Željeznička pruga

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Tračnice

Željezničku prugu čini jedan ili više kolosijeka, koji spajaju službena mjesta, po kojima se kreću željeznička vozila. Prema širini kolosijeka pruga može biti:

  • uskog kolosijeka (750 mm, neki dijelovi Indonezije; 1000 mm, dijelovi Švicarske; 1067 mm, Južna Afrika, Japan)
  • normalnog kolosijeka (1435 mm, najčešće korištena),
  • širokog kolosijeka (1524 mm, Rusija; 1665 mm, Portugal; 1667 mm, Španjolska).
  • industrijska pruga nestandardnog kolosijeka (ima ih sve manje, obično male brzine, ali veliki kapacitet tereta)

Ustroj[uredi - уреди | uredi izvor]

Kolosijek se sastoji od tračnica i pragova. Pragovi povezuju tračnice, koje čine kolosijek. Postavljeni su u jednakim razmacima okomito na pragove koje povezuju. Tračnice su zakovicama spojene na pragove. Kolosijeci se spajaju pomoću skretnice.

Regulacija prometa[uredi - уреди | uredi izvor]

Regulacija prometa se vrši signalima (likovnim ili svjetlosnim). Na prugrama velikih brzina (po definiciji, one koje omogućuju promet preko 200 km/h), koristi se i direktna signalizacija u kabinu vozača vlaka, kao i automatska povratna informacija o stanju vlaka.

Telekomanda[uredi - уреди | uredi izvor]

Neke pruge imaju skretnice i signale, koje se postavljaju ručno. Telekomanda je centralno mjesto, gdje se na prugama osposobljenim ovim sustavom centralno regulira signalizacija i pravac kretanja.