Planinarstvo

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Planinarstvo
Planinari u usponu na planinu
Planinari u usponu na planinu

Planinarstvo je pješačenje i uspinjanje na visove brda i planina iz sportskih ili običnih rekreacijskih pobuda.[1]

Planinarenjem se bože baviti individualno ili u grupi, isto tako to može biti uspon na neko relativno nisko brdo koji traje par sati, a može biti pothvat od nekoliko mjeseci kad se osvaja neki izuzetno visok vrhunac, ili nekoliko njih u nizu.[1]

Planinarstvo je načelno samo dio opće fizičke kulture, kojim se učvršćuje tjelesna sposobnost, snalažljivost i prilagodljivost različitim prirodnim okolnostima. Njime se također razvija drugarstvo, uzajamnost i proširuje znanje iz prirode i društva u kom se prakticira.

Planinarske discipline[uredi - уреди | uredi kôd]

Klasično planinarenje u osnovi podrazumjeva hodanje (pješačenje) po bezbjednim stazama i putevima u prirodi i izletištima. Traje duže od 2 časa i potrebno je planiranje ovakve aktivnosti. Za planinarenje je potrebna lična i kolektivna planinarska oprema, planinarska odjeća i obuća koje omogućavaju zaštitu, bezbjedno i slobodno kretanje u svim vremenskim uslovima ljeti i zimi. Na pješačkim stazama ne treba da postoje teže prepreke. Od tehničkih pomagala preporučuju se štapovi za pješačenje. Razvoj planinarstva doveo je do njegovog proširenja u nekoliko užih grana.[2][1]

Visokogorsko planinarenje[uredi - уреди | uredi kôd]

Visokogorsko planinarenje podrazumeva aktivnost u visokim i razuđenim planinskim masivima. Za visokogorsko planinarenje neophodno je iskustvo i znanje za bezbedno kretanje kroz planinu, fizička i psihička pripremljenost, korišćenje planinarske tehničke opreme, poznavanje orjentacije, metereologije, bivakovanja, pravila ishrane, prve pomoći i spasavanja kao i poznavanje osnova tehnike alpinizma za osiguravanje kretanja na strmim i stjenovitim padinama, ljeti i zimi.

Alpinizam[uredi - уреди | uredi kôd]

Alpinizam je planinarska disciplina tehničkog penjanja u visokim stijenama po odabranim dugačkim pravcima-smijerovima, uz korišćenje alpinističke opreme, specijalnih pomagala i uvježbanih tehnika penjanja. Za bavljenje alpinizmom obavezna je odgovarajuća obuka i izuzetna pripremljenost planinara-alpiniste. Za ocenjivanje tehničke težine uspona postoji više skala na međunarodnom nivou. Penjanje u ledu (ice climbing) predstavlja penjanje strmih ledenih formacija (vodopadi i stijene i litice čije su površine pokrivene ledom).

Sportsko penjanje[uredi - уреди | uredi kôd]

Iz alpinizma se razvila disciplina sportsko penjanje. Penjanje se izvodi u prirodnoj i na vještačkoj stijeni na smjerovima male dužine-visine (8 – 30 m). Savlađivanje smjerova vrši se slobodnim usponom uz tehničko osiguravanje od pada sa korišćenjem klinova unaprijed postavljenim za međuosiguranje. Sportsko penjanje je kvalitetna takmičarska disciplina za kategorije težinskog, brzinskog i boldering uspona sa međunarodnom skalom za određivanje stepena težine uspona.

Via ferata[uredi - уреди | uredi kôd]

Obezbijeđena planinska staza kroz teško pristupačne stjenovite terene naziva se Via ferata. Opremljena je nogostupima, čeličnim sajlama, gvozdenim klinovima i ljestvicama, koje su pričvršćene uz stijenu. Na via ferati, uz korištenje lične tehničke opreme potrebna je fizička i psihička izuzetna pripremljenost.

Speleologija[uredi - уреди | uredi kôd]

Speleologija je grana planinarstva koja obuhvata istraživanje kraških fenomena u planinama, postanak i razvoj pećina i drugih oblika, registruje njihove dimenzije, proučava fizičke i hemijske procese u podzemlju, prati podzemne vodene puteve, proučava živi svijet podzemlja, mikroklimatske odnose. Speleologija u tehnici istraživanja koristi odgovarajuću speleološku i alpinističku tehničku opremu. Za bavljenjem speleologijom obavezna je posebna obuka i izuzetna pripremljenost.

Kanjoning[uredi - уреди | uredi kôd]

Podrazumijeva kretanje kroz kanjon uz korištenje različitih tehnika, koje mogu uključivati hodanje, penjanje, skakanje i plivanje te druge aktivnosti. Kanjoning uključuje tehničko spuštanje, planinarsku opremu i iskustvo kretanja kroz divljinu.

Planinski biciklizam[uredi - уреди | uredi kôd]

Kretanje biciklom kroz planine zahtjeva posebnu opremu i bicikle, kao i određena predznanja, iskustvo i tehniku za ofroud vožnju (vožnja van puta).

Orijentaciono takmičenje[uredi - уреди | uredi kôd]

Takmičenje u orijentaciji je pronalaženje kontrolne tačke na nepoznatom terenu uz pomoć topografske karte i kompasa. Znanje čitanja topografskih karata se stiče na posebnim seminarima.

Gorska služba spasavanja[uredi - уреди | uredi kôd]

Gorska služba spašavanja (GSS) bavi se spašavanjem ljudi i životinja koji se nalaze na teško pristupačnim područjima (planina, stijena, speleološki objekat, rijeka), i urbanim prostorima, kada je pri spašavanju potrebno primijeniti stručno znanje i opremu za spašavanje. Ona je volontersko, humanitarno i neprofitno udruženje koje obavlja djelatnost od interesa za društvenu zajednicu.

Historija[uredi - уреди | uredi kôd]

Prvi zabilježeni novovjeki planinarski podvig izveo je pjesnik Francesco Petrarca popevši se 1336. na Mont Ventoux.[1] Ipak pravi interes za planine počinje tek od kraja 18. vijeka kad su se ljudi osudili popesti na dotad neosvojive vehove. Na Triglav su se 1778. prvi uspeli Korošec, Kos, Rožić i Willomitzer, a 1786. Michel-Gabriel Paccard i Jacques Balmat, uspjeli su se popesti na Mont Blanc.[3]

Pravi bum planinarstvo je doživjelo tek u 20. vijeku, kad su osvojeni svi najviši vrhovi svijeta, od Afrike, Amerike do Azije, 1907. Chogolisa (7665 m), 1950. Annapurna (8091 m) i konačno 1953. najviši vrh svijeta Mount Everest (8850 m).[1]

Alpine club, prva planinarska organizacija na svijetu, osnovana je 1857. u Londonu[4] Nakon tog je 1862. osnovan Österreichischer Alpenverein,[5] a godinu dana kasnije i Schweizer Alpen-Club[6] Hrvatsko planinarsko društvo osnovano je 1874.[1] U Sloveniji je tek 1893. poslije više neuspjelih pokušaja osnovano Slovensko planinsko društvo.[7]

Izvori[uredi - уреди | uredi kôd]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 Planinarstvo (hrvatski). Hrvatski obiteljski leksikon. http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=31193. Pristupljeno 28. 02. 2015. 
  2. „Planinarske discipline”. Balkan - Planinarsko sportski klub. http://pkbalkan.org/planinarske-discipline/. Pristupljeno 13. 9. 2020. 
  3. Mont Blanc (engleski). Encyclopædia Britannica. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/68844/Mont-Blanc. Pristupljeno 01. 03. 2015. 
  4. The Alpine Club (engleski). The Alpine Club. http://www.alpine-club.org.uk/. Pristupljeno 01. 03. 2015. 
  5. Geschichte des Alpenvereins (njemački). Österreichischer Alpenverein. http://www.alpenverein.at/portal/der-verein/geschichte/index.php. Pristupljeno 01. 03. 2015. 
  6. About us (engleski). The Swiss Alpine Club. Arhivirano iz originala 2012-09-26. https://web.archive.org/web/20120926204953/http://www.sac-cas.ch/en/service/about-us.html. Pristupljeno 01. 03. 2015. 
  7. Program praznovanja 120-letnice organiziranega planinstva v Sloveniji (slovenski). Planinska zveza Slovenije. http://www.pzs.si/vsebina.php?pid=143. Pristupljeno 28. 02. 2015. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi kôd]