Lukovdol

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Centar Lukovdola, Hiža I. G. Kovačića

Lukovdol (lokalno Ljukovdol), rodno mjesto I.Gorana Kovačića, nalazi se u Gorskom kotaru u sastavu Grada Vrbovsko, Primorsko-goranska županija.

Lukovdol
Lukovdol na karti Hrvatske
Lukovdol
Lukovdol
Lukovdol na karti Hrvatske
Županija Primorsko-goranska županija
Općina/Grad Vrbovsko
Mikroregija Gorski kotar
Površina 6,164 km²
Nadmorska visina 349 m
Geografske koordinate
 - z. š. 45.428 N
 - z. d. 15.129 E
Stanovništvo (2001 / 2011)
 - Ukupno 157
 - Gustoća 25,47 st./km²
Pošta 51328 Lukovdol
Pozivni broj +385 (0)51
Autooznaka DE
Lukovdol u proljece.jpg
Lukovdol u proljeće

Smještaj[uredi - уреди | uredi izvor]

Lukovdol se nalazi u sjeveroistočnom dijelu Gorskog kotara, na području Grada Vrbovsko, 5 km sjeverozapadno od Severina na Kupi, na nadmorskoj visini od 349 m. Smješteno je na županijsko prometnici, udaljen oko 2 km od stare Lujzijanske ceste koja povezuje Rijeku i Zagreb.

Zemljopis[uredi - уреди | uredi izvor]

Lukovdol je pokupsko naselje. Između Lukovdola i Kupe se uzdiže brdo Umol s najvišim vrhom Debeli rt (402m n/v). S južne strane je brdo Srednja gora (607m n/v). U daljnjoj okolini se ističu vrhovi Lovnik (902m n/v), Vučnik (594m n/v) na kojem je smješten rtv odašiljač, Litorić (877 m n/v) gdje se nalazi šumarska, lovačka kućica (688 m). S vidikovca Orlova stijena (586m n/v) se vidi veliki dio doline rijeke Kupe te sela slovenskog pokuplja - Bele krajine.

Privreda[uredi - уреди | uredi izvor]

Osnovnu djelatnost čini poljoprivreda, prerada drveta te tekstilna industrija. 2003. g. u požaru je uništena lokalna pilana.

U Lukovdolu radi pošta, trgovina, kafić.

Rijeka Kupa jedan je od najvećih potencijala za razvoj turizma Lukovdolskog kraja

Očuvana priroda i ljepota krajolika, dolina rijeke Kupe, planinarske staze, velike šumske površine, dobri su preduvijeti za razvoj turizma.

Stanovništvo[uredi - уреди | uredi izvor]

Prema zadnjem popisu stanovništva iz 2001. g. u Lukovdolu je živjelo 157 stanovnika, s okolnim selima 287.

Obližnji zaselci su: Blaževci, Dolenci(Grišniki) , Draga Lukovdolska, Gorenci, Lesci, Nadvučnik, Plemenitaš, Podvučnik, Rtić, Štefanci, Vučnik, Zapeć, Zaumol.

Lukovdolski kraj, kao i čitav Gorski kotar, već više od stotinu godina je izrazito depopulacijsko područje. Do toga osobito dovodi kontinuirano iseljavanje mještana prvenstveno u velike gradove Rijeku, Karlovac, Zagreb. Prema popisu iz 1890. g. u Lukovdolu živjelo 437 stanovnika.

Povijest[uredi - уреди | uredi izvor]

Prvi podaci o Lukovdolu postoje u Modruškim Urbanima. U to vrijeme Lukovdol je kao i susjedni Severin pripadao Modruškoj biskupiji i imao iste feudalce, Frankopane (knezove Krčke). Lukovdol se spominje 1450. godine nakon raspodjele dobara Frankopana.

Nešto kasnije, 1486. g., navode se Lukovdol, Vrbovsko, Gomirje i Bosiljevo kao vlasništvo kneza Bernardina Frankopana. Spominje se i 1558. pri popisu štete od turskih pljački i uništavanja kojom prilikom se navodi da je lokalna crkva bez zvonika, a spominju se i sela Gornja i Donja, danas Gorenci i Dolenci, te Kula koja je vjerojatno bila na mjestu današnje kuće „Flajnikovih“ za koju još i danas u zemljišnim knjigama piše da im je kuća i dvorište u Kuli. Kula je služila kao utočište i obrana lokalnog stanovništva od čestih turskih prodora u ove krajeve.

U Severinu je iz tog doba i kaštel. Kako bi se smjenjivali vlasnici dvorca smjenjivali bi se i gospodari ovih krajeva. Propašću Zrinskih-Frankopana 1671. godine dvorac preuzima obitelj Oršić u cijem je vlasništvu 1682.-1823. g. Potom ga kupuje Ambroz Vranyczany. Nakon Vranycanya kaštel posjeduje zagrebački kapitalist Vladimir Arko 1932. - 1945. g. Nakon Drugog svjetskog rata dvorac je nacionaliziran, a sada je u vlasništvu Grada Vrbovskog, no, zbog nedostatka kapitalnih ulaganja, u ruševnom je stanju.

Pruga[uredi - уреди | uredi izvor]

Zanimljiv je podatak da je pokraj Lukovdola trebala prolaziti željeznička pruga koja bi povezivala Črnomelj u susjednoj Beloj krajni (Slovenija) i Vrbovsko te dalje prema Rijeci. Godine 1939. g. započeti su radovi na dijelu od Severina prema Stubici, tako da su u blizini Lukovdola još i danas vidljivi nedovršeni djelovi trase. Tunel Lovnik čak je i probijen. Međutim, nakon Drugog svjetskog rata više nije bilo interesa za izgradnju te pruge zbog aneksije Julijske krajine, tj željezničke povezanosti Slovenje s Rijekom i Koprom. .

Znamenitosti[uredi - уреди | uredi izvor]

Lukovdol je najpoznatiji po rodnoj kući pjesnika Ivana Gorana Kovačića. U teatarskom centru na otvorenom sa skulturama Vojina Bakića se svake godine održava pjesnička manifestacija Goranovo proljeće.

Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Lukovdolu

U središtu mjesta je crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije. Prema Modruškim urbanima crkva je postojala već oko 1550. g., ali je usred turskih nasrtaja porušena nekoliko puta. Današnja je sagrađena 1604. g. na temeljima stare. U to vrijeme nastaje i parohija Lukovdol. Pod župu Lukovdol spadaju crkve u Rtiću, Damlju, Osojniku i Velikom Jadrču te kapele u Močilama i Severinu. Župa broji oko 300 domaćinstava s oko 800 mještana.

U zaseoku Rtiću, sjeveroistočno od Lukovdola, je crkva sv.Franje Ksaverskog. Iz 17. je stoljeća i jedna je od najstarijih crkava u ovom dijelu Gorskog kotara. Nakon godinama propadanja crkva je nedavno obnovljena. Dan crkve je 3. prosinca.

U susjednom Severinu na Kupi su ruševine Frankopanskog dvorca.

Obrazovanje, kultura, sport[uredi - уреди | uredi izvor]

U selu postoji škola, Memorijalni muzej I.G.Kovačić, vatrogasni dom, dom kulture, igraonica za djecu, amfiteatar sa spomenikom Goranu, nogometno igralište.

Muzej-Rodna kuća I.G. Kovačića

Muzej u Lukovdolu ima naziv prema pjesniku Ivanu Goranu Kovačiću i u njegovoj je rodnoj kući koja se nalazi u središtu mjesta na broju 8. Na kući je memorijalna ploča. U blizini muzeja na maloj uzvisini smješten je amfiteatar i spomenik I.G. Kovačiću, kipara Vojina Bakića. U neposrednoj blizini je i Dom kulture, u kome se održavaju manifestacije, priredbe i slično. Muzej je nekada bio je u sklopu "narodne revolucije" i nije bio stalno otvoren. Početkom devedesetih dio je Hrvatskog povjesnog muzeja, a 2003. godine je otvorena stalna izložba. Kuću je sagradio Goranov djed 1905. godine jer je prijašnja stradala u požaru. Obnovljena je 1932. godine.

Škola u Lukovdolu sagrađena je 1874. godine. Također ima naziv prema spomenutom pjesniku koji se u njoj i školovao. To je područna škola, nastava se odvija za prva tri razreda. Nalazi se u središtu sela.

Kekavica[uredi - уреди | uredi izvor]

Kekavica je oblik kajkavskog narječja koji se govori u Lukovdolu. Ke je lokalna verzija upitno-odnosne zamjenice što, čija je upotreba specifična isključivo za lukovdolski kraj jer već se već u obližnjim selima kaže Kaj. Osim toga govori okolnih naselja imaju i mnogo odlika čakavskog narječja.

Osim zamjenice Ke, Ljukovski govor obilježava i dijelom čakavski, a ponekad belokranjskim naglasak. Neke od riječi na kekavici su: ljuk-luk, gljuh-gluh, pljug-plug, se-sve, čeresnja-trešnja, gdo-tko, droban-sitan, glibok-dubok, plovan-župnik, sakojake-svakakve, vavek-uvjek, vre-već, fkrasti-ukrasti itd.

U doba Ilirskih provincija 1809. – 1813. godine došlo je do značajnih promjena u Ljukovskom govoru uglavnom zbog doseljavanja novog stanovništva. Uz starosjedilačka prezimena Babić, Lesac, Vrbanac, javljaju se i nova prezimena Kobe, Maršal, Gerve. Ipak, najveće promjene događaju se u suvremeno doba jer specifična lukovdolska kekavica uslijed intezivnekulturološke unifikacije (kroatizacije) postepeno nestaje.

Udruženja[uredi - уреди | uredi izvor]

Vatrogasni dom DVD-a Lukovdol

Nekoliko je udruženja građana koja aktivno djeluju: DVD Lukovdol, Udruga žena "Pri Kupe", Dječje udruženje Krijesnice, lovačko društvo Lipov vrh.

DVD Lukovdol broji oko 70 članova. Prilikom intervencija djeluje na području Lukovdola i obližnjih mjesta. Vatrogasni Dom nalazi se u središtu mjesta. Svečano je otvoren 2006. g. nakon višegodišnjih radova. Službeno se godinom osnivanja DVD-a drži 1931., ali postoje i podaci prema kojima je formirano puno ranije, krajem XIX. stoljeća.

Poznate osobe[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Benyovsky, Lucija: Memorijalni muzej Ivan Goran Kovačić u Lukovdolu, Hrvatski povijesni muzej, Zagreb, 1846.
  • Lopašić, Radoslav: Oko Kupe i Korane, Matica Hrvatska, 1895.