Akvileja
| Akvileja Comune di Aquileia |
|
|---|---|
| Regija: | Friuli-Venezia Giulia |
| Pokrajina: | Udine (UD) |
| Koordinate: | |
| Visina: | 5 m |
| Površina: | 36 km² |
| Stanovništvo: | 3470 (31. prosinca 2005.) |
| Gustoća stanovništva: | 93 stan./km² |
| Poštanski broj: | 33051 |
| Pozivni broj: | 0431 |
| Svetac zaštitnik: | Sveti Hermagoras |
| Službena stranica: | www.comune.aquileia.ud.it |
Akvileja (lat. Aquileia, tal. Aquileia, sloven. Oglej) je naselje na rijeci Natisone, 10 kilometara od Jadranskog mora, osnovano 181. pne. kao rimska vojna kolonija s ciljem osiguranja sjeverne Italije od Kelta.
Talijanski gradić na mjestu antičke Akvileje, Aquilee na frijulijskom dijalektu, danas ima 3.470 stanovnika, pripada provinciji Udine, i uz Ravennu, najvažnije je arheološko nalazište sjeverne Italije.
Sadržaj/Садржај
Povijest[uredi - уреди | uredi izvor]
Nalazeći se desetak kilometara južno od donjeg toka rijeke Soče i nekih 7 kilometara od mora, Akvileja je predstavljala uporište za zatvaranje uskog pojasa između Alpa i Jadranskog mora. Radi povoljnog položaja prerasla je iz vojnog logora u grad, a bila je i glavna baza za rimske vojne operacije prema rijeci Dunavu. Bila je kanalima povezana s morem, a u nju su vodili i mnogi putovi. U 4. vijeku bila je četvrti grad Italije, poslije Rima, Milana i Capue. Godine 340, Car Konstantin II. je ubijen ispred gradskih zidina u pokušaju da zauzme grad od svoga brata Konstansa. Godine 381 tu je održan Akvilejski koncil, prvi od mnogih.
Huni su je zauzeli 452. godine poslije tromjesečne opsade i sravnili je sa zemljom. Akvieja se obnovila sve do ponovnog pada pod Langobarde 568 godine. Langobardski vojvoda od Furlanije je vladao Akvilejom i okolicom iz Cividalea sve dok 774 godine Karlo Veliki nije zauzeo Lombardiju i načinio je franačkim vojvodstvom s vojvodom Erikom od Friulija na čelu.
Krajem 8. i početkom 9. vijeka, u Akvileji je postojao patrijarhat pod čijim su nadzorom pokrštavani i panonski Hrvati. S propašču franačke države u 10. vijeku stanovnici su pretrpjeli pljačkaške napade Mađara. Do 11. vijeka, Akvilejska patrijarhija je postala dovoljno snažna da osigura privremenu vlast nad Furlanijom i Akvilejom. Tako je car Svetog Rimskog Carstva dao patrijarhu tu regiju u feudalni posjed. No, patrijarhov autoritet je konstantno bio razlogom teritorijalnih razmirica okolnog plemstva.
Akvilejska patrijarhija je naposljetku ukinuta 1751 godine, i taj kraj je potpao pod jurisdikciju biskupija u Udinama i Gorici.
Znamenitosti[uredi - уреди | uredi izvor]
| Arheološka zona i patrijarhalna bazilika u Akvileji | |
|---|---|
| Registriran: | 1998. |
| Vrsta: | Kulturno dobro |
| Mjerilo: | iii, iv, vi |
| Ugroženost: | ne |
| Referenca: | UNESCO |
Akvileja je bila jedan od najvećih i najbogatijih rimskih gradova. Iskapanja su otkrila jednu ulicu i sjeverozapadni kut gradskih zidina, dok Državni arheološki muzej sadrži preko 20,000 natpisa, skulptura i drugih starina (staklenih posuda, rimskog novca i dr.) iz Akvileje. Većina rimskih ostataka još leži neotkriveno pod livadama Akvileje, čineći veliko arheološko bogatstvo - najveći netaknuti rimski grad.
Patrijarhalna bazilika je veličanstvena građevina s podnim mozaikom, a igrala je ključnu ulogu u pokrštavanju velikog dijela središnje Europe u ranom srednjem vijeku. Ovu baziliku s ravnim krovom podigao je patrijarh Poppo 1031. godine na mjestu starije crkve, a dogradio ju je 1379. godine patrijarh Marquad u gotičkom stilu.
Romaničko-gotička fasada je povezana s dvorištem tzv. Paganske crkve i ostatkom krstionice iz 5. stoljeća. Unutrašnjost je trobrodne bazilike s podnim mozaicima iz 4. stoljeća, dok je drveni krov iz 1526. godine, a freske na zidovima iz različitih doba; u kapeli sv. Petra su iz 4. st., u apsidi su iz 11. stoljeća. Tzv. "Kripti freski", ispod prezbiterija, nalazi se ciklus freski iz 12. stoljeća s prikazom korijena kršćanstva u Akvileji i sv. Hermagorasa, prvog biskupa.
Zbog toga su arheološke iskopine i patrijarhalna bazilika upisani na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Europi 1998. godine.