Akvileja

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Akvileja
Patrijarhijska bazilika sv. Marija
Patrijarhijska bazilika sv. Marija
Koordinate: 45°46′N 13°22′E / 45.767°N 13.367°E / 45.767; 13.367
Država  Italija
Regija Friuli-Venezia Giulia
Frazione Beligna, Belvedere
Vlast
 - Gradonačelnik Emanuele Zorino
Površina
 - Ukupna 36.8 km²[1]
Visina 5 m[1]
Stanovništvo (2017)
 - Grad 3306[1]
 - Gustoća 89.76 st/km²[1]
Vremenska zona UTC+1 (UTC+2)
Poštanski broj 33051
Pozivni broj 0431
Karta
Akvileja na karti Italije
Akvileja
Akvileja
Pozicija Akvileje u Italiji

Akvileja (lat. Aquileia, tal. Aquileia, sloven. Oglej) je općina (comune) od 3306 stanovnika[1] u Sjevernoj Italiji. Akvileja je uz Ravennu najvažnije arheološko nalazište sjeverne Italije.

Geografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Akvileja se nalazi sjeverozapadno od Trsta, nedaleko od Jadranskog mora duž rijeke Natisse.[2]

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Za arheološki lokalitet u Akvileji se vjeruje kako je najveći rimski grad koji tek treba iskopati.

Akvileja je osnovana 181. pne. kao Rimska kolonija sa ciljem osiguranja sjeverne Italije od Kelta. Nalazeći se desetak kilometara južno od donjeg toka rijeke Soče i nekih 7 kilometara od mora, Akvileja je predstavljala uporište za zatvaranje uskog pojasa između Alpa i Jadranskog mora. Radi povoljnog položaja prerasla je iz vojnog logora u grad, a bila je i glavna baza za rimske vojne operacije prema rijeci Dunavu. Bila je kanalima povezana s morem, a u nju su vodili i mnogi putovi. U 4. vijeku bila je četvrti grad Italije, poslije Rima, Milana i Capue. Godine 340. car Konstantin II je ubijen ispred gradskih zidina u pokušaju da zauzme grad od svoga brata Konstansa. Godine 381. tu je održan Akvilejski koncil, prvi od mnogih.

Huni su je zauzeli 452. godine poslije tromjesečne opsade i sravnili je sa zemljom. Akvieja se obnovila sve do ponovnog pada pod Langobarde 568 godine. Langobardski vojvoda od Furlanije je vladao Akvilejom i okolicom iz Cividalea sve dok 774. godine Karlo Veliki nije zauzeo Lombardiju i načinio je franačkim vojvodstvom s vojvodom Erikom od Friulija na čelu.

Krajem 8. i početkom 9. vijeka, u Akvileji je postojala patrijarhija pod čijim su nadzorom pokrštavani i panonski Hrvati. S propašču franačke države u 10. vijeku stanovnici su pretrpjeli pljačkaške napade Mađara. Do 11. vijeka, Akvilejska patrijarhija je postala dovoljno snažna da osigura privremenu vlast nad Furlanijom i Akvilejom. Tako je car Svetog Rimskog Carstva dao patrijarhu tu regiju u feudalni posjed. No, patrijarhov autoritet je konstantno bio razlogom teritorijalnih razmirica okolnog plemstva. Akvilejska patrijarhija je naposljetku ukinuta 1751. i taj kraj je potpao pod jurisdikciju biskupija u Udinama i Gorici.

Znamenitosti[uredi - уреди | uredi izvor]

Unutrašnjost patrijarhalne bazilike s podnim mozaikom.
Arheološka zona i patrijarhalna bazilika u Akvileji
Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Basilica Aquileia 1.JPG
 Italija
Registriran: 1998.
Vrsta: kulturno dobro
Mjerilo: iii, iv, vi
Ugroženost: ne
Referenca: UNESCO

Akvileja je bila jedan od najvećih i najbogatijih rimskih gradova. Iskapanja su otkrila jednu ulicu i sjeverozapadni kut gradskih zidina, dok Državni arheološki muzej sadrži preko 20,000 natpisa, skulptura i drugih starina (staklenih posuda, rimskog novca i dr.) iz Akvileje. Većina rimskih ostataka još leži neotkriveno pod livadama Akvileje, čineći veliko arheološko bogatstvo – najveći netaknuti rimski grad.

Patrijarhalna bazilika je veličanstvena građevina s podnim mozaikom, a igrala je ključnu ulogu u pokrštavanju velikog dijela središnje Europe u ranom srednjem vijeku. Ovu baziliku s ravnim krovom podigao je patrijarh Poppo 1031. godine na mjestu starije crkve, a dogradio ju je 1379. godine patrijarh Marquad u gotičkom stilu.

Romaničko-gotička fasada je povezana s dvorištem tzv. Paganske crkve i ostatkom krstionice iz 5. stoljeća. Unutrašnjost je trobrodne bazilike s podnim mozaicima iz 4. stoljeća, dok je drveni krov iz 1526. godine, a freske na zidovima iz različitih doba; u kapeli sv. Petra su iz 4. st., u apsidi su iz 11. stoljeća. Tzv. Kripti freski, ispod prezbiterija, nalazi se ciklus freski iz 12. stoljeća s prikazom korijena kršćanstva u Akvileji i sv. Hermagorasa, prvog biskupa.

Zbog toga su arheološke iskopine i patrijarhalna bazilika upisani na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Europi 1998. godine.

Pobratimski gradovi[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 "Italy: Friuli-Venezia Giulia" (engleski). City population. http://www.citypopulation.de/php/italy-friuliveneziagiulia.php. Pristupljeno 7. 3. 2019. 
  2. "Aquileia" (engleski). Encyclopædia Britannica. https://www.britannica.com/place/Aquileia. Pristupljeno 6. 3. 2019. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]