Andrijevica

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Андријевица
Andrijevica
Grb Andrijevice
Zastava Grb
Položaj Andrijevice
Položaj Andrijevice
Koordinate 42.73° N 19.79° E
Gradonačelnik Veselin Bakić
Površina 283 km²
Populacija
 - grad
 - opština

1.073
5.785
Osnovan 19. vek
Pozivni broj +382 87
Automobilska oznaka AN
Zvanična web-stranica https://opstinaandrijevica.me/

Andrijevica je gradić u severoistočnoj Crnoj Gori. Na popisu stanovništva 2003. imala je 1073 stanovnika.

Andrijevica je središte istoimene opštine i smatra se nezvaničnim centrom Vasojevićke regije.

Istorija[uredi | uredi kod]

Sjeverno od Komova nalazi se nezvanični centar Vasojevićke regije – Andrijevica. Opštinski centar Andrijevica je relativno mlado naselje, jer njeni prvi začeci počinju tek sredinom XIX vijeka. To ne znači da teritorija opštine nije bila od uvijek prostor ljudskog djelovanja i prostor sa privredno aktivnim mjestima, koja su u zatišju nastajala ili nestajala najezdom osvajača.

Gradić je ime dobio po crkvi Andrijevni iz vremena ratničkog plemena Vasojevića.

Uz istorijske znamenitosti, Andrijevica se ističe i brojnim prirodnim znamenitostima koje ljepotom oduzimaju dah. Ne samo da se na području ove opštine nalaze planine Komovi, Bjelasica i Prokletije, već i reke Lim, Zlorečica, Kraljštica. Među hidrološke ukrase spadaju i vodopadi, izvori i vrela. A ako samo malo zađe u nepregledne šume koje vode do Komova čiji se suri vrhovi naziru u daljini, posjetilac će imati jedinstvenu priliku da uživa u netaknutoj prirodi i na svježem vazduhu.

Arheološkim ispitivanjima Zavoda za zaštitu spomenika sa Cetinja 1956. godine, ustanovljeno je da tragovi materijalne kulture iz doba neolita postoje u ivangradskoj kotlini. Sem toga pronađeni su i tragovi ilirske materijalne kulture, pa se može pretpostaviti da je i okolina Andrijevica bila ekumenski prostor svih starih naroda.

Otkriveni su i brojni lokaliteti rimskih naseobina ne samo u Ivangradskoj kotlini gdje je postojao rimski grad Municipium, već i u okolini Andrijevice. Na rimskim nekropolama nađeno je više spomenika. Na osnovu ovih dokaza može se zaključiti da je prostor opštine Andrijevica bio društveno ekonomski aktivan počev od najstarijih vremena.

Jugozapadno od Andrijevice, na daljini od 1 km. U selu Božiću nalazi se uzvišenje Grace, gdje u Srednjem vijeku postojala tvrđava – grad što i samo ime kaže. I danas je primijetan prostor gdje je bila tvrđava koja je imala strategijski značaj na raskrsnici puteva uz rijeku Lim i njenu pritoku Zlorječicu. Ovi putevi su bili sastavni dio glavnog puta između stare Raške i Zete.

Brojni srednjovjekovni spomenici: hrisovulje, akti, ljetopisi, i zapisi, zabilježili su poveći broj sela koja se i danas nalaze u zaleđu Andrijevice i koja su bez sumnje starija od same varošice.

Zabilježeno je da je gravitacioni centar bio Budim grad u Budimljanskoj Župi 15 kilometara udaljen od Andrijevice i njene

U kasnijem periodu (1853) godine, staro ratničko pleme Vasojevići podizalo je često ustanke protiv turske vlasti, počelo je i da razvija naselje oko crkve Andrijevne po kojoj je i dobila ime ova varošica. Godine 1858. istaknuti vojvoda plemena Vasojevića Miljan Vukov proglašava Vasojeviće sastavnim dijelom Crne Gore.

Od 1878. godine, Andrijevica postaje glavno političko jegro za čitavu sjevernu Crnu Goru.

U Andrijevicu je već 1882.god. bilo 20 kuća. U ovo vrijeme ona se razvija u više pravaca. Sem vojničke funkcije ona stiče administrativno-upravnu, trgovačku, a otvaranjem škola i prosvjetno kulturnu.

Tako je Andrijevica do 1912. godine, šireći se uz glavni polimski put na fluvijalno glacijalnoj terasi iznad Lima, dobila fizionomiju varošice. Razvoj kraja i varošice biva prekinut tokom Balkanskog i Prvog svetskog rata, da bi tek posle oslobođenja od Austrougarske nastao njen značajan procvat. Odmah posle Prvog svetskog rata Andrijevica je najprije bila okružno mjesto sa četiri sreza: Andrijevački, Kraljski, Ljevorečki i Plavsko – Gusinjski.

Ukidanjem okruga od 1921. godine ona postaje sredsko mjesto za sve pomenute srezove. I posle Drugog svetskog rata u Andrijevici je bilo sjedište sreza sve do 1951. godine, zahvatajući veliko gravitaciono područje: Lijevu Rijeku, Mateševo, Bare Kraljske, Plavsko – Gusinjsku kotlinu, Trebačko-Šekularsku opštinu i naravno sadašnje područje opština. U vrijeme između dva svetska rata doživljava najzapaženijni razvitak. Postoje glavni, administrativno upravni, privredni, kulturni i obrazovni centar sjeveroistočnog dijela Crne Gore.

Zakonom o osnovama društvenog i političkog uređenja Narodne Republike Crne Gore od 22 jula 1957. godine, ukinuti su srezovi i prestao da postoji 1 januara 1958. godine.

Od tada je Andrijevica bila opština sve do donošenja novog Zakona o podjeli Narodne Republike Crne Gore na opštine. Tim Zakonom 15. aprila 1960. godine, izgubila je i status opštine, njena teritorija podijeljena je i ustupljena susjednim komunama, a sve administrativno upravne funkcije, privredni, obrazovni u kulturni subjekti priključeni Beranskoj opštini.

Tačno nakon 30 godina od ukidanja opštine Skupština Republike Crne Gore ponovo je donošenjem izmjena i dopuna Zakona o teritorijalnoj podjeli Crne Gore na opštine vratila status opštine i ovoj sredini, pa je 1991. god. Ponovo formirana opštinska Skupština i njeni izvršni organi lokalne vlasti.

Stanovništvo[uredi | uredi kod]

Andrijevica je administrativni centar opštine Andijevica, koja je 2003. imala 5.785 stanovnika. Sam grad Andrijevica je tada imala 1.073 stanovnika.

Stanovništvo Andrijevice:

Etničke grupe (popis iz 1991):

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 2003. godine, općina Andrijevica imala je 5.785 stanovnika, raspoređenih u 24 naseljena mjesta.

Nacionalni sastav (2011):

  • Srbi - 61,35%
  • Crnogorci - 33,39%
  • nacionalno neopredijeljeni - 3,14%
  • ostali - 6 stanovnika

Vjerski sastav:

  • pravoslavni - 5.634 (97,38)
  • ostali - 21 (0,36)
  • neopredijeljeni - 67 (1,15)
  • nisu vjernici - 6 (0,10)
  • nepoznato - 57 (1,01)

Saobraćaj[uredi | uredi kod]

Lokalni putevi povezuju Andrijevicu sa Beranima i Kolašinom (oba oko na 30 km udaljenosti), gde se lokalni putevi ukrštaju sa putem E65/E80, koji je glavna drumska veza jadranske obale i Podgorice sa severnom Crnom Gorom i Srbijom.

Povezano[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]