Spomenik pobjedi naroda Slavonije

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Izgled spomenika sredinom 1970-ih

Spomenik pobjedi revolucije naroda Slavonije (poznat i pod imenom Spomenik narodu heroju Slavonije) bio je monumentalan spomenik na brdu Blažuj kod sela Kamenska na padinama Papuka, rad vajara Vojina Bakića. Svečano je otvoren 1968. godine. To je bila najveća apstraktna skulptura na svijetu.[1] Godine 1992. srušili su ga pripadnici Hrvatske vojske.

Istorijska pozadina[uredi - уреди | uredi izvor]

Ustanička aktivnost u Slavoniji počela je uskoro nakon dolaska njemačkih okupacionih snaga i uspostave Nezavisne Države Hrvatske. Ustaše su po dolasku na vlast počele sa progonom komunista i masakriranjem srpskog stanovništva, što je mnoge prisililo da pobjegnu od domova i sklone se u brda. Pripreme za početak oružanog ustanka izvršili su Rade Končar, Pavle Gregorić i Karlo Mrazović. Najjača partizanska aktivnost bila je na području planina Papuk, Psunj, Dilj i Krndija. U martu i aprilu 1943. godine, njemačke i ustaško-domobranske snage pokrenule su tzv. Psunjsko-papučku operaciju s ciljem da se unište partizani koji su djestvovali na tom području. Kraj ofanzive obeležila je bitka kod Šušnjara u kojoj su partizani pobijedili i zarobili Slavonski domobranski zdrug od oko 650 vojnika. Slavonija je oslobođena tokom aprila 1945., nakon proboja Srijemskog fronta.[2]

Rad na spomeniku[uredi - уреди | uredi izvor]

Izgradnja spomenika u Kamenskom

Krajem 1957. godine bio je raspisan konkurs za ostvarenje spomenika na brdu Blažuj kod sela Kamenska na Papuku. Prvu nagradu za spomenik osvojio je vajar Vojin Bakić, koji je nakon toga krenuo sa ostvarivanjem skulpture u saradnji sa pejzažnom arhitekticom Ivanom Sajsl i njezinim suprugom, akademikom i profesorom Josipom Sajslom. Spomenik je konačno dovršen 1968. godine, nakon deset godina planiranja i rada.

Spomenik je bio izrađen od nerđajućeg čelika i bio visok 30 metara.[3] O monumentalnosti spomenika svjedoči i to da su za njegovu izradu bili angažovani eksperti vojne fabrike „Krušik“ iz Valjeva, koji su otpornost i čvrstinu čelika ispitivali u posebnim tunelima u kojima se ispituju krila za avionsku industriju. Tako je spomenik mogao odolijevati svim vremenskim nepogodama bez opasnosti od rušenja.

Spomenik je podignut u čast 25. godišnjice osnutka Šestog slavonskog korpusa, a svečano ga je otkrio predsjednik SFRJ, Josip Broz Tito, 9. novembra 1968. godine u prisustvu mnoštva građana iz cijele zemlje, a posebno boraca ovog korpusa, mnogih prijatelja i umjetnika.[3]

Dizajn[uredi - уреди | uredi izvor]

Sam spomenik predstavljao je stilizovana krila u razlistanoj formi, koja pružaju otpor svim vjetrovima i zaboravu na antifašističku borbu. Sjaj nerđajućeg čelika simbolizirao je pobjedu i polet života, odnosno trijumf nad smrću i porazom. Bakić je efektom prelijevanja volumena postigao istovremeno upijanje i odbijanje svijetla, što je čeličnom spomeniku davalo živost i pružalo dojam nezaustavljive snage.[4]

Rušenje spomenika[uredi - уреди | uredi izvor]

Tokom raspada Jugoslavije 1991. godine, posebno su se na „listi“ rušenja spomenika našla dela Vojina Bakića, koji je bio srpskog porijekla. Godine 1992. desio se neviđeni kulturocid kada je prema viđenju očevidaca komandant 123. brigade Hrvatske vojske, bojnik Miljenko Crnjac, 21. februara naredio rušenje spomenika. Spomenik je u potpunosti srušen tek nakon devetog pokušaja miniranja. Zavaravanje javnosti nastavljeno je preko medija, pa su širene laži tadašnje likovne kritičarke Vesne Kusin da su spomenik srušili „četnici“ ili da ga je oborilo jako nevrijeme[3][5]

Spomenik još uvijek čeka obnovu i iako je pokrenuta obnova nekih poznatijih Bakićevih dela, za ovo će djelo trebati mnogo vremena da se počne s njegovom obnovom prvenstveno zbog relativno velikih materijalnih troškova i složene konstrukcije.

Augusta 2011. godine, u Hrvatskoj je pokrenut „Apel za obnovu sedam kapitalnih spomenika NOB-u“, među koje će možda da se uvrsti i Spomenik pobjedi naroda Slavonije.[6]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Partizanska spomenica 1941. Segment isključivo posvećen Narodnooslobodilačkoj borbi.
  1. Bekić, Darko. Vojin Bakić – Biografija ili kratka povijest Kiposlavije. „Profil“, Zagreb 2006. godina, 223. str.
  2. Vojna enciklopedija, Beograd 1974. godina, 665.-666. str.
  3. 3,0 3,1 3,2 Matić, Dušan. Vojin Bakić, moj prijatelj. „Euroknjiga“, Zagreb 2007. godina, 110.-113. str.
  4. Revolucionarno kiparstvo. „Spektar“, Zagreb 1977. godina, 16. str.
  5. Skdprosvjeta. com, pristupljeno 3. decembra 2012.
  6. Glas-slavonije. hr, pristupljeno 3. decembra 2012.

Spoljašnje veze[uredi - уреди | uredi izvor]