Canto a tenore

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Canto a tenore

UNESCO logo.svg Nematerijalna svjetska baština
Canto a tenore
 Italija
Regija: Evropa i Sjeverna Amerika
Godina upisa: 2005.(prošireno 2008.)
ID: 00165
Ugroženost: -
Poveznica: UNESCO

Canto a tenore (sardinijski: cantu a tenore) je tip polifonog folklornog pjevanja specifičan za Sardiniju koji je 2008. uvršten na UNESCO-v Popis nematerijalne svjetske baštine u Evropi.[1][2]

Historija i karakteristike[uredi - уреди | uredi izvor]

Canto a tenore izrastao je među pastirima Sardinije. Izvodi ga grupa od četiri muškarca koji koriste četiri različita glasa zvana; bassu, contra, boche i mesu boche.[1]

Specifičnog tog pjevanja je duboki i grleni ton solista - bassu i troje pjevača koji mu kontriraju stojeći u uskom krugu. Solist pjeva dio nekog proznog teksta ili pjesmu dok ga ostali prate kao kor.[1] Većina izvođača živi u regiji Barbagia i po planinskoj unutrašnjosti centralne Sardinije. Njihovo pjevanje dio je svakodnevnog života lokalnih zajednica. Često zapjevaju spontano po lokalnim barovima (zilleri), ali i prigodom kojekavih svetkovina, kao što su vjenčanja, striženje ovaca, vjerskih svečanosti ili za karnevala Barbaricino.[1]

Repertoar pjesama koje izvode je vrlo širok i varira po Sardiniji. Najčešće se izvode serenade - boche ’e notte (glas u noći) i pjesme za pleskao što su mutos, gosos i ballos. Tekstovi su ili jako arhaični ili vrlo suvremeni koji se dotiču problema koji tište današnje stanovnike, kao što su emigracija, nezaposlenost i politika. U tom smislu njihove pjesme se mogu smatrati tradicijskim ali i vrlo suvremenim kulturnim izrazima.[1]

Običaj - Canto a tenore je ranjiv na društveno-ekonomske promjene kao što su propadanje ovčarstva i nestajanje pastira, uz istovremeni rast turizma, što donosi rizik unificiranja repertoara i orginalnog načina izvođenja pjevanja pjesama.[2]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]