Pula

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Pula, Pola (lat., istrovenetski, tal.), Puola (istriotski), Pulj (slov.), Polei (njem.) najveći grad, privredni i kulturni centar Istre, grad burne prošlosti, uspona i padova od antičkih vremena do danas. Grad multikulturalnosti, spoj mediteranskih i mitlevropskih civilizacijskih dosega, grad tolerancije i otpora iredentizmu i nacionalizmu većinskih naroda. Grad pod kapitalističkom Hrvatskom bilježi snažan privredni i demografski pad na 31.192 stanovnika (2011.).

Pula

Pula Aerial View.jpg

Osnovni podaci
Gradonačelnik Boris Miletić (IDS)
Županija Istarska
Stanovništvo
Stanovništvo () 57.191; 57.765 na širem gradskom području; 2011.
Geografija
Koordinate 44°53′N 13°50′E / 44.88°N 13.84°E / 44.88; 13.84
Pula is located in Hrvatske
Pula
Pula
Pula (Hrvatske)
Ostali podaci


Koordinate: 44° 52′ 48" SGŠ, 13° 50′ 24" IGD

Pula (talijanski Pola [ˈpɔːla]), najveći grad Istarske županije, leži na jugozapadnom području istarskog poluotoka u dobro zaštićenom zaljevu.

Poput ostatka regije poznata je po svojoj blagoj klimi, mirnome moru i netaknutoj prirodi. Grad ima dugu tradiciju ribarstva, stakarske i prehrambene industrije, brodogradnje i turizma, a ujedno je i tranzitna luka. Pula je administrativni centar Istre još od rimskoga doba.

Stanovništvo[uredi - уреди | uredi izvor]

Pula-Pola s metropolitanskim područjem broji 57,765 stanovnika (2011.), a uključuje Barban (2,802 stanovnika), Fažanu (3,050 stanovnika), Ližnjan (2,945 stanovnika), Marčanu (3,903 stanovnika), Medulin (6,004 stanovnika), Savinčentu (2,218 stanovnika) i Vodnjan (5,651 stanovnika). U samom gradu je prema popisu iz 2001. godine živjelo 58.594 stanovnika.

Gustoća naseljenosti Grada Pule iznosi 1.093,27 stanovnika/km² te je peti grad po gustoći stanovništva u Hrvatskoj.

Stopa nataliteta je 7,95 ‰ a mortaliteta 10,14 ‰ (2001. rođeno je 466 a umrlo 594 osoba), odnosno prirodni prirast je -2,19 ‰ uz vitalni indeks 78,45. Od ukupnog stanovništva, 28.033 ili 47,84 % je muškaraca, a 30.561 ili 52,16 % žena.

Nakon što je Pula dodijeljena Hrvatskoj došlo je do ogromnog egzodusa Puležana tako da se grad gotovo ispraznio. To je potpuno izmijenilo etničku i kulturnu sliku grada tako da po popisu iz 2oo1. većinu stanovništva čine Hrvati, predstavljeni sa 71.65 % (tu je režim u Zagrebu vjerojatno pribrojio i Istrijane koje ne priznaje kao narod). Ostale etničke zajednice: 3,415 Srba (5.83 %), 2,824 Talijana (4.82 %), 980 Bošnjaka (1.67 %), 731 Slovenac (1.25 %) i ostatak koji zauzimaju ostale manjinske etničke zajednice.[1]

Geografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Pula se nalazi na 44° 52' paraleli sjeverne geografske širine i 13° 51' meridijanu istočne geografske dužine, na prosječnoj nadmorskoj visini oko 30 m.

Grad na jugozapadnom kraju istarskog poluotoka, razvio se podno i na sedam brežuljaka (Monte Zaro, Monte Serpente, Monte Ghiro, Monte Magno, Monte Paradiso, Monte Rizzi i Monte Vidal), na unutrašnjem dijelu prostranoga zaljeva i prirodno dobro zaštićene luke (dubine do 38 m) koja je otvorena prema sjeverozapadu s dva prilaza, neposredno s mora i kroz Fažanski kanal.

Današnja površina Grada Pule iznosi 5.165 ha, od čega 4.150 ha na kopnu i 1.015 ha na moru, a omeđena je sa sjevera brionskim otocima Sv. Jerolimom i Kozadom, gradskim naseljima Štinjan, Veli Vrh i Šijanskom šumom; s istoka područjima Monteserpo, Valmade, Busoler i Valdebek; s juga Starom Plinarom, marinom Veruda i otokom Veruda; te sa zapada Verudelom, Lungomareom i Musilom.

U Puli prevladava mediteranska klima, blagih zima i toplih ljeta s prosječnom insolacijom 2.316 sati godišnje ili 6,3 sata dnevno, uz prosječnu godišnju temperaturu zraka od 13,2° C (od prosječnih 6,1° C u veljači do 26,4° C u srpnju i kolovozu) i temperaturnom oscilacijom mora od 7 do 26° C.

Povijest[uredi - уреди | uredi izvor]

Glavni članak: Historija Pule

Vidi također: Historija Hrvatske

Prapovijest[uredi - уреди | uredi izvor]

Amfiteatar u Puli
Amfiteatar u Puli

Ljudski ostaci, datirani unatrag milijun godina prije Krista, pronađeni su u spilji Šandalja blizu Pule.[2] Lončarija iz perioda neolitika (6000. - 2000. pr.Kr.), koja ukazuje na ljudska naselja, pronađena je u okolici Pule.

Najraniji zapis trajnog naseljavanja na područja grada Pule potječu iz 10. stoljeća pne. Prvo naselje osnovalo je italsko pleme Histra, drevnog naroda koje je živjelo u Istri do Rijeke Raše.

Grad je bio poznat grčkim putnicima i moreplovcima, budući da se njegov osnutak povezuje s Kolhiđanima. Pula se spominje u mitološkoj priči o Jazonu i Medeji, koji su oteli zlatno runo. Kolhiđani su se dali u potjeru za Jazonom stigavši do sjevernog Jadrana. Budući da nisu uspjeli uhvatiti Jazona i vratiti zlatno runo, nisu se smjeli vratiti kući, pa su na obližnjoj obali gdje je živjelo histarsko pleme podigli naselje. Nazvali su ga Polai što znači "grad bjegunaca". Prisutnost grčke kulture dokazuje pronalazak grčke lončarije i dijela Apolonova kipa.

Antičko razdoblje[uredi - уреди | uredi izvor]

Rimljani su istarski poluotok zauzeli 177. pne., započevši proces romanizacije. Grad je uzdignut na kolonijalnu razinu između 46. - 45. pne. Tijekom tog razdoblja grad je cvjetao, te je dostigao vrhunac s oko 30,000 stanovnika. Postao je značajna rimska luka s velikim okolnim područjem pod svojom upravom. Nakon građanskog rata 42. pne. između trijumvira Oktavijana, Antonija i Lepida s jedne strane i Cezarovih ubojica Bruta i Kasija s druge, Pula je pristala uz Kasijevu stranu pošto je grad osnovao Kasije Longin, Kasijev brat. Nakon Oktavijanove pobjede kod Akcija 31. pne. grad je razoren i opustošen. Međutim, grad je ubrzo obnovljen na zahtjev Oktavijanove kćeri Julije, te je nazvan Colonia Pietas Iulia Pola Pollentia Herculanea. Podignuta su velika klasična zdanja od kojih je nekoliko preživjelo sve do danas. Rimljani su također u gradu izgradili vodovod i kanalizaciju. Utvrdili su grad bedemom s deset vratiju od kojih su neka još uvijek očuvana: Slavoluk Sergijevaca, Herkulova vrata (u kojima su uklesana imena osnivača grada) i Dvojna vrata. Tijekom vladavine cara Septimija Severa ime grada je promijenjeno u Res Publica Polensis.

Godine 425. grad je postao sjedište biskupa o čemu svjedoče ostaci temelja nekoliko vjerskih građevina.

Srednji vijek[uredi - уреди | uredi izvor]

Nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva grad i regiju su razorili Ostrogoti. Njihova vladavina je završila nakon 60 godina, kad je Pula došla pod Ravenski egzarhat (537-751). U tom periodu Pula se razvijala pa je postala glavna luka bizantinske mornarice. Katedrala i crkva sv. Marije Formose potječu iz tog razdoblja.

Prvi dolazak Slavena u okolicu grada bilježi se u IX. stoljeću. Povijest grada nastavlja odražavati njegovu lokaciju i važnost, kao i čitave regije, u prekrajanju granica među evropskim silama.

Od 788. nadalje Pulom vlada Franačko kraljevstvo pod Karlom Velikim. Pula je postala sjedište izbornih grofova Istre sve do 1077. Mlečani su preuzeli grad 1148., a 1150. Pula je prisegnula na odanost Mletačkoj Republici, postavši tako mletačkim posjedom. Stoljećima kasnije, sreća i sudbina grada ostali su tijesno povezani uz mletačku silu. Godine 1192. osvojili su ga Pižani, ali su ga Mlečani ubrzo vratili pod svoju upravu.

Godine 1238. papa Grgur IX. stvorio je savez između Genove i Venecije protiv Carstva, a uskoro i protiv Pise. Pošto je Pula stala na stranu Pise, grad su opljačkali Mlečani 1243. Ponovno je razoren 1267. te 1397. Kada su Đenovljani porazili Mlečane u pomorskoj bitci.

U Puli je nakon toga počeo polagan pad. Ovo opadanje ubrzano je sukobima lokalnih obitelji: antičkom obitelji Sergijevaca s obitelji Ionotasi (1258-1271) i sukobom Venecije s Genovom oko kontrole nad gradom i njegovom lukom (kasno 13. - 14. stoljeće).

Talijanski pjesnik Dante Alighieri spominje Pulu u svojoj Božanskoj komediji: come a Pola, presso del Carnaro ch'Italia chiude e i suoi termini bagna ili ... i ko što su [grobne rake] kod Pule, blizu žala, gdje Kvarner među Italije pere, ... (Pakao IX, 113-114). Istarski Razvod (1325.) potječe iz istog perioda. To je važan hrvatski dokument napisan na latinskom, njemačkom i čakavskom jeziku, pisanim najstarijim hrvatskim alfabetom, glagoljicom.

Mletačka, Napoleonova i rana Habsburška uprava[uredi - уреди | uredi izvor]

Mlečani su zauzeli Pulu 1331. i vladali su njome sve do 1797. godine. U 14., 15. i 16. stoljeću Pulu su napadali i osvajali Đenovljani i habsburška vojska. To je dovelo i do odumiranja brojnih malih srednjovjekovnih naselja i sela. Pored ratnih osvajanja, pulsko i istarsko stanovništvo desetkovano je velikim epidemijama kuge, malarije, tifusa, velikih boginja. Do 1750-ih grad je nastanjivalo samo 300 žitelja.

Nakon propasti Mletačke Republike 1797., kada je Mletke porazio Napoleon, grad postaje dijelom Habsburške Monarhije. Godine 1805. u grad su provalili Francuzi nakon što su porazili Austrijance. Grad je uključen u francusko Kraljevstvo Italiju, a zatim stavljen pod izravnu kontrolu Ilirskih provincija Francuskoga Carstva.

Austrougarska i Kraljevina Italija[uredi - уреди | uredi izvor]

Godine 1813. Pula i mletačka Istra okupira Austrijsko Carstvo (kasnije Austro-Ugarskog Carstva), te su postali dio Tršćanskog governatorija do 1818. u sastavu Kraljevine Ilirije, a od 1847. pod krunsku zemlju Austrijsko primorje koje je obuhvačalo čitavu Juliju. U tom razdoblju Pula je povratila blagostanje. Od 1859. godine pulska ogromna prirodna luka postala je glavna austrijska ratna luka i glavno središte brodogradnje. Grad je proživio preobrazbu iz gradića s izbljedjelim antičkim sjajem u industrijski grad. Istarski otok Lošinj (Lussino) smješten južno od Pule postao je ljetna rezidencija austrijske carske obitelj Habsburg.

Nakon propasti Austrougarskog Carstva 1918., Pula i čitava Istra predani su Kraljevini Italiji prema Londonskom sporazumu iz 1915. To je razdoblje obilježeno ekonomskim i političkim nemirima. Od 1922. pod fašističkom vladom Benita Mussolinija, ne-Talijani, posebno slavensko stanivništvo, izloženo je političkoj i kulturnoj represiji, pa su neki izbjegli iz grada i Istre. Talijanska uprava trajala je do kapitulacije u Drugogom svjetskom ratu u rujnu 1943. godine. Njemačka vojska ubrzo je ispunila vakuum koji je nastao povlačenjem talijanskih vojnika. Za njemačke uprave Pula je proživjela najgore razdoblje do tada: hapšenja, deportacije i egzekucije ljudi za koje se sumnjalo da potpomažu partizanskoj borbi. Također, savezničko strateško bombardiranje uzastopno je razaralo čitave dijelove grada. Pula je bila snažan centar antifašističkog otpora i borbe pa je velik broj Puležana sudjelovao u Španjolskom građanskom ratu (u anarhističkim brigadama i u brigadi Garibaldi) te u istarskim partizanskim jedinicama u organizaciji anarhista i PCI (Komunističke partije Italije) u suradnji s KPJ..

Poslijeratno i suvremeno doba[uredi - уреди | uredi izvor]

Nekoliko godina nakon 1945. Pulom su upravljali Ujedinjeni narodi. Istra s čitavom Julijaskom krajinom je podijeljena u okupacione zone sve dok regija nije službeno anektirana Hrvatskoj unutar Jugoslavije 15. rujna 1947. godine.

Kad je grad okupacijom potpao pod hrvatsku vlast, većinu njegovog stanovništva činili su etnički Talijani – prema nekim proračunima čak 85 %. Nakon potpisivanja mirovnog sporazuma 1947. većina onih koji nisu odmah nakon 1945. izbjegli učinili su to tada. Između prosinca 1946. i rujna 1947. grad je napustila većina stanovništva (julijski egzodus). Između 1947. i 1953. talijansko kulturno naslijeđe (natpisi, simboli itd.) u potpunosti je uklonjeno s pulskim spomenika. Provodi se snašna kroatizacija kada su na udaru nacionalista čak i autohtoni hrvatski toponimi pa Savičenta postaje Svetvinčenat, a Brioni u Briljuni i Brijuni...18. kolovoza 1946. u Puli se dogodila strašna eksplozija na Vergaroli.

Godine 1946. C. Schiffer procjenjuje da na širem puležanskom području živi 87,787 stanovnika (54,074 (64%) Talijana, 27,102 (32%) Hrvata, 771 Slovenac). Godine 1931. Pula je brojala 41,439 stanovnika, a 1948. ondje je živjelo samo 19,595 stanovnika.

Nakon raspada Jugoslavije 1991. g. godine Pula i Istra dolaze u nemilost radikalno nacionalističke hrvatske vlasti koja nacionalizira društveno vlasništvo te uništava skoro svu industriju Pule ili je daje tajkunima..

Ekonomija[uredi - уреди | uredi izvor]

Ex Brodogradilište Uljanik u Puli uništeno pod hrvatskim režimom.

Glavne industrijske grane su nekad obuhvaćale brodogradnju, prerađivačku industriju, turizam, promet, trikotažnu industriju, prehrambenu industriju, građevinsku industriju, te ostale nemetalne industrije.

Veće tvrtke smještene u Puli:

  • Uljanik (brodogradnja) [1]
  • Tehnomont (brodogradnja) [2]
  • Istra cement d.o.o. (proizvodnja cementa)
  • Brionka d.d. (prehrambena industrija) [3]
  • Schott Boral d.d. (proizvodnja stakla) [4]
  • Bina Istra d.d. (građevinska industrija) [5]
  • Istragradnja d.d. (građevinska industrija) [6]
  • Cesta d.o.o. (građevinska industrija)
  • Arenaturist d.d. (turizam) [7]
  • Uniline d.o.o (turizam) [8]

Administrativna podjela[uredi - уреди | uredi izvor]

Na području Grada Pule osnovano je 16 mjesnih odbora kao oblika neposrednog sudjelovanja građana u odlučivanju o lokalnim poslovima od neposrednog i svakodnevnog utjecaja na život i rad građana. Svi su mjesni odbori dužni uvažavati interes Grada Pule u cjelini. Mjesni odbor osniva se za dio Grada koji u odnosu na ostale dijelove čini zasebnu razgraničenu cjelinu (dio naselja).

Mjesni odbori Grada Pule jesu:

Mjesni odbor Područje Površina () Stanovništvo (2001) Gustoća naseljenosti (st./km²)
Stari Grad gradske četvrti Grad, Sveti Martin, Portarata i Arsenal 1.803.570 4.803 2663,1
Kaštanjer gradska četvrt Kaštanjer 688.533 5.166 7502,9
Monte Zaro gradska četvrt Monte Zaro 323.720 3.502 10818,0
Sv. Polikarp - Sisplac gradske četvrti Sveti Polikarp, Mornarička bolnica i Sisplac 794.822 7.776 9783,3
Veruda gradske četvrti Veruda, Valsaline i gradski turistički predjeli Monsival, Saccorgiana i Verudella 1.807.715 5.698 3152,0
Stoja gradske četvrti Musil, Vergarola, Sveti Petar, Barake, Valkane i gradski turistički predjeli Valovine i Stoja 2.955.950 1.622 548,7
Nova Veruda gradske četvrti Vidikovac i gradski turistički predjeli Marina Veruda, Fischerhutte i Bunarina 1.369.152 2.748 2007,1
Šijana gradske četvrti Šijana, Monteghiro i prigradska naselja Valica-Ilirija, Vidrijan i Vernal 3.421.918 6.897 2015,5
Štinjan prigradska naselja Štinjan, prigradski turistički predjeli untakristo, Puntižela, Valdežunac i Camulimenti i otoci Sv. Jerolim, Kozada, Sv. Katarina 6.055.036 1.366 225,6
Veli Vrh prigradska naselja Veli Vrh, Paganor, Karšiole i prigradski turistički predio Vallelunga 3.596.220 2.944 818,6
Busoler prigradska naselja Busoler, Škatari, Šikići, Valmade, Monteserpo-Komunal, Kaiserwald i Valtursko polje 11.070.417 2.376 214,6
Valdebek prigradska naselja Valdebek i Dolinka 4.715.057 2.226 472,1
Arena gradske četvrti Arena, Croatia i Kolodvor 467.687 4.971 10628,9
Vidikovac gradske četvrti Monte-rizzi i Drenovica 1.098.976 5.883 5353,2
Gregovica gradske četvrti Pragrande, Sveti Mihovil, Bolnica i Gregovica 1.408.490 2.680 1902,7
Monvidal gradske četvrti Monvidal 349.259 2.044 5852,4
UKUPNO 41.926.522 62.702 1495,5


Promet[uredi - уреди | uredi izvor]

Aerodrom Pula smješten jugoistočno od Pule služi kao domaće i međunarodno odredište, koje ponovno postaje jako prometno središte. Prije 1990. godine pulska je zračna luka imala više od 700.000 putnika godišnje. Obližnje međunarodne zračne luke jesu Trst, Rijeka i Ljubljana

Željeznički promet je danas u Puli slabo razvijen, izuzev županijskog željezničkog prijevoza kojim se u Pulu i obrnuto iz velikog dijela Istre svakodnevno vozi priličan broj putnika (Pula-Lupoglav). Razlog tome je činjenica da Pula nije direktno povezana s željeznicom u Hrvatskoj, već se u Hrvatsku mora putovati preko Slovenije. Planovi za izgradnju tunela koji trenutno predstavlja 'kariku koja nedostaje' između istarskih željeznica i Rijeke postojali su mnogo godina, ali unatoč nekoliko puta započetim radovima nisu nikad završeni do kraja.

Istočnim krakom Istarskog ipsilona Pula je spojena na mrežu autostrada u Hrvatskoj, a zapadnim krakom iste poluautoceste spojena je sa slovenskim autocestama, dakle, čitavim sustavom autocesta EU-a. U toku je širenje Istarskog ipsilona u puni profil autoceste.

Pula je autobusima povezana velikim brojem mjesnih, domaćih i međunarodnih linija koje kreću s glavnog autobusnog štaciona u centru grada. Javni gradski prevoz održava Pulapromet, svakim danom od 05:00 do 23:00 sata, na 11 gradskih i 12 prigradskih linija.

Putnički pomorski promet također povezuje grad s obližnjim otocima, ali i s Lošinjom, Zadrom, te Venecijom u Italiji.

Pula je imala električni tramvajski sustav na početku 20. stoljeća. Izgrađen je 1904. kao dio pulskog privrednog uzlaza za austrougarske uprave. Nakon Prvog svjetskog rata, potreba za tramvajskim prijevozom je opala, pa je tramvaj konačno ukinut 1934. godine.

Obrazovanje[uredi - уреди | uredi izvor]

Rektorat Sveučilišta u Puli

U Puli djeluje 13 osnovnih škola i 12 srednjih škola, od kojih je jedna talijanska osnovna i srednja škola, te jedna privatna osnovna škola i gimnazija. Od visokoškolskih institucija u Puli postoji Sveučilište Jurja Dobrile osnovano 2006. koje je obuhvatilo prethodno postojeće pulske fakultete, Visoka tehnička škola u Puli - Politehnički studij, Viša trenerska škola u Puli, te Veleučilište u Rijeci - Poslovni odjel - Odsjek Pula.

Osnovne Škole[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Osnovna škola Veli Vrh
  • Osnovna skola debila i propalica
  • Osnovna škola Šijana
  • Osnovna škola Centar
  • Osnovna škola Tone Peruška
  • Osnovna škola Kaštanjer
  • Osnovna škola Monte Zaro
  • Osnovna škola Veruda
  • Osnovna škola Vidikovac
  • Osnovna škola Giuseppine Martinuzzi
  • Osnovna škola Stoja
  • Privatna osnovna škola Jurja Dobrile
  • Osnovna glazbena škola Ivana Matetića Ronjgova
  • Škola za odgoj i obrazovanje Pula

Srednje škole[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Gimnazija Pula
  • Privatna gimnazija Jurja Dobrile
  • Gimnazija i srednja škola Dante Alighieri
  • Strukovna škola Pula
  • Industrijsko - obrtnička škola Pula
  • Tehnička škola Pula
  • Medicinska škola Pula
  • Ekonomska škola Pula
  • Škola primjenjenih umjetnosti i dizajna Pula
  • Škola za turizam, ugostiteljstvo i trgovinu Pula
  • Srednja glazbena škola Ivana Matetića Ronjgova
  • Škola za odgoj i obrazovanje Pula

Visoke škole i fakulteti[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Sveučilište u Puli
  • Filozofski fakultet u Puli
  • Fakultet ekonomije i turizma dr. Mijo Mirković
  • Muzička akademija u Puli
  • Visoka učiteljska škola u Puli
  • Visoka tehnička škola u Puli - Politehnički studij
  • Viša trenerska škola u Puli
  • Veleučilište u Rijeci - poslovni odjel - odsjek Pula

Kultura[uredi - уреди | uredi izvor]

Kao rezultat svoje bogate političke povijesti, Pula je grad s kulturnom mješavinom ljudi i jezika s Mediterana i srednje Europe, iz antike i suvremenosti. Pulska arhitektura odražava te povijesne slojeve. Stanovnici su obično vični stranim jezicima, posebno talijanskom zbog bilingvističkih familija, a često i njemačkom i engleskom. Od 30. X 1904. do marča 1905. irski pisac James Joyce podučavao je engleski jezik u školi Berlitz; njegovi studenti uglavnom su bili austrougarski mornarički oficiri koji su bili stacionirani u mornaričkom brodogradilištu. Za vrijeme svog boravka u Puli organizirao je mjesno tiskanje svojega djela The Holy Office, satiri o Williamu Butleru Yeatsu i Georgeu Russellu. U isto vrijeme na Brionima radio je liječnik i mikrobiolog Robert Koch.

Ostale kulturne lokacije i događaji[uredi - уреди | uredi izvor]

U Puli trenutno postoje dva muzeja, Arheološki muzej Istre i Povijesni i pomorski muzej Istre. Ostali muzejski postavi mogu se pronaći u Amfiteataru, Augustovom hramu i Nezakciju. U planu je otvaranje i četiri nova muzeja, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti Istre, Muzeja tiskarstva, Pomorskog muzeja, te Muzeja Antuna Motike.

Grad ima i dvije knjižnice, "Sveučilišnu knjižnicu u Puli" u sastavu Sveučilišta Jurja Dobrile, te "Gradsku knjižnicu i čitaonicu" koju čine Središnja knjižnica i ogranci: Knjižnica Veruda, Knjižnica Vodnjan, Knjižnica Žminj, Dječja knjižnica.
Grad ima Zavičajnu knjižaru Petit , Kandlerova 24. Najvažnija kazališna ustanova je "Istarsko narodno kazalište (INK) - Gradsko kazalište Pula". Od ostalih kazališta postoje "MILK - Malo istarsko lutkarsko kazalište" i "Kazalište Dr. Inat".

Iako je kroz povijest imala brojne kinematografe koje su posjećivali brojni građani, danas djeluje samo jedno kino, "Kino Vali". Od kraja 2007. godine izvodi se potpuna rekonstrukcija, a novouređeno će kino, s novim imenom, vrata otvoriti uoči filmskog festivala 2008. Uz ovo kino postoji i "Kinoteka INK-a" i sezonski otvoreno "Ljetno kino na Kaštelu".

Na području grada djeluju 4 kulturno-umjetnička društva koja njeguju tradicionalne istarske običaje, ali jednako tako i prezentiraju suvremena glazbena djela. Kulturno-umjetnička društva su "OKUD Istra", "KUD Matko Brajša Rašan", "KUD Uljanik" i "KUD Lino Mariani".

Glazbena scena je prepuna raznih stilova, od poznatih grupa poput Atomskog skloništa, KUD Idijota i Nole pa sve do underground kulture. Od brojnih klubova tu su "Klub Uljanik", "Aruba club", "Monte Serpente", "Pietas Iulia", "Metamedia", "Monteparadiso", "Imperial", "Zen", "E&D", "Rock Caffe", "Cabahia", "Podroom", "Actors Studio", "Peti element", "The Cube", "MMC Student".

Znamenitosti[uredi - уреди | uredi izvor]

Hram Rome i Augusta

Grad je najpoznatiji po svojim sačuvanim antičkim rimskim građevinama od kojih je najpoznatiji amfiteatar iz prvog stoljeća, šesti po veličini u svijetu, popularno zvan Arena. Jedan je od najbolje sačuvanih amfiteatara iz antike te se i danas koristi tijekom ljetnih filmskih festivala i raznih kulturnih priredbi. Tijekom Drugog svjetskog rata za vrijeme talijanske fašističke uprave javili su se pokušaji rastavljanja i prijenosa amfiteatra na talijansko kopno, no ideja je ubrzo napuštena zbog visoke cijene izvedbe.

Druge dvije značajne i dobro očuvane antičke rimske građevine su trijumfalni luk, Slavoluk Sergijevaca iz 1. stoljeća i Hram Rome i Augusta, također iz 1. stoljeća, koji je sagrađen na forumu za vrijeme vladavine rimskog cara August.

Dvojna vrata (Porta Gemina) jedna su od nekoliko vratiju preostalih nakon rušenja gradskih zidina na poečtku 19. stoljeća. Potječu iz sredine 2. stoljeća, a nastala su na mjestu starijih vrata. Sastoje se od dva luka, stupova, ravnog arhitrava i dekoriranog friza. U blizini se mogu pronaći ostaci starih gradskih zidina.

Herkulova vrata su najstariji sačuvani spomenik rimske arhitekture u Puli, izgrađena sredinom 1. stoljeća pne. Na zaglavnom kamenu isklesana je glava Herkula, zaštitnika antičkog grada Pole, i njegova toljaga. Oštećeni natpis, u blizini toljage, sadrži imena Lucija Kalpurnija Pisona i Gaja Kasija Longina kojima je Rimski Senat povjerio osnivanje rimske kolonije Pole. Stoga se može zaključiti da je Pula osnovana između 47. i 44. pne.

Augustinski Forum sagrađen je u 1. stoljeću blizu mora. Tijekom rimskog razdoblja okruživali su ga hramovi Jupitera, Junone i Minerve. Ovaj rimski trgovački i administrativni centar grada ostao je glavni trgom klasične i srednjovjekovne Pule. Administrativni i legislativni centar grada i danas je smješten na tom dijelu. Hram Rome i Augusta ostao je očuvan do danas. Dio stražnjeg zida Junoninog hrama ugrađen je u Komunalnu palaču u 13. stoljeću.

Dva rimska kazališta oduprla su se povijesnim pustošenjima. Malo rimsko kazalište promjera oko 50 m potječe iz 2. stoljeća, dok su od Velikog rimskog kazališta promjera 100 m iz 1. stoljeća ostale samo ruševine na južnom rubu grada.

Stare gradske četvrti s uskim kalama uz koje se nalaze srednjovjekovne i renesansne zgrade, popločene su još uvijek antičkim rimskim pločama.

Bizantinska kapelica sv. Marije Formose, ostatak istoimene ranokršćanske bazilike koja je činila dio sklopa Benediktinske opatije, podignuta je u drugoj polovici 6. st. u obliku grčkog križa nalik crkvama u Ravenni. Sagrađena je zahvaljujući ravenskom nadbiskupu Maksimijanu, porijeklom iz Istre. Trobrodna bazilika imala je dvije bočne kapele uz svetište, od kojih je južna sačuvana do danas, a sjeverna je dobrim dijelom ugrađena u susjedne stambene zgrade. Dekoracije nalikuju onima iz Mauzoleja Gale Placidije u Ravenni. Nadvratni zid sadrži bizantinsku klesanu kamenu ploču. Zidne slike iz 15. stoljeća mogle bi biti restauracije ranokršćanskih slika. Kada su Mlečani opustošili Pulu 1605., odnijeli su mnoge dragocjenosti iz kapelice u Veneciju, uključujući četiri stupa orijentalnog alabastera koji stoje iza visokog oltara Bazilike sv. Marka.

Crkva sv. Franje

Samostan i crkva sv. Frane potječu s kraja 13. stoljeća. Sagrađeni su 1314. u kasnom romaničkom stilu s gotičkim dodacima poput rozete. Jednobrodna crkva sadrži tri apside. Neobično obilježje ove crkve je dvostruka propovjedaonica kojoj jedan kraj strši izvan glavnog dijela zgrade prema ulici. Drveni poliptih iz 15. stoljeća kojega je izradio emilijanski umjetnik krasi oltar. Zapadni portal urešen je motivima školjki i rozetom. Pridruženi samostan potječe iz 14. stoljeća. Klaustar prikazuje antičke rimske rukotvorine.

Katedrala Djevice Marije sagrađena je u 6. stoljeću, kada Pula postaje sjedište biskupije, nad ostacima izvornog mjesta na kojem su se kršćani okupljali i molili tijekom rimskih vremena. Proširena je u 10. stoljeću. Nakon što su je Đenovljani razorili, a Mlečani opustošili, gotovo u potpunosti je obnovljena u 15. stoljeću. Današnju formu dobila je u 16. stoljeću kada joj je dodana kasno renesansna fasada. Crkva i danas sadrži nekoliko romaničkih i bizantinskih obilježja poput dijelova zidova (datiranih u 4. stoljeće), nekoliko izvornih kapitela i gornjih prozora glavnog broda. U području oltara i u sobi okrenutoj na jug još se uvijek mogu vidjeti fragmenti podnog mozaika iz 5. i 6. stoljeća s natpisima štovatelja koji su platili mozaike. Prozori pobočnih lađa rekonstruirani su u gotičkom stilu nakon požara 1242. godine. Zvonik ispred crkve građen je između 1671. i 1707. kamenom od amfiteatra. Ispred crkve stajala je i krstionica iz 5. stoljeća koja je srušena 1885. godine.

Pravoslavna crkva sv. Nikole s poligonalnom apsidom ravenskog stila, izvorno potječe iz 6. stoljeća, ali je djelomično nadograđena u 10. stoljeću. 1583. godine namijenjena je pravoslavnoj zajednici u Puli, uglavnom izbjeglicama s Cipra i Naupliona. Crkva posjeduje nekoliko ikona iz 15. i 16. stoljeća i ikonostas kojeg je izradio grčki umjetnik Tomios Batos u 18. stoljeću.

Kaštel zvjezdolikog oblika s četiri bastiona smješten je na vrhu središnjeg brežuljka starog grada. Sagradili su ga Mleci nad ostacima rimskog Kapitolija u 14. stoljeću prema planovima francuskog vojnog arhitekta Antoinea de Villea. Od 1961. u njemu se nalazi Povijesni i pomorski muzej Istre. U blizini, na jugoistočnim padinama, mogu se vidjeti ostaci kazališta iz 2. stoljeća.

Arheološki muzej Istre nalazi se u parku na razini nižoj od rimskog kazališta, a blizu Dvojnih vratiju. Muzejsku zbirku je pokrenuo maršal Marmont u kolovozu 1802. kada je prikupio nekoliko kamenih spomenika iz hrama Rome i Augusta. Današnji muzej otvoren je 1949. godine i sadrži bogatstva sakupljena u Puli i okolici od prapovijesti do srednjeg vijeka.

Turizam[uredi - уреди | uredi izvor]

Prirodna ljepota pulske okolice i tirkizno plavoga Jadranskoga mora učinili su grad međunarodno popularnim ljetnim odmorišnim odredištem. Obližnji biser je nacionalni park Brioni kojeg su posjetili mnogi svjetski vođe dok je još bio ljetna rezidencija predsjednika Josipa Broza. Rimske vile i hramovi još uvijek leže zakopani među obradivim poljima i duž obale nekoliko okolnih ribarskih i poljodjelskih naselja. Obalne vode nude plaže, ribarenje, ronjenje do olupina antičkih rimskih galija i ratnih brodova iz Prvog svjetskog rata, te plovidba u netaknute spilje i velike i male otoke.

Pula je završna točka biciklističke rute EuroVelo 9 koja ide od Gdanjska na Baltičkome moru kroz Poljsku, Češku, Austriju, Sloveniju i Hrvatsku.

Na obližnjim morskim obalama mogu se vidjeti otisci dinosaura od kojih su zasigurno važni pronalasci napravljeni na neotkrivenom mjestu pored Bala.

Sport[uredi - уреди | uredi izvor]

U Puli djeluje brojni sportski klubovi i organizacije. Nogometni klubovi na području Pule su "NK Istra", "NK Istra 1961", "NK Pula ICI", "NK Veli Vrh". Tradiciju boćanja održavaju klubovi "Olimpija" i "Uljanik". Borilačke vještine promiču rvački klub "Istarski borac" i boksački klub "Pula".

Pula kao primorski grad sadrži brojne klubove vezane uz vodene sportove: vaterpolski klubovi "UPAS Jadrograd" i "Pula", veslački klub "Istra", jedriličarski klubovi "Uljanik" i "Vega", te plivački klubovi "Pula" i "Arena".

U gradu još djeluju košarkaški klubovi "Pula 1981", "Žkk Pula" i "Stoja", odbojkaški klubovi OTP banka,Veli Vrh atletski klub "Istra", rukometni klubovi Žrk Arena i Rk Arena, stolnoteniski klubovi "Istra" i "Arena", te Udruga za promicanje amaterskog sporta (UPAS).

Obližnji gradovi i naselja[uredi - уреди | uredi izvor]

Zračni snimak Pule

Poznate osobe[uredi - уреди | uredi izvor]

Gradovi pobratimi i partnerski gradovi[uredi - уреди | uredi izvor]

Povelje o bratimljenju[uredi - уреди | uredi izvor]

Ostali oblici suradnje[uredi - уреди | uredi izvor]

Jake prijateljske veze i stalni kontakti s ostalim gradovima[uredi - уреди | uredi izvor]

Galerija[uredi - уреди | uredi izvor]

Više informacija[uredi - уреди | uredi izvor]

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Cambi Nenad: Antika, Naklada Ljevak, Zagreb, 2002.
  • Durman Aleksandar: Stotinu hrvatskih arheoloških nalazišta, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2006.
  • Pula 3000 Pola : prilozi za povijesnu sintezu : znanstveni skup održan u Puli 10. svibnja 2004. godine u povodu završnice obilježavanja tri tisuće godina grada Pule, C.A.S.H., Pula, 2004.
  • Buovac Marin: Amphitheatres in the Republic of Croatia, 13th Annual Meeting of the European Association of Archaeologists, Sveučilište u Zadru, Zadar, 2007.

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]

Gradovi i općine Istarske županije
Gradovi

Buje | Buzet | Labin | Novigrad | Pazin | Poreč | Pula | Rovinj | Umag | Vodnjan


Općine


Bale | Barban | Brtonigla | Cerovlje | Fažana | Funtana | Gračišće | Grožnjan | Kanfanar | Karojba | Kaštelir-Labinci | Kršan | Lanišće | Ližnjan | Lupoglav | Marčana | Medulin | Motovun | Oprtalj | Pićan | Raša | Sveta Nedelja | Sveti Lovreč | Sveti Petar u Šumi | Svetvinčenat | Tar-Vabriga | Tinjan | Višnjan | Vižinada | Vrsar | Žminj

Ostale općine i gradovi u Hrvatskoj

Zagrebačka županija | Krapinsko-zagorska županija | Sisačko-moslavačka županija | Karlovačka županija | Varaždinska županija | Koprivničko-križevačka županija | Bjelovarsko-bilogorska županija | Primorsko-goranska županija | Ličko-senjska županija | Virovitičko-podravska županija | Požeško-slavonska županija | Brodsko-posavska županija | Zadarska županija | Osječko-baranjska županija | Šibensko-kninska županija | Vukovarsko-srijemska županija | Splitsko-dalmatinska županija | Istarska županija | Dubrovačko-neretvanska županija | Međimurska županija


Popis općina u Hrvatskoj | Popis gradova u Hrvatskoj