Baranja

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Mapa Baranje

Baranja je izdvojena geografska cjelina Istočnohrvatske ravnice, koja danas pripada Republici Hrvatskoj.

Položaj[uredi - уреди | uredi izvor]

Rijeke Dunav i Drava tvore među prema Bačkoj i Slavoniji, a hrvatska državna granica prema Mađarskoj povučena je kroz ravničarski kraj bez reljefne ili hidrografske prepreke. Taj prostor dio je šire, historijske županije Baranje.

Administrativno Baranja danas pripada Osječko-baranjskoj županiji, dok je za vrijeme Jugoslavije pripadala regiji zvanoj Slavonija i Baranja, odn. Zajednica općina Osijek.

Najstarija naselja spominju se već u XII. stoljeću (Branjin Vrh); ostala su zasnovana tokom XIII. i XIV. stoljeća. Do podjele županije Baranje došlo je Trijanonskim mirom 1920. godine. Manji, tada jugoslovenski, a sada hrvatski dio Baranje obuhvaća 1147 kvadratnih kilometara, dok mađarski dio obuhvaća 4541 kvadratni kilometar.

Saobraćajna povezanost[uredi - уреди | uredi izvor]

Glavna veza Baranje s ostalim područjima Hrvatske jeste željeznička i cestovna prometnica Beli Manastir-Osijek. Izgradnja Batinskog mosta preko Dunava kod Batine (1974) pridonijela je boljem povezivanju sa susjednom Bačkom, a izgradnja cestovnog mosta preko Drave kod Belišća boljem povezivanju sa Slavonijom. Veza s Mađarskom ostvaruje se preko graničnog prelaza Duboševica-Udvar (ranije: Kneževo-Udvar) cestom Beli Manastir-Mohač (od 0-24 sata) ili preko graničnog prelaza Baranjsko Petrovo Selo-Beremend (0-24 sati) ili željezničkom prugom Beli Manastir-Mađarboja (Magyarbóly).

Geografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Geološki sastav tla[uredi - уреди | uredi izvor]

Baranja je pretežno nizinski kraj (najviši vrh Kamenjak ima 243 m, na Banskom brdu) s vrlo mladim reljefom. U sastavu i građi prevladavaju holocenski i pleistocenski sedimenti (les i lesolike naslage, pijesci i dr.). Ističu se ove morfološke cjeline: mlađe naplavne ravni, starija holocenska terasa Drave, mlađa i starija virmska terasa Drave, mlađa virmska terasa Dunava, lesne zaravni i Bansko brdo.

Vode[uredi - уреди | uredi izvor]

Vrlo vlažne naplavne ravni (osobito u području Kopačkog rita) zauzimaju 63 % područja Baranje. Ocjedita područja (riječne terase i lesne zaravni) najpogodnija su za naseljavanje i poljoprivredu (černozjomi i smeđe tlo). Problemi poplavnih područja Drave, Dunava i Karašice rješavaju se već gotovo dva stoljeća. Do sada je u Baranji meliorirano oko 100.000 ha. Izgrađeno je oko 135 km nasipa i preko 1000 km kanala, a radi lakše plovidbe presječeni su i neki meandri Dunava i Drave. Najznačajniji vodeni tok je Dunav, koji je plovan čitave godine.

Klima[uredi - уреди | uredi izvor]

Baranja ima umjereno kontinentalnu klimu. Po prosječnoj godišnjoj količini oborina (642 mm) ubraja se među najsuvlje dijelove Hrvatske. Prosječna je godišnja temperatura 10,7 °C. Na području Baranje najčešće piri sjeverozapadni vjetar.

Vegetacija[uredi - уреди | uredi izvor]

Od nekadašnjeg prirodnog vegetacijskog pokrova (hrastove šume i dr.) samo su u naplavnim ravnima mjestimično još sačuvani veći kompleksi hrasta lužnjaka, vrbe i johe. Osnovna vegetacija Kopačkog rita jesta šaš, trstika i sl. Viši, ocjediti dijelovi terasa, zaravni i Banskog brda pretvoreni su u otvorene agrarne prostore. Manje površine pod šumom sekundarnog su porijekla.

Stanovništvo[uredi - уреди | uredi izvor]

Slovenska Kneževina Donja Panonija koja je obuhvatala i područje Baranje, 9. vek.
Baranjska županija u 14. veku.

Najstariji su tragovi o naseljenosti Baranje iz neolitika. Kad su došli Mađari (potkraj IX. st.), oni su uglavnom asimilirali Slavene. Srednjovjekovna Baranja bila je gusto naseljena. U tursko doba (1526-1687) naseljavaju se u Baranji Srbi. Kad su se Turci poslije oslobođenja povukli, opustjelu Baranju naseljavaju Hrvati (Šokci) iz okolice Srebrenice u Bosni (1689-1713), a za seobe Crnojevića (Čarnojevića) doseljava se i mnogo Srba. Od 1720. naseljavaju se Nijemci, ponajviše iz Austrije, Porajnja i Bavarske. Mađari su se zadržali uz Dunav i na Banskom brdu.

Prema podacima iz 1720. godine Baranja je imala 6.900 stanovnika. Otada pa do raspada Jugoslavije (1991), osim u razdoblju Prvog svjetskog rata i 1948-1953. kada se (zbog ratnih stradanja i iseljavanja Nijemaca) stanovništvo prorijedilo, ono je bilo u stalnom u porastu. Od 1991. godine stanovništvo se smanjuje, prvo zbog ratnih zbivanja, a nakon rata zbog iseljavanja srpskog i nevraćanja u punoj mjeri uglavnom hrvatskog stanovništva koje je izbjeglo na početku i tokom rata. Kasnije se broj stanovnika smanjuje i zbog ekonomskog iseljavanja, uzrokovanog dugotrajnom ekonomskom krizom.

U Baranji je složena nacionalna struktura. Baranju su potkraj Drugog svjetskog rata napustili Nijemci, a kolonizirali 1945-1948. Hrvati i Srbi iz Hrvatskog zagorja, Međimurja, odn. Banije i Dalmacije.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  • "Enciklopedija Jugoslavije" (1 A-Biz), JLZ, Zagreb, 1980.

Naselja u Baranji[uredi - уреди | uredi izvor]

Samostalna[uredi - уреди | uredi izvor]

Abecedni popis svih naseljenih mjesta u Baranji koja imaju status samostalnog naselja (s linkovima na popise ulica u tim naseljima).

Zaseoci, salaši, nekadašnja naselja[uredi - уреди | uredi izvor]