Auguste Marmont

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Auguste Marmont
Marmont.jpg
Biografske informacije
Puno ime Auguste Frédéric Louis Viesse de Marmont
Rođenje 20. srpnja 1774.
Francuska Châtillon-sur-Seine, Francuska
Smrt 22. ožujka 1852.
Italija Venecija, Italija
(tada  Austrijsko Carstvo)
Državljanstvo Francuska francusko
Supruga Hortense de Perregaux (1798-1817; razvod)
Titule Vojvoda od Raguse
Karijera
Odanost  Francuska
Služba 1789. - 1830.
Čin Maršal
Ratovi Francuski revolucionarni ratovi
Napoleonski ratovi
Rod vojske artiljerija

Auguste Frédéric Louis Viesse de Marmont (Châtillon sur Seine, 20. srpnja 1774. - Venecija, 22. ožujka 1852.) bio je francuski general i maršal.

Životopis[uredi - уреди | uredi izvor]

Bio je sin bivšeg časnika. Kako je i sam želio postati vojnik, otac ga šalje u Dijon na sveučilište gdje je proučavao i matematiku, ali prvenstveno vojničke studije. Uključio se u Napoleonovu vojsku i svoj rok služio u Toulonu . S Napoleonom je bio u osvajanjima u Egiptu. Godine 1799. se vraća u Europu. Godine 1801. postaje general-inspektor artiljerije.

Godine 1805. ga premještaju u Dalmaciju, gdje je obnašao dužnost vojnog zapovjednika za Dalmaciju, a nakon 1809. godine kao glavni guverner Ilirskih pokrajina djelovao je u Ljubljani.

Pokazao se sposobnim upraviteljem. Za njegovog mandata, a zahvaljujući njegovom angažmanu, dosta se učinilo na prometnoj gradnji po Dalmaciji (cestovne prometnice kroz Zagoru, Strada Marmont do Dubrovnika), za prosvjetu (francuske vlasti su uvele hrvatski i slovenski jezik u škole), a općenito su unaprijedile prosvjetu. U njegovo vrijeme se pokrenulo i prve novine na hrvatskom jeziku Kraglski Dalmatin.

Svoja djelovanja po Dalmaciji i Ilirskim pokrajinama je zapisao u svojim djelima, "Memoarima" i u putopisu "Putovanja maršala, vojvode od Dubrovnika".

Godine 1809. proglašen je vojvodom od Dubrovnika (duc de Ragusa).

Godine 1810. ponovno ga premještaju, ovoga puta u Španjolsku, pod zapovjedništvo Massene. Za vrijeme njegovog odmora u Ciudadu Rodrigu, u jesen 1811., morao je doći na dužnost glavnog zapovjednika u bitci kod Salamance.

Nakon Napoleonova pada, pristao je uz burbonsku stranku.

Umro je u Veneciji 1852. kao vojvoda od Reischstadta.


Djela[uredi - уреди | uredi izvor]

Djelovao je kao pisac. Napisao je sljedeća djela:

  • Voyage en Hongrie, etc. (4 izdanja, 1837.);
  • Voyage en Sicile (1838.);
  • Esprit des institutions militaires (1845.);
  • Cesar; Xenophon; i Memoari (8 izdanja, izdano nakon njegove smrti 1856.).