Monterozzi

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Etruščanske nekropole Cerveterija i Tarkvinije
Svjetska baštinaUNESCO
Italija


Monterozzi na mapi Italije
Monterozzi
Monterozzi
Lokacija Monterozzija u Italiji
Registriran:2004. (28. zasjedanje)
Vrsta:Kulturno dobro
Mjerilo:i, iii, iv
Ugroženost:no
Referenca:UNESCO

Monterozzi je velika etruščanska nekropola, primjer pogrebnih običaja od 9. do 1. st. pne. i izravan svjedok vrhunca etruščanske kulture kao najranije urbane civilizacije sjevernog Sredozemlja, koja je prethodila rimskoj.

Ova nekropola grada Tarkvinije (etruščanski: Tarchnal) je remek-djelo kreativnosti i genijalnosti Etruščana. Neke su grobnice monumentalne, isklesane iz žive stijene i zatvorene impresivnim tumulima (grobnim humcima). Mnoge imaju isklesane unutarnje zidove, dok druge imaju zidne slike izvanredne kvalitete. Zbog toga su, zajedno s onima grada Cerveteri (Banditaccia), upisane na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi 2004. godine[1].

Nekropola se sastoji od 6,000 grobova uisklesanih u stijeni, a slavna je po njih 200 koje su potpuno oslikane iznutra. Najstarija oslikana grobnica je iz 7. st. pne. Tarkvinijske zidne slike velikih dimenzija su iznimne zbog svojih formalnih kvaliteta, ali i zbog svog sadržaja jer prikazuju sva područja života, smrti i religijskih vjerovanja drevnih Etruščana. Jedinstveno svjedočanstvo života ove izgubljene civilizacije.

Freske u Grobnici leoparda (Tomba dei Leopardi), Monterozzi kod Tarkvinije, Lazio, oko 5. st. pne.

Historija

[uredi | uredi kod]
Tifon, freska iz grobnice u Monterozziju.

Tarkvinija je već bila uspješan grad kada je Demarat Korintski doveo grčke obrtnike. Bio je prijestolnicom Saveza dvanaest etrurskih gradova i u najranijoj povijesti Rima spominje se kao dom dvaju kraljeva, Lucija Priska i Lucija Superbusa. Vjeruje se kako iz Tarkvinije potječe većina rimskih vjerskih običaja i ceremonija[2].

Nakon što su Rimljani svrgli Tarkvinija Oholog, građani Tarkvinije i Veiija su pokušali da ga vrate na tron. Godine 358. pne. Tarkvinijci su uhvatili i pogubili 307 rimskih vojnika, nakon čega je uslijedio 50-godišnji rat s Rimom koji je završio 40-godišnjim mirom 308. pne. Rimljani su naposljetku pokorili Tarkviniju, i iako se ne zna točno kada, poznato je da je 181. pne., njena luka Graviscae (današnja Porto Clementino) već bila rimskom kolonijom. Iz Tarkvinije se izvozilo vino i koralji, ali nije bila osobito važno mjesto u rimsko doba, i polako je zarasla u okolna brda. Spominje se tek 456. godine kao rodno mjesto jednog biskupa.

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. Etruščanske nekropole u Cerveteriju i Tarkviniji
  2. Čak u vrijeme Rimskog Carstva ovdje je djelovao kolegij od šezdeset proricatelja.

Povezano

[uredi | uredi kod]

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]