Čelik

Izvor: Wikipedia
Čelično uže

Čelik(Turski - çelik) ili ocao je metastabilno kristalizirana Fe-C (željezo - ugljik) legura s manje od 2% C uz prisutne pratioce (silicij, mangan) i nečistoće (fosfor, sumpor i druge) i eventualni dodatak jednog ili više legirnih elemenata.

Golema primjena čelika u suvremenoj civilizaciji osniva se na njegovim svojstvima (čvrstoća, tvrdoća, duktilnost, elastičnost, otpornost prema koroziji i toplini, magnetska permeabilnost, toplinska vodljivost i dr.), koje se ne mogu postići drugim, jednako pristupačnim i jeftinim materijalima.

Čelik se dobiva pročišćavanjem sirova željeza koje sadržava 3,5 - 4 % ugljika i redovito u raznim postocima silicijuma, mangana, fosfora i sumpora. Taj je proces zapravo izgaranje tih elemenata i izdvajanje oksida u obliku troske ili plina.

Do 14. vijeka čelik se dobivao direktno iz rude pomoću drvenog ugljena; u čeliku je bilo ostataka troske, pa se dalje kovanjem čistilo i obrađivalo.

U 15. vijeku izgrađene su prve visoke peći, kod kojih je mijehove za uvođenje zraka u peć pokretala vodena energija. Produkt visokih peći bilo je sirovo željezo. Tako je dobiven proizvod za novi metalurški proces: prečišćavanje sirova željeza. Kasnije su se razvili razni postupci: prečišćavanje na ognjištu, pudlovanje, taljenje čelika u loncima, zatim moderni postupci: konvrertorski, martenski i električni.

Prema postotku ugljika čelik se dijeli na meki koji ima do 0.5% ugljika i tvrdi ili alatni koji ima 0.5% do 1.7% ugljika. Meki čelik ima veliku elastičnost, može se kovati, valjati, zavarivati, ali se ne da kaliti. Odlikuje se velikom tvrdoćom i čvrstoćom. Tvrdi ili alatni čelik se zbog veće količine ugljika može kaliti pa postaje još tvrđi.
Wiki Nedovršeni članak Čelik je u začetku. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Izvori[uredi - уреди]

  • "Svojstva i primjena materijala", Filetin, Kovačiček, Indolf, Zagreb 2002.

Vanjski linkovi[uredi - уреди]