Dijalekt

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

Dijalekt (grč. δıάλεϰτος: razgovor, od διαλέγομαι: razgovarati), jedan od subordiniranih oblikâ ili varijetetâ jezika koji se javlja na osnovi osebujnosti rječnika, izgovora ili idioma.[1] Premda se definicijom implicira da postoji hijerarhija unutar jezika, svi su dijalekti jednakovrijedni i međusobno ravnopravni. Mnogi jezici imaju standardne dijalekte, dok su svi drugi dijalekti nestandardni. Razlika između standardnog i nestandardnih dijalekata nije u njihovoj ordiniranosti (lingvistički su svi na istom nivou), nego u tome što je standardni dijalekt (jezik) onaj koji govore obrazovani ljudi i koji se najčešće nalazi u pismu.[2] Razlika između dijalekta i jezika je lingvistički arbitrarna i ne ovisi o nekom inherentnom svojstvu razmatranih varijeteta, već o interakciji socijalnih, političkih, psiholoških i historijskih faktora.[3] Dijalektalne grupe katkad se u nekim slavenskim jezicima nazivaju narječjima, no ovaj termin nije potvrđen u svjetskoj lingvistici.

Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Oxford English Dictionary, 1933.
  2. Keith Brown (ur.). Encyclopedia of Language and Linguistics. Language Attitudes. Elsevier Ltd. 2006. Str. 325.
  3. Rajend Mesthrie (ur.). Concise Encyclopedia of Sociolinguistics. Pergamon. 2001. Str. 311.