Papuk

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Pogled na Papuk iz okolice Daruvara

Papuk je planina u istočnoj Hrvatskoj, na sjevernoj i sjeverozapadnoj granici Požeške kotline.

O Papuku[uredi | uredi kod]

Najviši joj je istoimeni vrh na 953 m, a osim njega viša od 900 m je još jedino Ivačka glava (913 m). Vrhovi su zaobljeni, što je karakteristični za sve stare planine.[1]

Paleozojsku jezgru, građenu od gnajsa, na rubovima prekrivaju kredne (vapnenac i dolomit) i tercijarne (lapor) naslage.

Na Papuku danas više nema ruda isplativih za eksploataciju. Rudna bogatstva u prošlosti su iskorištavali Kelti i Sasi. Stijene su stare između 350 i 375 milijuna godina. Mnoge vulkanske stijene stare između 60 i 260 milijuna godina, upućuju na to da su najviši dijelovi Papuka nastali u mlađim geološkim razdobljima Zemlje, u isto vrijeme kada i Alpe.[2]

Ogoljelih stijena ima samo u nižim dijelovima i potočnim koritima. Za slavonsko su gorje neobične Sokoline stijene (564 m) nedaleko od Gornjeg Vrhovaca, koje su mjestimično gole, glatke i gotovo okomite.

Iznad 500 metara nadmorske visine dominira bukva, a u bukovim šumama nalaze se jele, gorski javor, običan jasen i planinski brijest. Na visini približno 500 metara pojavljuje se uz spomenuto drveće hrast kitnjak, divlja trešnja, lipa, grab i kesten. U nižim predjelima nalaze se grab, klen, još više divlje trešnje i divljih krušaka, hrast, cer i lipa. Duž obala vodotoka je močvarno bilje, posebno crna topola. U višim predjelima od grmlja dominira obični likovac, božikovina, širokolisna kurika, lijeska i bazga, gljive i ljekovito bilje. U nižim predjelima može se naći crna bazga, malina, kupina, srijemuša i medvjeđi luk, te drugo začinsko bilje.[1]

Papuk je izvorno područje mnogih vodenih tokova savskog i dravskog porječja: (Čađavica, Karašica, Pakra, Orljava, Voćinka, Vojlovica, Vučica, Dubočanka[1]).

Papuk sa svojim razvedenim grebenima i uvalama, s bujnom vegetacijom, karakterističnom florom i faunom, uz obilje izvorske vode i gustu mrežu putova, predstavlja vrlo prikladno područje za razvitak planinskog turizma. Na Papuku su izgrađeni planinarsko-turistički objekti:

  • planinarski dom Lapjak (335 m) 3 km udaljen od Velike
  • termalno kupalište Toplice (296 m) nedaleko od Velike
  • planinarska kuća Trišnjica, 7 km od doma Lapjaka
  • dom gorske službe spašavanja na Nevoljašu (725 m)
  • planinarski dom Jankovac (475 m) na sjevernim obroncima Papuka

Poznata su rekreacijska papučka središta su Zvečevo, Jankovac i Velika, kao i arboretum Lisičine.

Na području Papuka sačuvani su značajniji ostaci kulturne baštine vezani za dva povijesna razdoblja, prethistorijsko razdoblje te razdoblje srednjeg vijeka.

Spomenik prirode Rupnica

Papuk - zaštićeno područje[uredi | uredi kod]

Park prirode Papuk zaštićen je zbog izuzetno vrijednih bioloških, geoloških, pejzažnih i kulturno-povijesnih obilježja, a obuhvata skoro cijelo područje planine Papuk i zapadni dio planine Krndije. Gotovo 95% površine parka prekriveno je šumama koje su na nekim lokalitetima zbog svojih prirodoznanstvenih i pejzažnih vrijednosti posebno zaštićene. Park je i prirodno stanište mnogim životinjskim vrstama, među kojima se zbog brojnosti i raznolikosti posebno ističu ptice i šišmiši.[3] Geološki gledano park je značajan zbog zastupljenosti gotovo svih vrsta stijena od paleozoika do kvartara, kao i zbog velike raznolikosti stijena, minerala, fosila, geoloških struktura i tekstura, kraških pojava i objekata. Na sjeverozapadnom dijelu parka nalazi se lokalitet Rupnica, prvi geološki spomenik prirode u Hrvatskoj zaštićen 2007. god. zbog pojave stubastog lučenja vulkanskih stijena.

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Benković 2006: str. 108
  2. Benković 2006: str. 107
  3. „Parkovi prirode u Hrvatskoj”. Ministarsvo gospodarstva i održivog razvoja - MINGOR - mingor.gov.hr. Pristupljeno 9. 10. 2021. 

Literatura[uredi | uredi kod]

Vidi još[uredi | uredi kod]

Vanjski linkovi[uredi | uredi kod]