Dinko Vranković

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Dinko Vranković, 1990.

Dinko Vranković (Svirče, Hvar, 19. siječnja 1939. – Houston, SAD, 7. ožujka 1996.), istaknuti likovni pedagog i likovni umjetnik.

Životopis[uredi | uredi kod]

Od rane mladosti ga zanima fotografija te se 1955. godine upisuje na splitsku Školu za primijenjene umjetnosti i postaje članom Foto kluba Split, s kojim sudjeluje na prvim skupnim izložbama. Godine 1959. upisao se na Pedagoški odjel zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti te postaje članom Foto kluba Zagreb u kojem kontinuirano djeluje petnaest godina. U tom je razdoblju sudjelovao na oko 150 skupnih izložbi na svim svjetskim kontinentima, te je za svoje radove primio više od 50 priznanja i nagrada.

Po završetku studija (mentor na Akademiji mu je bio Ivo Šebalj) 1963. se zaposlio kao nastavnik tehničkog odgoja na školi u Sv. Ivanu Zelini, pa se od tog vremena postupno prorjeđuju kontakti s Foto klubom Zagreb. Njegov rad u mediju fotografije postaje sve češće pedagoškoga karaktera, a o uspjesima na tom području svjedoči niz priznanja što su ih njegovi učenici dobili za svoje radove.

Dinko Vranković: Spomenik palim mještanima (stilizirani trs loze), Svirče, otok Hvar, 1981.
Jedno od mnogobrojnih priznanja koja je Dinko Vranković primio za svoj pedagoški i umjetnički rad: plaketa koja mu je dodijeljena kao zaslužnom članu - foto-umjetniku, povodom 25 godina ULUPUH-a

1967. na Akademiji likovnih umjetnosti je položio stručni ispit s temom Fotografija kroz nastavu likovnog odgoja u osnovnoj školi te je sljedećih godina s raznih strana često bio pozivan da održi predavanja na tu temu.

Bio je član ULUH-a i ULUPUH-a a početkom sedamdesetih nekoliko je godina djelovao kao samostalni foto-umjetnik. Brojni njegovi radovi iz tog razdoblja objavljeni su u novinama, časopisima za kulturu te foto-monografijama.

Godine 1976. na Grafičkom odjelu ALU je upisao postdiplomski studij iz područja foto – grafike.

Najveći dio svojeg stručnog djelovanja, gotovo tri desetljeća, posvetio je likovnoj pedagogiji, najprije kao nastavnik, a onda kao prosvjetni savjetnik.

Tijekom svog samostalnog umjetničkog djelovanja priredio je desetak samostalnih izložbi fotografija (Zagreb, Sv. Ivan Zelina, Split, Hvar, Stari Grad, Zaprešić) koje su bile odlično primljene, kako od publike, tako i od kritike. Tako će za njegova djela početkom šezdesetih Josip Depolo zapisati kako pripadaju novome valu koji sobom nosi smiona i nekonvencionalna shvaćanja, dok će ga početkom osamdesetih Tonko Maroević nazvati zaljubljenikom otočke prirode na čijim se fotografijama jednostavni ulomci iz prirode pretvaraju u složene cjeline makrokozmičkih konotacija.

Autor je 7 metara visokog spomenika mještanima palim u Drugom svjetskom ratu, koji prikazuje stlizirani trs loze, a o kojem se u svojoj monografiji o modernim kiparima otoka Hvara pohvalno izrazio povjesničar umjetnosti i likovni kritičar Vinko Srhoj.

Dinko Vranković je umro 7. ožujka 1996. u Houstonu, SAD.

Povezano[uredi | uredi kod]

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Zagrebačka fotografija, Zagreb, 1978., 55, 139
  • Hrvatska fotografija od tisuću devetsto pedesete do danas, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, 1993. Arhivirano 2016-03-08 na Wayback Machine-u, str. 192
  • Ivan Janko Pažić: Izložbe vina u Sv. Ivanu Zelini, Sveti Ivan Zelina, 1998., str. 72-73
  • Stanko Špoljarić: Umjetnost u okružju Grada Svetog Ivana Zeline, Muzej Sveti Ivan Zelina, Sv. Ivan Zelina, 1998., str. 3 i 17
  • Svaka nova pjesma, nova slika - nova radost (razgovor sa Zlatkom Crnecom), Ljetopis Sv. Ivana Zeline, 1, 2002., str. 28
  • Kuzmić, Zdenko; Lozić, Vladko: Majstori hrvatske fotografije, Zagreb, 2006., 120-121, 284-285
  • 40. izložba vina kontinentalne Hrvatske, katalog, Sv. Ivan Zelina, 2008., str. 30
  • Petrić, Kuzma: Karbon, kemijska industrija Zagreb, ljudi i događaji (1932. - 2000.), Zagreb, 2016, str. 91, 239
  • Srhoj, Vinko: Dinko Vranković, u: Moderno kiparstvo otoka Hvara, Zadar - Stari Grad, 2016., str. 84-87
  • Lozić, Vladko: Hrvatski fotoamaterski pokret, Zagreb, 2016., str. 314, 316, 364
  • Radovan Brlečić: Intervju sa Zlatkom Crnecom, Prigorje, 47, Sv. Ivan Zelina, 24. svibnja 2019., str. 21

Vanjske veze[uredi | uredi kod]