Ivan Goran Kovačić
Ovo je članak o pjesniku. Za istoimenu pjesničku nagradu, vidi Nagrada Ivan Goran Kovačić. | Ivan Goran Kovačić | |
|---|---|
 Ivan Goran Kovačić | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | 21. 3. 1913. Lukovdol, Austro-Ugarska |
| Smrt | 13. 7. 1943. Vrbnica kraj Foče, Kraljevina Jugoslavija |
| Nacionalnost | Jugoslaven |
| Obrazovanje | |
| Zanimanje | pjesnik |
| Opus | |
| Književne vrste | poezija, filmska kritika |
| Jezik | hrvatski |
| Znamenita djela | |
Ivan "Goran" Kovačić (Lukovdol, kraj Vrbovskog, 21. 3. 1913 - okolica Foče, 13. 7. 1943), jugoslavenski pjesnik, pisac, učesnik Narodnooslobodilačke borbe poznat po poemi Jama koja je protest protiv ratnih zločina. Tokom pete neprijateljske ofanzive zaklali su ga četnici.[1]
Ivan Goran Kovačić rođen je 21. 3. 1913 u obitelji Ivana i Ruže (rođ. Klein) Kovačić. Sa majčine strane je židovskog podrijetla.[2][3] Osnovnu školu pohađao je u rodnome mjestu, prve tri godine realne gimnazije završava u Karlovcu, odakle prelazi u Zagreb.
Nakon atentata u Narodnoj skupštini 20. 6. 1928, i smrti Stjepana Radića, pedesetak dana kasnije, Ivan je napisao pjesmu "Oči Stjepana Radića".[4]
- O blage zaklane oči, iskopane krvavom rukom,
- (Za ljudsku smrt prejake, nedohvatno daleke) -
- Sada stojite svagdje: nad selom, nad poljem, nad pukom
- Ko sunce ljulja vas more i nose ko bisere rijeke.
- Pognute glave, div malenom Hrvatskom kroči
- Noseć na grubom dlanu blage zaklane oči.
Po maturi je upisao slavistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, ali je vrlo brzo prekinuo studij i intenzivnije se posvetio književnom i novinarskom radu. Prvo novinsko namještenje je dobio 1936. godine i otada se uzdržavao baveći se novinarskim poslovima; uređivao je kulturne rubrike, najprije u "Hrvatskom dnevniku", potom u "Novostima".
Prije rata je bio simpatizer Hrvatske seljačke stranke, antiklerikalac, ljevičar općega tipa, nesklon revolucijama, ali nepopravljivo sklon pravdi i pravici.[4]
Koncem 1942. zajedno s Vladimirom Nazorom je pobjegao iz Zagreba, te se uključio u Narodnooslobodilačku borbu (NOB), gdje je sudjelovao u napornim marševima po Bosni. U ratu je intenzivno pisao. U NOB-u je napisao čuvenu poemu Jama, kao protest protiv ustaških pokolja nad Srbima u drugom svjetskom ratu.[5]
- Posljednje svjetlo prije strašne noći
- Bio je bljesak munjevita noža,
- I vrisak, bijel još i sad u sljepoći,
- I bijela, bijela krvnikova koža;
- Jer do pojasa svi su bili goli
- I tako nagi oči su nam boli.
Koncem lipnja i početkom srpnja 1943 nalazio se u istočnobosanskom selu Vrbici kod Foče, skrivajući se od četnika koji su klali partizanske ranjenike sa Sutjeske.[1] Krajem juna ili početkom jula četnici su ga pronašli i ubili. Pored Kovačića, četnici su tada zaklali i profesora Medicinskog fakulteta u Beogradu dr Simu Miloševića.[1]
Goran Kovačić, nije proživio nedaće pete ofanzive. Mladi hrvatski pjesnik, koji je u pjesmi "Jama" tako snažno oformio najžešći u ovom ratu ispjevani protest protiv ustaških pokolja nad Srbima, bio je ubijen od "srpskih osvetnika", četničkih izroda, tih švapskih i ustaških saveznika. Prerezali su grlo, koje je tako iskreno i snažno grmjelo iz bratske hrvatske duše protiv ustaških zločina nad srpskom nejači. Nikada poštenije i čovječnije djelo pjesnika nije bilo grđe kažnjeno i nikad čelo ubice nije bilo ukaljano sramnijim zločinom. Čitajući Goranovu "Jamu", pokoljenjima i pokoljenjima srpske omladine stezat će se srce nad zločinima, koji su izazvali takav krik pjesnika, ali isto tako i nad zločinom, koji je tome divnom galebu prerezao grlo.[6]
Grob Ivana Gorana Kovačića ostao je nepoznat, baš onako kako je bio poželio (pjesma-epitaf Moj grob).
- Poezija (1932)
- Dani gnjeva (1936)
- Ognji i rože (posthumno objavljeno)
- Sveti psovač (posthumno objavljeno)
- Eseji i ocjene (posthumno objavljeno)
O Ivanu Goranu Kovačiću je godine 1979. je snimljen istoimeni film, gdje je njegov lik tumačio Rade Šerbedžija. Dvije godine kasnije je u TV-seriji Nepokoreni grad jedna epizoda bila posvećena njegovom i Nazorovom bijegu iz Zagreba; u njoj je Ivana Gorana Kovačića tumačio pjesnik Enes Kišević.
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Miodrag Zečević: DOKUMENTA SA SUĐENjA DRAŽI MIHAILOVIĆU, Beograd 2001: Presuda Dragoljubu Mihailoviću i ostalima
- ↑ Ha-Kol (Glasilo Židovske zajednice u Hrvatskoj); Nataša Maksimović Subašić; Zora Dirnbach – Svjetionik s one strane nacionalizma; stranica 4; broj 110, lipanj / srpanj / kolovoz 2009. Spomenuo je Ivana Gorana Kovačića, koji je u partizane otišao kao Židov što je u svim poslije objavljenim knjigama i monografijama o njemu zanemareno. Njegova majka, gđa. Klein, bila je transilvanska Židovka.
- ↑ Predrag Matvejević (24.). Tko je tko i odakle: strani velikani hrvatske kulture. Nacional. Preuzeto 7. 4. 2014 „Ivan Goran Kovačić je po majci Židov (to sam tek nedavno saznao od jednog mađarskoga povjesničara književnosti, Goranova se majka prezivala Klein) - tako bi naš najveći pjesnik hrvatskoga i jugoslavenskoga antifašističkoga Otpora, po hebrejskome zakonu i predaji, rodom i porodom pripadao majčinoj strani.”
- ↑ 4,0 4,1 Miljenko Jergović (6.). Ivan Goran Kovačić: Oči na dlanu. www.jergovic.com. Preuzeto 7. 4. 2014
- ↑ Milačić, Božo (1961). Riječ i Svjetlost. Zagreb: Izdavački zavod Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. str. 8.
- ↑ Sa Sutjeske
