1746

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Ovo je članak o godini 1746.
Milenijum: 2. milenijum
Vjekovi: 17. vijek18. vijek19. vijek
Decenija: 1710-e  1720-e  1730-e  – 1740-e –  1750-e  1760-e  1770-e
Godine: 1743 1744 174517461747 1748 1749
Bitka kod Cullodena.
1746. po kalendarima
Gregorijanski 1746. (MDCCXLVI)
Ab urbe condita 2499.
Islamski 1158–1159.
Iranski 1124–1125.
Hebrejski 5506–5507.
Bizantski 7254–7255.
Koptski 1462–1463.
Hindu kalendari
Vikram Samvat 1801–1802.
Shaka Samvat 1668–1669.
Kali Yuga 4847–4848.
Kineski
Kontinualno 4382–4383.
60 godina Yang Vatra Tigar
(od kineske Ng.)
Holocenski kalendar 11746.
p  r  u
Podrobnije: Kalendarska era

Godina 1746 (MDCCXLVI) bila je redovna godina koja počinje u subotu po gregorijanskom kalendaru odn. redovna godina koja počinje u srijedu po julijanskom kalendaru.

Događaji[uredi - уреди | uredi kôd]

Kroz godinu[uredi - уреди | uredi kôd]

  • Mjere apsolutne države utječu i na rimokatoličku crkvu u Habsburškoj monarhiji: strože se zabranjuje objavljivanje papinskih odluka bez državnih odobrenja (placetum regium), cenzura prelazi u ruke državnih nadleštava, ponovo ograničene kompetencije crkvenih sudova, uz papino odobrenje ukinuto nekoliko praznika.[2]
  • Hildburgshausen formirao regimente u Karlovačkom generalatu, uzbuđeni narod i neki viši oficiri pokreću brinjsko-ličku bunu.[3] Regimente su u cijeloj Vojnoj krajini: lička, otočka, ogulinska, slunjska, dvije banske (petrinjska i glinska), križevačka, đurđevačka, gradiška, brodska i petrovaradinska; dijele se na bataljune, kumpanije i općine, časnici vode sve poslove, službeni jezik je njemački.[4]
  • 1746-54 - Reorganizacija vojnih krajina po regimentama; od svih ostalih zemalja Habsburške monarhije traži se 108.000 vojnika a samo od krajina 45.000.[5]
  • Posao formiranja slavonsko-srijemskih regimenti povjeren je feldmaršallajtnantu baronu Engelshofenu (od 1747).[6] U Posavskoj granici obrazovane tri pešačke regimente, Gradiška, Brodska i Petrovaradinska i dve konjičke tj. husarske.[7]
  • Novi Sad je darovao dvoru 8.000 forinti, dobiće diplomu sa povlasticama 1748.[8]
  • Nakon Jahja-paše Hatibzadea, beogradski muhafiz je Sejid Mehmed-paša Silahdar (1747-48). Jahja-paša je ostao dužan sultanskoj blagajni 17.500 groša, premešten je u Rumeliju, usput mu je naloženo da uguši janičarsku pobunu u Nišu - ali udružio se sa arbanaskim pašama i begovima i krenuo u pohod na grad, s pljačkanjem okolnih sela.[9]
  • 1746-47 - Od krajišnika rasformirane Pomoriške krajine (manji, filijalni, šančevi Jenopolje, Vilagoš, Ohaba, Iratoš, Simanda i Arad[10]) osniva se zemaljska pokrajinska milicija.[11] Raspuštaju se "nacionalne" milicije po ugarskim gradovima (Ostrogon, Đur, Komoran, Siget, Solnok, Veliki Varadin), dobrim delom sastavljene od Srba.[7]
  • Pećki patrijarh Janićije dao ostavku, orobio je riznicu, ostavivši samo mošti, i s "velikim blagom" otišao u Carigrad[12] - patrijaršija je teret zbog prezaduženosti.[13]
  • Ima težih sukoba između Crnogoraca i Albanaca u Kotoru, kao i sledeće godine.[14]
  • Mula Mustafa Bašeskija bilježi prve događaje.
  • Marija Terezija je prodala jezuitima palatu Neue Favorite za obrazovne potrebe - nastaje Theresianum, škola za državnu službu.

Rođenja[uredi - уреди | uredi kôd]

Smrti[uredi - уреди | uredi kôd]

Reference[uredi - уреди | uredi kôd]

  1. Istorija s. n. IV-1, 310
  2. Historija n. J. II, 875
  3. Historija n. J. II, 1052
  4. Šišić, Povijest Hrvata 1526-1918, 343
  5. Historija n. J. II, 871
  6. Historija n. J. II, 1046
  7. 7,0 7,1 Istorija s. n. IV-1, 197
  8. Historija n. J. II, 1159
  9. Istorija s. n. IV-1, 308-9
  10. Istorija s. n. IV-1, 198
  11. Historija n. J. II, 1158
  12. Istorija s. n. IV-1, 542
  13. Historija n. J. II, 1355
  14. Istorija s. n. IV-1, 499
Literatura
  • Historija naroda Jugoslavije II, Školska knjiga Zagreb, 1959
  • Istorija srpskog naroda, Četvrta knjiga, prvi tom, Srbi u XVIII veku, SKZ Beograd 1986 (IV-1)

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi kôd]