Stjepan Radić

Izvor: Wikipedia


Stjepan Radić (Trebarjevo Desno pokraj Siska, 11.6. 1871. - Zagreb, 8.8. 1928.), hrvatski političar

Godine 1896. putuje u Rusiju, a u periodu između 1897. - 1899. godine završava u Parizu Višu političku školu. Zatim živi neko vrijeme u Pragu surađujući s češkim listovima, a kada ga policija protjera iz Praga odlazi u Zemun za balkanskog dopisnika čeških, francuskih i ruskih listova. Tu uspostavlja veze s uglednim srpskim političarima i tiska članke u Srpskom književnom glasniku. Od 1902. godine živi u Zagrebu i radi kao sekretar Hrvatske ujedinjene opozicije.

Iste godine objavljuje knjigu Hrvati i Srbi u kojoj govori o međusobnim odnosima osuđujući u njoj partikularističke megalomanije među Hrvatima i Srbima.

Od 1902. godine, pa sve do 1906., glavni je urednik mjesečnika Hrvatska misao. S bratom Antunom 1904. godine osniva Hrvatsku pučku seljačku stranku (HSS) - stranku koja na izborima za Hrvatski Sabor dobiva devet mandata. U Hrvatski sabor prvi puta je izabran 1908. godine u izbornom kotaru Ludbreg. Godine 1912. u doba Cuvajeva komesarijata ponovo je u zatvoru.

U studenome 1918. godine na sjednici Narodnog vijeća suprostavlja se centralističko-hegemonističkom načinu ujedinjenja južnoslavenskih zemalja. Tada je izgovorio kasnije često citiranu rečenicu: "Srljate kao guske u maglu".

Godine 1918. stranka mijenja naziv u HRSS (Hrvatska republikanska seljačka stranka). U veljači 1919. obraća se Mirovnoj konferenciji u Parizu Memorandumom u kome zahtijeva za hrvatski narod pravo na samoodređenje i izražava želju da Hrvatska svojom slobodnom voljom stupi u ravnopravnu federativnu zajednicu sa Srbijom i Crnom Gorom. Od ožujka 1919. do studenog 1920. godine ponovo je u zatvoru ili pod istragom. Amnestiran je na sam dan izbora za Konstituantu.

HRSS na izborima dobiva 50 mandata i tako postaje najveća hrvatska politička stranka. U srpnju 1923. putuje u London, Beč i Moskvu, gdje svoju stranku učlanjuje u Seljačku Internacionalu. Po povratku u Zagrebu u siječnju 1925. godine uhićen je i predan sudu.

Pušten je tek nakon što je njegova stranka (27. ožujka 1925.) dala izjavu u beogradskoj Narodnoj skupštini da priznaje monarhiju, centralistički Vidovdanski ustav, postojeći državni poredak i nakon što je HRSS promijenila ime u HSS (Hrvatska seljačka stranka). Već u studenome (zbog nove orijentacije) Radić ulazi u Pašićevu vladu kao ministar prosvjete.

U veljači 1927. Radić je ponovo u opoziciji i sklapa koaliciju sa Samostalnom demokratskom strankom (koju je vodio Svetozar Pribićević) i nastaje Seljačko-demokratska koalicija kojoj je Radić bio na čelu. Godinu dana kasnije (1928.) dobio je mandat ali nije sastavio vladu.

Dana 20. lipnja 1928. godine revolverskim hicima dvorski agent i zastupnik Radikalne stranke Puniša Račić usmrćuje zastupnike HSS-a Pavla Radića, Đuru Basaričeka i smrtno ranjava Stjepana Radića. Stjepan Radić preminuo je 8.8. 1928. u Zagrebu. Sahranjen je 12. kolovoza u Zagrebu na Mirogoju.

Atentat na Radića je izazvao velike nerede u Hrvatskoj, i kralju Aleksandru kasnije poslužio kao povod za državni udar od 6.1. 1929., uspostavljanje tzv. šestojanuarske diktature.

Radić je, s druge strane, postao mučenik i jedna od najvećih ikona hrvatskog nacionalizma. Njegovo naslijeđe, odnosno politički nauk koji se naziva radićevštinom, su nastojali iskoristiti i prisvojiti ne samo članovi njegove HSS, nego i razni pokreti s lijeva i desna, uključujući ustaše, kao i partizane, koji su godine 1943. jednu svoju brigadu nazvali Braća Radić.

Danas se lik Stjepana Radića nalazi na novčanici od 200 kuna.

Stjepan Radić, njegov unuk, je sjedio u Saboru kao jedan od visokih funkcionara obnovljene HSS.