Genova

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Genova
Kolaž atrakcija grada
Kolaž atrakcija grada
Koordinate: 44°24′N 8°55′E / 44.400°N 8.917°E / 44.400; 8.917
Država  Italija
Regija Ligurija
Provincija Genova
Frazione
Vlast
 - Sindaco Marco Bucci
Površina
 - Ukupna 239 km²[1]
Visina 20 metara[1]
Stanovništvo (2017.)
 - Grad 580,097[1]
 - Gustoća 2,429 stan / km²[1]
 - Područje utjecaja 844,957[1]
Vremenska zona UTC+1 (UTC+2)
Poštanski broj 16121-16167
Pozivni broj 010
Karta
Genova is located in Italija
Genova
Genova
Pozicija Genove u Italiji

Genova (lokalno: Zena je grad i općina (comune) od 580,097 stanovnika[1] u talijanskoj regiji Ligurija. Genova je i administrativni centar Ligurije i istoimene Provincije Genova koja ima 844,957 stanovnika.[1]

On je druga po veličini luka na Mediteranu, nakon Marseillea.

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Antičko doba[uredi - уреди | uredi izvor]

Smatra se da gradsko groblje potječe iz 6. i 5. vijeka pne., a dokazi potvrđuju da su u mjestu živjeli i stari Grci. Smatra se da je luka puno starija i da su je vjerojatno prije koristili Etruščani. Grad su 209. pne. razrušili Kartažani, pa su ga obnovili Rimljani, pod kojima je grad izvozio kože, drva i med. Grad je ostao vjeran Rimu, iako su drugi Ligurci i Kelti u sjevernoj Italiji bili saveznici Kartažana u Drugom punskom ratu. Uloga grada kao važne rimske luke je bila potisnuta usponom Vade Sabatije, blizu današnje Savone.

Nakon pada Rimskog Carstva, Genovu su prvo okupirali Istočni Goti, pa Lombardi. Tokom idućih vijekova, grad je bio malo ribarsko mjesto, koje se kasnije sa svojom trgovačkom flotom razvio u vodeću trgovačku silu na Sredozemlju. Grad su 934. godine opljačkali i zapalili arapski gusari, koji nisu zadugo zaustavili napredak grada.

Srednji vijek i renesansa[uredi - уреди | uredi izvor]

Pogled na Genovu oko 1490. godine
Srednjovjekovna đenovska vrata, su rijetka uspomena na đenovsko zlatno doba.

Prije 1100. godine, Genova je postala nazavistan grad-država. Službeno je glavni gospodar grada bio car Svetog Rimskog Carstva, a gradski predsjednik đenovski biskup; ipak, pravu moć su imali konzuli koje je izabirala skupština. Genovu su također zvali i Pomorska Republika (Repubbliche Marinare), zajedno sa Venecijom, Pisom i Amalfijem. Trgovina, brodogradnja i bankarstvo su pomogli u izgradnji gradske najveće i najmoćnije mornarice na Sredozemlju. Republika Genova se protezala preko današnje Ligurije, Pijemonta, Sardinije i Korzike, te je praktički imala totalnu kontrolu nad Tirenskim morem. Đenovezi su sudjelovali u Križarskim ratovima i osnovali kolonije na Bliskom istoku, Egejskom moru, Siciliji i Sjevernoj Africi. Križari su sa Levanta donijeli kući zeleni stakleni pehar, za kog su Đenovežani dugo mislili da je Sveti gral.

Padom Križarskih država, savez sa Bizantom omogućava Genovi širenje na Crno more i Krim. Državu su tada tresle unutarnje nesaglice između porodica Grimaldi, Doria, Spinola i drugih. Đenovski politički zenit dolazi pobjednom nad Pisom u Melorijskoj bitci (1284.) i Venecijom, 1298.

Međutim ovaj napredak nije dugo trajao. Kuga dolazi u Europu, 1349. godine, preko đenoveške kolonije na Krimu u Kefi (Teodozija). Nakon ekonomskog pada i smrti velikog broja stanovništva, Genova usvaja mletački model vladanja, te na glavno mjesto države dolazi dužd. Nastavlja se rat sa Venecijom, te u Chioggijskom ratu (1378-1381), Mletci odnose pobjedu. Nakon perioda francuskog vladanja, od 1394. do 1409. godine, Genovom vladaju milanski Visconti. Genova je od Aragona izgubila Sardiniju, Korzika se odvojila pobunom, a bliskoistočne kolonije su uzeli Turci i Arapi.

Đenovljanin Kristofor Kolumbo je donirao jednu desetinu svoga prihoda od otkrića Amerike za Španjolsku, banci San Giorgio u Genovi, kako bi ga oslobodila poreza na hranu. Genova je postala španjolski satelit, nakon što je Andrea Doria - 1528., proglasio novi ustav. Nakon ekonomskog oporavka, mnoge đenovske porodice su nagomilale ogromna bogatstva. U 16. vijeku, grad je privukao mnoge umjetnike, kao Rubens, Caravaggio i Van Dyck. Slavni arhitekt Galeazzo Alessi je u gradu izgradio velebnu palaču. U svijetu su bili poznati brojni đenovski barokni i rokoko umjetnici.

Genova je pretrpila snažne francuske napade 1684., Austrija je zauzela Genovu 1746., u vrijeme Rata za austrijsko nasljeđe, a 1768. Genova je predala Korziku Francuskoj.

Moderna vremena[uredi - уреди | uredi izvor]

Nakon selidbe svjetske ekonomije i trgovine na Atlantik i Novi svijet, izvan Mediterana, đenovska politička i ekonomska moć opada.

1797. godine, pod Napoleonovim pritiskom, Genova postaje francuski protektorat imenom Ligurska Republika, koju je Francuska anektirala 1805. Iako su se Đenovljani pobunili protiv Francuske 1814. i sami oslobodili grad, delegati sa Bečkog kongresa su uključili Genovu u Pijemont (Kraljevina Sardinija). Time je okončana tri vijeka stara borba Savojske dinastije o preuzimanju grada. Grad je uskoro bio na glasu, kao utvrda protusavojskih republikanaca, makar je unija sa Savojom bila vrlo profitabilna. Rastom pokreta Risorgimento, Đenovežani su se umjesto Mazzinijeve vizije lokalne republike, okrenuli borbi za ujedinjenom Italijom, pod liberaliziranom Savojskom monarhijom. Godine 1860., Giuseppe Garibaldi je iz Genove, zajedno sa 1000 dobrovoljaca započeo svoj pohod. Na kamenu od kuda je skupina krenula, se danas nalazi spomenik.

U Drugom svjetskom ratu, engleska je flota bombardirala Genovu, a jedna bomba je pala na katedralu San Lorenzo, ali nije eksplodirala, danas se nalazi u katedralnom muzeju.

Stanovništvo[uredi - уреди | uredi izvor]

U gradu žive većinom Talijani, oko 95.3%. U kasnim 1900-tima, doselio se veliki broj sjevernih i južnih Talijana. Velike ekonomske migracije su se dogodile između 1950-ih i 1980-ih, za vrijeme ekonomskog procvata grada. Najveći broj imigranata dolazi iz Južne Amerike, Istočne Europe, a nekolicina i iz Azije. [1]

Imigranti po državama (2004.)

Popisi stanovništva

Gospodarstvo[uredi - уреди | uredi izvor]

Veliki "bigo" u staroj luci.

Genova je bila mjesto prvih radničkih i lučkih sindikata u 20. stoljeću. Glavni centar ekonomskih aktivnosti grada je luka, u zadnje vrijeme najviše se razvija turizam i trgovina. Genova je mjesto održavanja Nautičkog sajma (Salone nautico), glavne europske nautičke izložbe.

Kulturne zanimljivosti[uredi - уреди | uredi izvor]

Zabratimljeni gradovi[uredi - уреди | uredi izvor]

Slavni stanovnici[uredi - уреди | uredi izvor]

Spomenik Kristoforu Kolumbu u Genovi

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 "Italy: Liguria" (engleski). City population. https://www.citypopulation.de/Italy-Liguria.html. pristupljeno 15. 2. 2019. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]