Sardinski jezik
| Sardinski jezik | ||
|---|---|---|
| Sardu | ||
| Govori se u |  Italija
| |
| Region | Sardinija | |
| Ukupno govornici | 1 200 000 [1] | |
| Jezička porodica | Indoevropski jezici
| |
| Službeni status | ||
| Službeni jezik u | ||
| Reguliran od | Limba Sarda Comuna | |
| Jezički kodovi | ||
| ISO 639-1 | sc | |
| ISO 639-2 | srd | |
| ISO 639-3 | razni: srd – sardinski sro – kampidanese sdn – galurese src – logudorese sdc – sasarese | |
| ||
| Napomena: Ova stranica može sadržavati IPA fonetske simbole u Unicodeu. | ||
Sardinski jezik (sardinijski; lokalno: sardu, ili na kampidaneseu: limba sarda) je jedan od romanskih jezika koji se govori na Sardiniji. [2]
To je makrojezik jer je to čitava skupina jezika / po nekima samo dijalekata [2] a to su; kampidanese (sro), logudorese (src), sasarese (sdc) i galurese (sdn). [3]
Po svojim leksičkim i gramatičkim svojstvima je najsličniji vulgarnom latinskom od svih modernih romanskih jezika. [2]
Geografska rasprostranjenost[uredi - уреди | uredi kôd]
Dijalektom logudorese govori se po centralnoj Sardiniji, kampidanese se govori na jugu otoka, sasarese na sjeverozapadu a galurese na sjeveroistoku. [2]
Karakteristike[uredi - уреди | uredi kôd]
Sardinski jezik nema neki standardizirani oblik, osim Sarda illustre, jezika namjenjenog literatima, kojim se i danas pišu pjesme u duhu narodnih, koji se oslanja na logudorese. [2]
Historija[uredi - уреди | uredi kôd]
Prvi pisani tekstovi na sardinskom pojavili su se oko 1080. to su bili ugovori. [2]
Izvori[uredi - уреди | uredi kôd]
- ↑ „Italy” (engleski). SIL International Publications. http://www.ethnologue.com/country/IT/languages. Pristupljeno 28. 05. 2013.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 „Sardinian language” (engleski). Encyclopædia Britannica. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/524166/Sardinian-language. Pristupljeno 28. 05. 2013.
- ↑ „Sardinian” (engleski). SIL International Publications. http://www.ethnologue.com/family/17-1709. Pristupljeno 28. 05. 2013.
