Eksplozija na Vergaroli

Spomenik u Puli

Eksplozija na Vergaroli (tal. Vergarolla) dogodila se 18. kolovoza 1946. kada je 28 ogromnih podvodnih mina koje su sadržavale 9 tona eksploziva eksplodiralo u vodama prepune plaže na Vergaroli u Puli (danas u Hrvatskoj).

Mine koje su zaostale u zaljevu eksplodirale su približno u 14 sata 18. kolovoza 1946. uzrokujući pogibiju 116 i ranjavanje 216 ljudi. Većina žrtava bili su kupači koji su pohađali godišnji ljetni događaj nazvan "Coppa Scarioni".

Podaci se razlikuju o naravi eksplodiranih mina. Neki govore da su mine, koje su se nalazile u zaljevu, postavili Talijani prilikom povlačenja 1943. godine prethodno ih deaktiviravši, dok neki govore da su ih postavile savezničke okupacijske snage. Treće mišljenje zastupaju neki nacionalistički elementi u Italiji koji tvrde da je eksplozija ustvari bila diverzija Titovih partizana kako bi se ubrzao istarski egzodus.

U nedavno objavljenom članku u tršćanskom listu "Il Piccolo" prvi put je izneseno ime navodno odgovornog za smrt i ranjavanje 332 osobe na pulskoj plaži 18. kolovoza 1946. godine. Po pisanju "Il Piccola", koje prenosi pulski dnevnik "Glas Istre", u tajnom dokumentu pod nazivom "Sabotage in Pola" iz 19. prosinca 1946. godine Englezi donose pojedinosti o djelovanju Riječanina Giuseppea Kovacicha, pripadnika Ozne, kojeg talijanske obavještajne službe terete da je namjestio eksploziju koja je prouzročila pokolj na plaži u Vergaroli.

No, na članak je ubrzo reagirao Puljanin Benedetto Buich (rođen 1927.), svjedok tragedije na pulskom kupalištu, koji je potvrdio da je "na grobnici na pulskom gradskom groblju ime čovjeka koji je digao Vergarolu u zrak. Tada su stradali i njegova žena, dijete, brat i kunjada." Buich govori kako je ta osoba, kojoj nije htio navesti ime, cijelo vrijeme govorila kako će sve dignuti u zrak i da će njegova obitelj biti tada s njim. Osim toga, Buich je opovrgnuo brojke poginulih i ranjenih ljudi. On tvrdi da je poginulo 62 ljudi, koliko navodi i tadašnji list Arena di Pola u kojem su navedena imena i adrese poginulih. Od 62 poginulih, njih 25 nije se moglo identificirati. Šesnaest osoba je zadržano u bolnici, a devet ih je odmah pušteno kućama.

Buich opisuje i način zbrinjavanja stradalih: "Stigli su veliki saveznički vojni kamioni i prva pomoć. Došli su i vatrogasci: razbili su velika željezna ulazna vrata koja su bila zatvorena lancima i lokotom - kupači su ulazili na plažu kroz rupu. Mrtvi su odvezeni u gradsku mrtvačnicu, a potom su poredani ispod stabala jer u mrtvačnicu svi nisu mogli stati. Dan nakon tragedije doneseni su sanduci. Svako prepoznato tijelo stavljeno je u poseban sanduk. Neprepoznate žrtve pokopane su u zajedničkom sanduku. Na Mornaričkom groblju sahranjeno je 25 neprepoznatih i još sedam prepoznatih, a na civilnom, na Monte Ghiru, 29 prepoznatih žrtava (...)."