UNESCO

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
UNESCO
Zastava UNESCO-a
Zastava UNESCO-a
Službeni jezici arapski, engleski, francuski, mandarinski, ruski, španjolski
Glavni ravnatelj Irina Bokova (od 2009.)
Osnivanje 16. studenog 1945.
Broj članica 195
Sjedište Pariz
Službena stranica unesco.org

Službeni nazivi:

United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization | L’Organisation des Nations Unies pour l’éducation, la science et la culture | La Organización de las Naciones Unidas para la Educación, la Ciencia y la Cultura | Организация Объединенных Наций по вопросам образования, науки и культуры | 联合国教育、科学及文化组织 | منظمة الأمم المتحدة للتربية والعلم والثقافة

UNESCO (United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization) Organizacija za obrazovanje, nauku i kulturu Ujedinjenih nacija je specijalna agencija Ujedinjenih Nacija osnovana 1946. godine. Osnovni cilj organizacije je da doprinese miru i sigurnosti kroz podržavanje kolaboracije među nacijama kroz obrazovanje, nauku i kulturu kao metod pospješivanja univerzalnog poštovanja pravde, zakona, ljudskih prava i osnovnih ljudskih sloboda.

UNESCO ima 195 zemalja članica, a glavno sjedište organizacije je u Parizu sa preko 50 ureda širom svijeta. UNESCO upražnjava svoje aktivnosti u pet glavnih programa: obrazovanje, prirodne nauke, sociologija, kultura i komunikacije. UNESCO također sponzoriše projekte za pismenost, razvoj tehnike i pedagogije, internacionalne nauke, projekte regionalne kulturne historije, projekte promovisanja kulturne raznolikosti i programe koji podržavaju internacionalne dogovore o čuvanju svjetske kulturne i pripodne baštine.

Jedna od uloga UNESCO-a je da održava listu mjesta svjetske kulturne baštine. Ta mjesta se smatraju važnim prirodnim ili historijskim mjestima ili objektima čije očuvanje je važno za cjelokupnu svjetsku zajednicu. UNESCO s druge strane nije odgovoran da održava ili štiti mjesto koje je na njihovim listama.

Dosadašnji ravnatelji UNESCO-a[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Julian Huxley, Velika Britanija (1946.–1948.)
  2. Jaime Torres Bodet, Meksiko (1948.–1952.)
  3. John Wilkinson Taylor, SAD (1952.–1953.)
  4. Luther Evans, SAD (1953.–1958.)
  5. Vittotino Veronese, Italija (1958.–1961.)
  6. René Maheu, Francuska (1961.–1974.)
  7. Amadou-Mahtar M'Bow, Senegal (1974.–1987.)
  8. Federico Mayor, Španjolska (1987.–1999.)
  9. Koïchiro Matsuura, Japan (1999.–2009.)
  10. Irina Bokova, Bugarska (2009.–)

Glavne konferencije UNESCO-a[uredi - уреди | uredi izvor]

Popis glavnih konferencija UNESCO-a.[1][2]

Br. Mjesto Godina Predsjedavao Predsjedatelj iz
38. Pariz 2015 Stanley Mutumba Simataa[3] Namibija
37.[4] Pariz 2013 Hao Ping Kina
36. Pariz 2011 Katalin Bogyay Mađarska
35. Pariz 2009 Davidson Hepburn Bahami
34. Pariz 2007 George N. Anastassopoulos Grčka
33. Pariz 2005 Musa Bin Jaafar Bin Hassan Oman
32. Pariz 2003 Michael Omolewa Nigerija
31. Pariz 2001 Ahmad Jalali Iran
30. Pariz 1999 Jaroslava Moserova Češka
29. Pariz 1997 Eduardo Portella Brazil
28. Pariz 1995 Torben Krogh Danska
27. Pariz 1993 Ahmed Saleh Sayyad Jemen
26. Pariz 1991 Bethwell Allan Ogot Kenija
25. Pariz 1989 Anwar Ibrahim Malezija
24. Pariz 1987 Guillermo Putzeys Alvarez Gvatemala
23. Sofija 1985 Nikolaj Todorov Bugarska
22. Pariz 1983 Saïd Tell Jordan
4. izvanredna Pariz 1982
21. Beograd 1980 Ivo Margan Jugoslavija
20. Pariz 1978 Napoléon LeBlanc Kanada
19. Nairobi 1976 Taaita Toweett Kenija
18. Pariz 1974 Magda Jóború Mađarska
3. izvanredna Pariz 1973
17. Pariz 1972 Toru Haguiwara Japan
16. Pariz 1970 Atilio Dell'Oro Maini Argentina
15. Pariz 1968 Willian Eteki-Mboumoua Kamerun
14. Pariz 1966 Bedrettin Tuncel Turska
13. Pariz 1964 Norair Sisakian Armenska SSR
12. Pariz 1962 Paulo de Berrêdo Carneiro Brazil
11. Pariz 1960 Akale-Work Abte-Wold Etiopija
10. Pariz 1958 Jean Berthoin Francuska
9. New Delhi 1956 Maulana Abul Kalam Azad Indija
8. Montevideo 1954 Justino Zavala Muñiz Urugvaj
2. izvanredna Pariz 1953
7. Pariz 1952 Sarvepalli Radhakrishnan Indija
6. Pariz 1951 Howland H. Sargeant SAD
5. Firenca 1950 Count Stefano Jacini Italija
4. Pariz 1949 Edward Ronald Walker Australija
1. izvanredna Pariz 1948
3. Bejrut 1948 Hamid Bey Frangie Libanon
2. Mexico City 1947 Manuel Gual Vidal Meksiko
1. Pariz 1946 Léon Blum Francuska

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]