Drvaru, spomen-park sa 22 biste narodnih herojaBosanskom Petrovcu, srušen 1995. godine i Bosanskom Grahovu.

Dosad je u Hrvatskoj vlada finansirala obnavljanje samo Titove biste u Kumrovcu, spomenika „Poziv na ustanak“ u Bjelovaru i spomenik ustanku u Srbu. Lokalne vlasti obnovile su dosad oko 300 spomenika manje umetničke vrednosti. Avgusta 2011. godine, Savez antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske pokrenuo je „Apel za obnovu sedam kapitalnih spomenika NOB-u“. Inicijativni odbor apela predvodi bivši hrvatski predsednik Stjepan Mesić. Apel je dosada potpisalo oko 150 osoba iz kulturnog i političkog života Hrvatske.[2]

Spisak autora značajnijih spomenika[uredi | uredi kod]

  • Borka Avramova
    • Spomenik „Pobedi“ (poznat i pod imenom „Žena borac“), 1961. godina - postavljen u Tetovu.
  • Đorđe Andrejević Kun
    • Spomenik-mozaik „Revoluciji“, 1957. godina - postavljen u Ivanjici. U izgradnji spomenika učestvovali su i Nada Hude, Miloš Gvozdenović i Ljuba Lah.
  • Šime Vulas
    • Spomenik „Podhumskim žrtvama“, 1970. godina - podignut na mestu nekadašnjeg sela Podhum kod Rijeke, čije su stanovništvo 1942. godine italijanski fašisti u celosti pobili, a selo spalili.
  • Aleksandar Zarin
    • Spomenik „Otporu“, 1961. godina - postavljen u Adi.
    • Spomenik „Palim borcima“ (poznat i pod nazivom „Ratnici“), 1965. godina - postavljen u Novom Kneževcu.
  • Marijan Kocković
    • Spomenik „Palim borcima“,1955. godina - postavljen u Gacku.
    • Spomenik „Palim borcima i žrtvama fašizma“ - postavljen u Glamoču.
  • Jovan Soldatović
    • Spomenik „Streljanim rodoljubima“, 1962. godina - postavljen u Žablju.
    • Spomenik „Žrtvama racije“, 1971. godina - postavljen u Novom Sadu.
    • Spomenik „Žrtvama racije“ - postavljen u Čurugu.


Spomenik narodnom heroju Stjepanu Stevi Filipoviću (1916-1942) na brdu Vidraku, kod Valjeva. Podignut 28. oktobra 1969. godine, rad vajara Vojina Bakića.

Galerija[uredi | uredi kod]

Bosna i Hercegovina[uredi | uredi kod]

Makedonija[uredi | uredi kod]

Slovenija[uredi | uredi kod]

Srbija[uredi | uredi kod]

Vojvodina[uredi | uredi kod]

Hrvatska[uredi | uredi kod]

Vidi još[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. „Služen parastos za stradale u ustaškom logoru Jadovno” (sr). Radio-televizija Republike Srpske. 27. 4. 2012.. Pristupljeno 28. 4. 2012. 
  2. Glas-slavonije. hr, pristupljeno 15.10. 2011.
  3. Mdc.hr: Popis izvedenih spomenika Antuna Augustinčića

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Miloš Bajić, ur. Spomenici revoluciji: Jugoslavija. „SUBNOR Jugoslavije“ Beograd, „Svjetlost“ Sarajevo 1968. godina.
  • Vojna enciklopedija (knjiga sedma). Beograd 1974. godina.
  • Vojna enciklopedija (knjiga deveta). Beograd 1975. godina.
  • Milenko Patković, Dušan Plećaš. Vodič uz kartu. Izbor spomen-obilježja Narodnooslobodilačkog rata Jugoslavije. „Glas Slavonije“, Osijek 1975. godina.
  • Drago Zdunić, ur. Revolucionarno kiparstvo. „Spektar“, Zagreb 1977. godina.

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

Partizanska spomenica 1941. Segment isključivo posvećen Narodnooslobodilačkoj borbi.