Maximilian Njegovan

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Maximilian Njegovan
30. listopada 1858.1. srpnja 1930. (71 god.)
Maximilian Njegovan.jpg
Maximilian Njegovan
Mjesto rođenja Zagreb
Mjesto smrti Zagreb
Vojska War flag of Austria-Hungary (1918).svg Austro-Ugarska
Rod vojske Austria-Hungary-flag-1869-1914-naval-1786-1869-merchant.svg Austrougarska ratna mornarica
Čin Österreich Großadmiral 1915.svg Großadmiral
Služba Chef der Marinesektion (zapovjednik mornarice) (travanj 1917.)
Flottenkommandant (zapovjednik flote) (1917.)
zapovjednik 1. divizije 1. bojnoga eskadrona i bojnoga broda Tegetthoffa (1914.)
načelnik stožera zapovjednika mornarice (1907.-1909.)
zapovjednik bojnoga broda Budapesta (1905.-1907.)
Ratovi Prvi svjetski rat
Bitke Bombardiranje Ancone
Bitka kod Otranta
Odlikovanja Veliki križ Reda željezne krune (1917.)
Leopoldov red (1914.)

Maksimilijan (Maximilian) Njegovan (Zagreb, 31. listopada 1858. – Zagreb, 1. srpnja 1930.), hrvatski admiral u Austro-ugarskoj ratnoj mornarici.

Životopis[uredi - уреди | uredi izvor]

Rođen je 1858. u Zagrebu u brojnoj obitelji austro-ugarskog vojnog službenika. Nakon nekoliko godina obitelj seli u Gospić gdje Maksimilijan završava osnovnu školu. Godine 1873. upisuje se na Pomorsku akademiju u Rijeci te postaje kadet 1877., kao jedan od najboljih u klasi te na brodu Dandolo putuje iz Pule u Južnu i Sjevernu Ameriku. Vraća se s krstarenja u Pulu 1878., gdje nastavlja profesionalnu karijeru u ratnoj mornarici. Nakon što je vodio časnički tečaj za torpeda, 1893. prvi put samostalno zapovijeda torpednim brodom Condor. Na brodu Kaiser Franz Josef godine 1897. putuje na Daleki Istok kao časnik za navigaciju, zatim radi na Pomorskoj akademiji u Rijeci, zapovijeda brodovima Nautilus, Schwarzenberg i Budapest. Imenovan je za kontraadmirala 1911., zatim kao zapovjednik eskadre 1913. vodi blokadu Crne Gore i radi kao predstavnik Mornarice u Skadru. Kao viceadmiral predsjeda Mornaričkim tehničkim komitetom u Puli 1913.-1914. Preuzima zapovjedništvo nad I. eskadrom brodova na Tegethoffu, vodi napad na Ankonu odmah po objavi rata 1915. Poslije smrti velikog admirala Antona Hausa 1917. imenovan je admiralom i zapovjednikom austrougarske ratne mornarice. Tijekom 1917. godine u više navrata Karlo I. Austrijski i njemački car Vilim II. pokušavaju nagovoriti Njegovana da izvrši invaziju flotom na Veneciju, čemu se Njegovan tvrdokorno opire, te tako pada u nemilost obojice careva. Prilika za smjenu admirala bila je pobuna mornara u Boki Kotorskoj pa je Njegovan smijenjen, a na njegovo mjesto postavljen do tada kapetan bojnog broda (linienschiffskapitaen) Miklos Horthy. Nakon smjene 1918., Njegovan odlazi u mirovinu. Kratko vrijeme živi u Beču te umire nakon kraće bolesti 1930. u Zagrebu. Odlikovan je brojnim austro-ugarskim odlikovanjima i pokopan na groblju Mirogoj uz sve državne i vojne počasti.

Odlikovanja[uredi - уреди | uredi izvor]

Admiral je tijekom službe odlikovan brojnim k. u k. odličijima. Već do 1913. kao kontraadmiral imao je odličje Željezne krune 3. stupnja (Orden der Eisernen Krone), koje se dodjeljivalo za iznimne vojne i civilne zasluge. Nositelju toga odličja pripadao je i počasni naziv vitez. Ovo visoko, drugo po redu vojno odličje, bilo je Njegovanu potvrđeno kad je 15. svibnja 1917. poslije bitke kod Otranta primio i Veliki križ Reda željezne krune, što je bio prvi stupanj toga odličja. Primio je i odličje Reda Leopolda za napad na Anconu. To treće po važnosti austrougarsko odličje Njegovanu je potvrđeno pri umirovljenju. Osim tih odličja, admiral Njegovan tijekom svoje vojničke službe primio je i Vojni križ za zasluge (Militärverdienstkreutz), koji su mogli dobiti samo časnici za iznimne zasluge. Potom, primio je i Brončanu medalju za vojničke zasluge s crvenim rubom, te časničku oznaku za vojničku službu 3. stupnja, koja je označavala 25-godišnju časničku službu. Kao djelatni časnik dobio je i Brončanu jubilarnu spomenicu za oružane snage iz 1898., Vojnički jubilarni križ iz 1908., kao i prusko odličje Crvenoga orla 2. stupnja, grčko Odličje osloboditelja, kinesko odličje Dvostrukog zmaja 2. stupnja, te Medschidie Orden, tursko odličje 3. stupnja sa sabljama Osmanlijskog carstva. Njega su mogli dobiti admirali, kao i španjolsko odličje Merito Naval 3. stupnja.

Odličja
Ordine imperiale della corona di ferro, austria.png
Red Željezne krune 3. stupnja
Ord.CoronaFerrea - GC.png
Red Željezne krune 1. stupnja
Ord Leopold-COM.png
Red Leopolda
Austria war ribbon.gif
Vojni križ za zasluge
Ashanti Star BAR.svg
Oznaka za vojnu službu
War Ribbon (Austria-Hungary) as used for Signum Laudis.gif
Brončana medalja za vojne zasluge
Cross of Honour for Science and Art Rib.png
Jubilarna spomenica 1898.
MelitenseMilitare.png
Jubilarni križ 1908.
PRU Roter Adlerorden BAR.svg
Prusko odličje Crvenog orla 2. stupnja
GRE Order Redeemer 5Class.png
Grčko odličje osloboditelja
Order of the Double Dragon.jpg
Odličje Dvostrukog zmaja 2. stupnja
Order of the Medjidie lenta.png
Medschidie Orde 3. stupnja
Cruz del Mérito Naval con distintivo rojo.png
Merito Naval 3. stupnja

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

vojne službe
prethodnik
Anton Haus
zapovjednik Austrougarske ratne mornarice
veljača 1917. – veljača 1918.
nasljednik
Miklós Horthy (v.d.)
prethodnik
Anton Haus
zapovjednik flote
veljača 1917. – veljača 1918.
nasljednik
Miklós Horthy
prethodnik
Karl Kailer von Kaltenfels (v.d.)
načelnik Mornaričke sekcije
travanj 1917. – veljača 1918.
nasljednik
Franz von Holub