Bizantsko Carstvo

Izvor: Wikipedia
Serija članaka o historiji Grčke
Acropolis-panorama-night.jpg
Heladski period oko. 32001050. pne.
Egejska civilizacija prije 1600. pne.
Mikenska Grčka oko. 16001200. pne.
Mračno doba oko. 1200800. pne.
Antička Grčka 776323. pne.
Helenistička Grčka 323. pne.146. pne.
Rimska Grčka 146. pne.330 n.e.
Bizantska Grčka 330. n.e.1453.
Osmanska Grčka 14531832
Moderna Grčka poslije 1832.
Teme
Grčki jezik Grčka književnost
Vojna historija Imena Grka

Bizant (Vizantija) ili Bizantsko Carstvo (Vizantijsko Carstvo) je historijski naziv za istočno Rimsko Carstvo koje je nastalo 285 godine kad je car Dioklecijan administrativno podjelio tadašnje Rimsko carstvo na Istočno i Zapadno. No obično se uzima 395 godina za godinu početka, kada je car Teodosije I Veliki dao svojim sinovima carstvo: Arkadiju Istok, a Honoriju Zapad. Godina pada se smatra 1453, kada su Turci zauzeli Carigrad.

Naziv Bizant se nije koristio u vrijeme postojanja države nego ga je tek u 18. vijeku uveo francuski povjesničar Montesquieu. Kao i drugi povjesničari tog vremena on je smatrao da Bizantsko carstvo nakon 5. vijeka nije vrijedno imena Rimsko iako su vizantinci sebe smatrali rimljanima, a vizantijski car je sebe smatrao jedinim pravim vladarom Rima "rođenim u purpuru". Zato je Montesquieu uzeo latinizirano ime glavnog grada Byzantium (od grčkog Byzántion, današnji Istanbul), za cijelo carstvo. Prvi naziv ovog grada je bio Constantinopolis po caru Konstantinu kjoji ga gradi i koji iz Rima prenosi ovde prestonicu. Ovo čini zbog tadašnje velike ekonomske krize i neuspeha ranijih reformi vojske i državne uprave. Konstantin najzad priznaje hrišćanstvo kao zvaničnu religiju carstva i vrši ostale potrebne reforme, te Rim polako počinje sa oporavkom.

Građani Bizantskog carstva su sebe smatrali Rimljanima, a službeni jezik je bio isprva latinski, kao i u zapadnom dijelu Carstva, a od 7. vijeka, odlukom cara Iraklija (vladao od 610. - 641.), grčki.

Vizantijski car je do 800. godine i krunisanja Karla Velikog bio jedini car u hrišćanskom svetu. Posle 800. godine institucija vizantijskog cara biva poljuljana, ali on i dalje sebe naziva "vasilevs - car Rimski" što ni jedan drugi vladar tog vremena nije mogao reći za sebe.

Vizantija je bila država jako vezana za hrišćanstvo koje je bilo jedina zvanična religija carstva vekovima. Viševekovno rivalstvo dva hrišćanska poglavara i pokušaj prevlasti nad carevinom kulminira 1054. godine kada rimski Papa odbijajući da prizna samoizabranog arhiepiskopa Carigradskoig Fotija, demonstrativno baca anatemu na istočnu hrišćansku crkvu u velelepnoj crkvi Sveta Marija (današnja Aja Sofija). Od tog doba dve hrišćanske crkve se samostalno razvijaju i grade sve veće razlike među sobom, pokušavajući da se nametnu u hrišćanskom svetu, u čemu Rumokatolička crkva do danas uspeva u većoj meri. Česti su, u prošlosti, bili pokušaji falsifikovanja istorijskih činjenica, pa čak sukoba i otvorenih ratova prouzrokovanih ovim neslaganjima.

Poreklo imena „Vizantijsko carstvo“[uredi - уреди]

Termin „Vizantijsko carstvo“ je moderan naziv i bio bi stran njegovim savremenicima. Domaći, vizantijski, naziv je bio Ῥωμανία Romania ili Βασιλεία Ῥωμαίων Basileia Romaion, što predstavlja direktan prevod latinskog naziva za Rimsko carstvo, Imperium Romanorum,a svi postojeći zapisi govore o tzv. Vizantijcima kao "Romejima", dakle zemlji koja je naslednik Rimskog carstva i njenim podanicima.

Sam naziv prvi put se koristi 1557. od strane nemačkog istoričara Heronima Volfa u njegovom delu „Corpus Historiae Bizantinae“. Potiče od starog grčkog naziva Vizantion, grčke kolonije na Bosforu, na čijem je mestu kasnije podignuta prestonica Istočnog carstva, Konstantinopolj. Prema predanju, grad su osnovali grčki kolonisti, koje je predvodio neki Viza ili Vizas i po njenu je i naselje dobilo ime Vizantion. Zbog povoljnog geografskog položaja Vizantion je brzo postao važan primorski i trgovački grad, ali pak u antičkom periodu nije zauzeo neku značajniju ulogu.

Grčka kultura[uredi - уреди]

Bizantsko Carstvo 555 godine je prikazano crvenom i zelenom bojom

Osnovni današnji problem Bizanta je da se niti danas svi povjesničari ne mogu složiti kada je ovo Carstvo nastalo i nestalo. Godine njegovog nastanka se pomiču zavisno od izvora između 283. godine kada umire car Kar i kada se carstvo prvi put dijeli ( što će potvrditi Dioklecijan ) i 640. godine kada Mediteran prestaje biti Rimsko jezero. Iako je 323. godine samo 10 - 15 posto stanovnika Carstva bilo kršćanske vjere to će se tijekom sljedećih 100 godina promjeniti u potpuno obratnu situaciju. Tijekom V. stoljeća dok Zapadne prefekture ( Zapadno Rimsko Carstvo ) propadaju pod navalom barbara Istok se osjetio pozvanim sudjelovati u pokušaju spasa. Sve od 410. godine ti pokušaji bez uspješnih rezultata će dovesti praktički Bizant do bankrota nakon čega on financijski iscrpljen pušta ostatak Carstva svojoj sudbini. Koristeći gotovo potpuni mir koji traje 40 godina tijekom vladavina Anastazija i Justina Carstvo je bilo financijski spremno za povratak izgubljenih provincija. Tijekom vladavine Justinijana I. doći će do oslobađanja Afrike, Italije, Dalmacije, južne obale Hispanije i svih sredozemnih otoka. Da li je njegov san o obnovi cjelokupnog Carstva bio moguć ili ne nikada nećemo doznati pošto je Carstvo (i Perzija ) bilo potreseno velikom epidemijom po broju žrtava prilično sličnom kugi. Ostatak ovog razdoblja nalazi državu u defanzivi pod napadima Avara i Slavena na Balkanu, Langobarda u Italiji, Perzije na Bliskom Istoku i Vizigota koji početkom VII. stoljeća uspjevaju osloboditi Hispaniju. Veliki, četvrt stoljeća dugi, rat s Perzijom će napokon završiti 627. godine pobjedom car Heraklija koja je trebala donesti pobjedu. Ta pobjeda na kraju postaje pirova kada Arapi ujedinjeni muslimanskom vjerom čiji nastanak je Carstvo potpomoglo (točnije Muhameda) pobjeđuju Rimsku vojsku, osvajaju Bliski Istok, a ubrzo potom 640. godine i Egipat. Gubitkom žitnih polja ove provincije kao i Sirije koja se specijalizirala za proizvodnju ulja dolazimo do granice koja označava zbog općih životnih promjena stanovništva kraj Antike.

Borba za život[uredi - уреди]

Bizant u doba stupanja na vlast Leona III. Izurijanca 717. godine

Gubitak više od pola Carstva u samo jednom desetljeću je rezultiralo borbom na život i smrt protiv fanatično nastrojenih Arapa u njihovom širenju vjere. Tijekom tih bitaka bivše multietnička Carstvo će padom Kartage 695. godine postati gotovo jednonacionalna, grčka država. U bitkama tijekom kojih će doći čak i do dvije opsade Carigrada Bizant će preživjeti samo zbog otkrića Grčke vatre koja će spaliti protivničku flotu. Do stabiliziranja ostataka države koja je spala s carstva gradova na carstvo tvrđava dolazi stupanjem na vlast Leona III. Izurijanca u VIII. stoljeću. To vrijeme mira neće zadovoljiti stanovništvo koje sada bez vanjskih neprijatelja počinje njih tražiti među sobom putem unutrašnjih nemira kojima se odlučuje da li će biti dopušteno ili ne pravljenje ikona. Ova polemika će trajati gotovo do polovice IX. stoljeća kada će regent Teodora donesti odluku u korist ikona.

Makedonci[uredi - уреди]

Bizant u doba smrti Bazilija II. 1025. godine

Kraj tih nemira daruje državi sada vjersko kao što je prije imalo i nacionalno jedinstvo. Takav razvoj situacije će dati snagu Carstvu za ponovno vođenje aktivne vanjske politike čemu će malo poslužiti i sreća. Politika pobjeda i poraza u ratu sa susjedima cara Bazilija I. će biti nastavljena sve do 961. godine kada vlast preuzimaju najprije vojni zapovjednici, a potom sposobni Bazilije II. Bugaroubojica. Tijekom njegove vladavine biti će anektirano Bugarsko Carstvo, a nakon toga careva riječ će se slušati od rijeke Kupe pa sve do Kaspijskog mora. Njegova smrt dovodi do povratka vlasti iz glavnog zapovjedništva vojske ponovno u dekadentnu palaču čijim vladarima je sve teško raditi ( čak i imati djecu ) osim pojavljivama na svakodnevnim zabavama. To je dovelo do smanjivanja stajaće vojske kako bi car više novca mogao trošiti na svoje "gluposti". Rezultat te politike će biti poraz cara Romana IV. od Turaka 1071. godine i gubitak u ratu 50 posto stanovništva.

Komneni[uredi - уреди]

Koristeći praktički raspad države na prijestolje će se popeti plemić Aleksije I. Komnen koji ne vidjevši druge mogućnosti traži od pape pomoć za oslobađanje kršćanskih zemalja što će dovesti do Križarskih ratova. Carstvo će tijekom njegove vladavine povratiti dio izgubljenog teritorija ali unutrašnjo-politički gledano to više neće biti država kao prije. Sada se ona pretvara u feudalno društvo što je točno ono protiv čega se veliki Bazilije II. borio. Pored toga nova negativnost ovog uređenja postaje ukidanje stalne vojske i sve veća ovisnost o plaćenicima ili feudalnim gospodarima koji trebaju dati vojsku za potrebu države. Sljedeći Komneni će nastaviti ovu politiku koja će rezultirati klasičnom feudalnom borbom za vlast i padom Carigrada u ruke križara 1204. godine.

Restauracija i kraj[uredi - уреди]

Stanje na Balkanu i u Maloj aziji 1265. godine.Narančasta boja prikazuje Bizant, žuta Turke pod vrhovnom vlašću Mongola, crvena Veneciju koja vlada Dubrovnikom, a sivkasta na sjeveru Srbiju dok je Bugarska zelene boje

Pad Carigrada će rezultirati stvaranjem kvislinškog Latinskog carstva, dok će lojalna grčka područja proglasiti svoje nezavisne države. One će biti Trapezuntsko Carstvo stvoreno od Komnena još u ožujku 1204., Nikejsko Carstvo osnovano u travnju 1204. ( u trenutku pada Carigrada ), ali službeno proglašeno tek 1206. i posljednje osnovano Solunsko Carstvo koje će veći dio postojanja provesti pod imenom Epirska despotovina. U bitkama za obnovu Carstva koje će trajati sve do 1261. godine pobjednik će postati Nicejsko Carstvo sa svojim carem uzurpatorom Mihajlom Paleologom koji će osnovati posljednju vladajuću dinastiju. Nakon njegove smrti 1282. godine državom će vladati s kratkim prekidima nesposobni, neaktivni carevi koji ništa ne poduzimaju protiv Tursko-Srpskih osvajanja. Bizantsko-osmanski ratovi pokazali su se kao smrtni udarac carstvu. Rezultat toga postaje pad Carigrada 1453. godine, a ubrzo potom i Moreje 1460/61 godine. Posljednje Carstvo koje preuzima direktno nasljedstvo od starog Rimskog Carstva će umrijeti kada David, car Trapezunta potpisuje bezuvjetnu kapitulaciju svoje države 1461. godine Osmanskom sultanu Mehmedu II.

Vidi[uredi - уреди]

Literatura[uredi - уреди]

Primarni izvori[uredi - уреди]

Sekundarni izvori[uredi - уреди]

  • Alemany, Agustí (2000). Sources on the Alans: A Critical Compilation. Leiden: Brill. str. 170–243. ISBN 90-04-11442-4. 
  • Ahrweiler, Hélène; Laiou, Angeliki E. (1998). "Preface". Studies on the Internal Diaspora of the Byzantine Empire. Washington, DC: Dumbarton Oaks. ISBN 0-88402-247-1. 
  • Anastos, Milton V. (1962). "The History of Byzantine Science. Report on the Dumbarton Oaks Symposium of 1961". Dumbarton Oaks Papers 16: 409–411. DOI:10.2307/1291170. ISSN 0070-7546. 
  • Angold, Michael (1997). The Byzantine Empire, 1025–1204: A Political History. London: Longman. ISBN 978-0-582-29468-4. 
  • Antonucci, Michael (1993). "War by Other Means: The Legacy of Byzantium". History Today 43 (2): 11–13. ISSN 0018-2753. pristupljeno na 21 May 2007. 
  • Apostolides, Sophocles Evangelinus (1992). Greek Lexicon of the Roman and Byzantine Periods. Hildesheim: Georg Olms. ISBN 3-487-05765-4. 
  • Bayless, William N. (1976). "The Treaty with the Huns of 443". The American Journal of Philology 97: 176–179. 
  • Baynes, Norman Hepburn (1912). "The Restoration of the Cross at Jerusalem". The English Historical Review 27 (106): 287–299. DOI:10.1093/ehr/XXVII.CVI.287. ISSN 0013-8266. 
  • Baynes, Norman Hepburn; Moss, Henry St. Lawrence Beaufort, ur. (1948). Byzantium: An Introduction to East Roman Civilization. Oxford: Clarendon Press. 
  • Baynes, Spencer (1907). "Vlachs". Encyclopædia Britannica (11th izd.). New York. 
  • Beaton, Roderick (1996). The Medieval Greek Romance. New York and London: Routledge. ISBN 0-415-12032-2. 
  • Beckwith, John (1993) [1970]. Early Christian and Byzantine Art. New Haven: Yale University Press. ISBN 0-300-05296-0. 
  • Béhar, Pierre (1999). Vestiges d'Empires: La Décomposition de l'Europe Centrale et Balkanique. Paris: Éditions Desjonquères. ISBN 2-84321-015-1. 
  • Benz, Ernst (1963). The Eastern Orthodox Church: Its Thought and Life. Piscataway: Aldine Transaction. ISBN 978-0-202-36298-4. http://books.google.com/books?id=Q5Z_evECb1UC. 
  • Bideleux, Robert; Jeffries, Ian (1998). A History of Eastern Europe: Crisis and Change. New York and London: Routledge. ISBN 0-415-16111-8. 
  • Birkenmeier, John W. (2002). The Development of the Komnenian Army: 1081–1180. Leiden: Brill. ISBN 90-04-11710-5. 
  • Blume, Fred H. (2008). Kearley, Timothy. ur. Annotated Justinian Code. Laramie: University of Wyoming. http://www.uwyo.edu/lawlib/blume-justinian/index.html. 
  • Bray, R. S. (2004). Armies of Pestilence: The Impact of Disease on History. James Clarke. ISBN 0-227-17240-X. 
  • Browning, Robert (1983). "The Continuity of Hellenism in the Byzantine world: Appearance or Reality?". u: Winnifrith, Tom; Murray, Penelope. Greece Old and New. New York: Macmillan. str. 111–128. ISBN 0-333-27836-4. 
  • Browning, Robert (1992). The Byzantine Empire. Washington, DC: The Catholic University of America Press. ISBN 0-8132-0754-1. 
  • Bryce, James (1901). Studies in History and Jurisprudence, Vol. 1. H. Frowde. ISBN 1-4021-9046-8. 
  • Brooke, Zachary Nugent (1962). A History of Europe, from 911 to 1198. London: Methuen. 
  • Burns, Thomas S. (1991). A History of Ostrogoths. Bloomington and Indianapolis: Indiana University Press. ISBN 0-253-20600-6. 
  • Bury, John Bagnall (1923). History of the Later Roman Empire. London: Macmillan. http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/secondary/BURLAT/home.html. 
  • Bury, John Bagnall; Philotheus (1911). The Imperial Administrative System of the Ninth Century: With a Revised Text of the Kletorologion of Philotheos. London: Oxford University Press. 
  • Bury, John Bagnall (1920). The Early History of the Slavonic Settlements in Dalmatia, Croatia, & Serbia. New York: Macmillan. http://archive.org/stream/earlyhistoryofsl00consrich. 
  • Cameron, Averil (1979). "Images of Authority: Elites and Icons in Late Sixth-century Byzantium". Past and Present 84 (1). DOI:10.1093/past/84.1.3. 
  • Cameron, Averil (2000). "Vandal and Byzantine Africa". u: Averil Cameron, Bryan Ward-Perkins and Michael Whitby. The Cambridge Ancient History. Vol. 14: Late antiquity. Cambridge: Cambridge University Press. str. 552–569. ISBN 0-521-32591-9. 
  • Cameron, Averil (2006). The Byzantines. Oxford: Blackwell. ISBN 978-1-4051-9833-2. 
  • Cameron, Averil (2009) (Greek [translation of Cameron 2006]). Athens: Psychogios. ISBN 978-960-453-529-3. 
  • Cameron, Averil (1992). "New Themes and Styles in Greek Literature, 7th and 8th centuries". u: Averil Cameron and Lawrence I. Conrad. The Byzantine and Islamic Early Near East I: Problems in the Literary Source Material. Darwin. ISBN 0-87850-080-4. 
  • Campbell, George L. (2000) [1991]. Compendium of the World's Languages: Abaza to Kurdish. New York and London: Routledge. ISBN 0-415-20296-5. 
  • Chrysos, Evangelos (1992). "Byzantine Diplomacy, CE 300–800: Means and End". u: Jonathan Shepard, Simon Franklin. Byzantine Diplomacy: Papers from the Twenty-Fourth Spring Symposium of Byzantine Studies, Cambridge, March 1990 (Society for the Promotion of Byzant). Variorum. ISBN 0-86078-338-3. 
  • Clark, Victoria (2000). Why Angels Fall: A Journey through Orthodox Europe from Byzantium to Kosovo. London: Macmillan. ISBN 0-312-23396-5. 
  • Cohen, H. Floris (1994). The Scientific Revolution: A Historiographical Inquiry. Chicago: University of Chicago Press. ISBN 0-226-11280-2. 
  • Comrie, Bernard (1987). "Russian". u: Shopen, Timothy. Languages and Their Status. Philadelphia: University of Pennsylvania Press. str. 91–152. ISBN 0-8122-1249-5. 
  • Davies, Norman (1996). Europe: A History. Oxford: Oxford University Press. ISBN 0-19-820171-0. 
  • Day, Gerald W. (1977). "Manuel and the Genoese: A Reappraisal of Byzantine Commercial Policy in the Late Twelfth Century". The Journal of Economic History 37 (2): 289–301. DOI:10.1017/S0022050700096947. 
  • Dennis, George T. (1985). Three Byzantine Military Treatises. Washington, DC: Dumbarton Oaks. 
  • Dickson, Paul. "Mathematics Through the Middle Ages (320–1660 AD)". Medieval Mathematics. University of South Australia. http://www.roma.unisa.edu.au/07305/medmm.htm. pristupljeno 1 April 2008. 
  • Diehl, Charles (1948). "Byzantine Art". u: Baynes, Norman Hepburn; Moss, Henry St. Lawrence Beaufort. Byzantium: An Introduction to East Roman Civilization. Oxford: Clarendon. OCLC 1058121. 
  • Drake, H. A. (1995). "Constantine and Consensus". Church History 64 (1): 1–15. 
  • Duiker, William J.; Spielvogel, Jackson J. (2010). The Essential World History. Boston: Wadsworth. ISBN 978-0-495-90227-0. 
  • El-Cheikh, Nadia Maria (2004). Byzantium Viewed by the Arabs. Cambridge, MA: Harvard University Press. ISBN 0-932885-30-6. 
  • Esler, Philip Francis (2004). The Early Christian World. New York and London: Routledge. ISBN 0-415-33312-1. 
  • Evans, James Allan Stewart (2005). The Emperor Justinian and the Byzantine Empire. Westport: Greenwood. ISBN 0-313-32582-0. 
  • Evans, Helen C. (2004). Byzantium, Faith and Power (1261–1557). New York, NY: Metropolitan Museum of Art/Yale University Press. ISBN 1-58839-114-0. http://libmma.contentdm.oclc.org/cdm/compoundobject/collection/p15324coll10/id/58371/rec/3. 
  • Foss, Clive (1975). "The Persians in Asia Minor and the End of Antiquity". The English Historical Review 90 (357): 721–747. DOI:10.1093/ehr/XC.CCCLVII.721. 
  • Fossier, Robert; Sondheimer, Janet (1997). The Cambridge Illustrated History of the Middle Ages. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 0-521-26644-0. 
  • Fouracre, Paul; Gerberding, Richard A. (1996). Late Merovingian France: History and Hagiography, 640–720. Manchester: Manchester University Press. ISBN 0-7190-4791-9. 
  • Freeman, Charles (1999). The Greek Achievement – The Foundation of the Western World. New York: Penguin. ISBN 0-670-88515-0. 
  • Gabriel, Richard A. (2002). The Great Armies of Antiquity. Westport: Greenwood. ISBN 0-275-97809-5. 
  • Garland, Lynda (1999). Byzantine Empresses: Women and Power in Byzantium, CE 527–1204. New York and London: Routledge. ISBN 0-415-14688-7. 
  • Gibbon, Edward (1906). J. B. Bury (with an Introduction by W. E. H. Lecky). ur. The Decline and Fall of the Roman Empire (Volumes II, III, and IX). New York: Fred de Fau. 
  • Grabar, André (1984). L'iconoclasme Byzantin: le dossier archéologique. Flammarion. ISBN 2-08-081634-9. 
  • Grant, Robert M. (1975). "Religion and Politics at the Council at Nicaea". The Journal of Religion 55 (1): 1–12. DOI:10.1086/486406. 
  • Greatrex, Geoffrey B. (2005). "Byzantium and the East in the Sixth Century". u: Maas, Michael. The Cambridge Companion to the Age of Justinian. Cambridge: Cambridge University Press. str. 477–509. ISBN 0-521-81746-3. 
  • Greatrex, Geoffrey; Lieu, Samuel N. C. (2002). The Roman Eastern Frontier and the Persian Wars (Part II, 363–630 AD). New York and London: Routledge. ISBN 0-415-14687-9. 
  • Gregory, Timothy E. (2010). A History of Byzantium. Malden: Wiley-Blackwell. ISBN 1-4051-8471-X. 
  • Grierson, Philip (1999) (PDF). Byzantine Coinage. Washington, DC: Dumbarton Oaks. ISBN 0-88402-274-9. Arhivirano iz originala 27 September 2007. //web.archive.org/web/20070927000204/http://www.doaks.org/byzcoins.pdf. 
  • Gross, Feliks (1999). Citizenship and Ethnicity: The Growth and Development of a Democratic Multiethnic Institution. Westport: Greenwood. ISBN 0-313-30932-9. 
  • Gutas, Dimitri (1998). Greek Thought, Arabic Culture: The Graeco-Arabic Translation Movement. New York and London: Routledge. ISBN 0-415-06132-6. 
  • Hacikyan, Agop Jack; Basmajian, Gabriel; Franchuk, Edward S.; Ouzounian, Nourhan (2002). The Heritage of Armenian Literature: From the Sixth to the Eighteenth Century. Detroit: Wayne State University Press. ISBN 0-8143-3023-1. 
  • Haldon, John (2002). Byzantium: A History. Stroud, Gloucestershire: Tempus Publishing. ISBN 1-4051-3240-X. 
  • Haldon, John (1990). Byzantium in the Seventh Century: The Transformation of a Culture. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 0-521-31917-X. 
  • Haldon, John (2003). Byzantium at War 600–1453. New York and London: Routledge. ISBN 0-415-96861-5. 
  • Haldon, John (2004). "The Fate of the Late Roman Senatorial Elite: Extinction or Transformation?". u: John Haldon and Lawrence I. Conrad. The Byzantine and Early Islamic Near East VI: Elites Old and New in the Byzantine and Early Islamic Near East. Darwin. ISBN 0-87850-144-4. 
  • Halsall, Paul (1998). "East Asian History Sourcebook: Chinese Accounts of Rome, Byzantium and the Middle East, c. 91 B.C.E. – 1643 C.E.". New York: Fordham University. http://www.fordham.edu/halsall/eastasia/romchin1.html. pristupljeno 21 April 2012. 
  • Harris, Jonathan (2014). Byzantium and the Crusades (2nd izd.). Bloomsbury. ISBN 978-1-78093-767-0. 
  • Harvey, Alan (2003). Economic Expansion in the Byzantine Empire, 900–1200. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 0-521-52190-4. 
  • Haywood, John (2001) [1997]. Cassell's Atlas of World History. London: Cassell. ISBN 0-304-35757-X. 
  • Heather, Peter (2005). The Fall of the Roman Empire. London: Macmillan. ISBN 978-0-330-49136-5. http://books.google.com/books?id=dYR4ngEACAAJ. 
  • Heisenberg, August; Kromayer, Johannes; von Wilamowitz-Moellendorff, Ulrich (1923). Staat und Gesellschaft der Griechen und Römer, Volume 2, Part 4. Leipzig and Berlin: Teubner. 
  • Herrin, Judith (2008). Byzantium: The Surprising Life of a Medieval Empire. Princeton: Princeton University Press. ISBN 0-691-13151-1. 
  • Hindley, Geoffrey (2004). A Brief History of the Crusades. London: Robinson. ISBN 978-1-84119-766-1. 
  • Hooper, Nicholas; Bennett, Matthew (1996). The Cambridge Illustrated Atlas of Warfare: The Middle Ages. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 0-521-44049-1. 
  • James, Liz (2010). A Companion to Byzantium. Chichester: John Wiley. ISBN 1-4051-2654-X. 
  • Jenkins, Romilly James Heald (1987). Byzantium: The Imperial Centuries, CE 610–1071. Toronto: University of Toronto Press. ISBN 0-8020-6667-4. 
  • Jones, Arnold Hugh Martin (1986). The Later Roman Empire, 284–602: A Social Economic and Administrative Survey. Baltimore: Johns Hopkins University Press. ISBN 0-8018-3353-1. 
  • Kaegi, Walter Emil (2003). Heraclius, Emperor of Byzantium. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 0-521-81459-6. 
  • Kaldellis, Anthony (2007). Hellenism in Byzantium: The Transformations of Greek Identity and the Reception of the Classical Tradition. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 0-521-87688-5. 
  • Karlin-Heyer, P. (1967). "When Military Affairs Were in Leo's Hands". Tradition 23: 15–40. 
  • Kazhdan, Alexander Petrovich, ur. (1991). Oxford Dictionary of Byzantium. New York and Oxford: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-504652-6. 
  • Kazhdan, Alexander Petrovich; Constable, Giles (1982). People and Power in Byzantium: An Introduction to Modern Byzantine Studies. Washington, DC: Dumbarton Oaks. ISBN 0-88402-103-3. 
  • Kazhdan, Aleksandr Petrovich; Epstein, Ann Wharton (1985). Change in Byzantine Culture in the Eleventh and Twelfth Centuries. Berkeley and Los Angeles: University of California Press. ISBN 0-520-05129-7. 
  • Kean, Roger Michael (2006). Forgotten Power: Byzantium: Bulwark of Christianity. Shropshire: Thalamus. ISBN 1-902886-07-0. 
  • King, David A. (March 1991). "Reviews: The Astronomical Works of Gregory Chioniades, Volume I: The Zij al- Ala'i by Gregory Chioniades, David Pingree; An Eleventh-Century Manual of Arabo-Byzantine Astronomy by Alexander Jones". Isis 82 (1): 116–118. DOI:10.1086/355661. 
  • Kitzinger, Ernst (1976). "Byzantine Art in the Period between Justinian and Iconoclasm". u: W. E. Kleinbauer. The Art of Byzantium and the Medieval West: Selected Studies by Ernst Kitzinger. Bloomington: Indiana University Press. str. 157–232. ISBN 0-253-31055-5. 
  • Klein, Holgen A. (2004). "Eastern Objects and Western Desires: Relics and Reliquaries between Byzantium and the West". Dumbarton Oaks Papers 58: 283–314. 
  • Kountoura-Galake, Eleonora (1996) (Greek). Ο βυζαντινός κλήρος και η κοινωνία των "Σκοτεινών Αἰώνων ["The Byzantine Clergy and the Society of the 'Dark Ages'"]. Athens: Ethniko Idryma Erevnon. ISBN 978-960-7094-46-9. 
  • Kuhoff, Wolfgang (2002). "Die diokletianische Tetrarchie als Epoche einer historischen Wende in antiker und moderner Sicht". International Journal of the Classical Tradition 9 (2): 177–194. DOI:10.1007/BF02898434. 
  • Laiou, Angeliki E. (2002). "Exchange and Trade, Seventh-Twelfth Centuries". u: Angeliki E. Laiou. The Economic History of Byzantium (Volume 2). Washington, DC: Dumbarton Oaks. str. 697–708. http://www.doaks.org/resources/publications/doaks-online-publications/byzantine-studies/the-economic-history-of-byzantium/ehb36-trade. 
  • Laiou, Angeliki E.; Morisson, Cécile (2007). The Byzantine Economy. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 0-521-84978-0. 
  • Laiou, Angeliki E. (2002). "Writing the Economic History of Byzantium". u: Angeliki E. Laiou. The Economic History of Byzantium (Volume 1). Washington, DC: Dumbarton Oaks. str. 3–8. http://www.doaks.org/resources/publications/doaks-online-publications/byzantine-studies/the-economic-history-of-byzantium/EHB01-Writing%20the%20economic%20history%20of%20Byzantium.pdf. 
  • Lapidge, Michael; Blair, John; Keynes, Simon (1998). The Blackwell Encyclopaedia of Anglo-Saxon England. Malden: Blackwell. ISBN 0-631-22492-0. 
  • Lenski, Noel (1999). "Assimilation and Revolt in the Territory of Isauria, From the 1st Century BC to the 6th Century AD". Journal of the Economic and Social History of the Orient 42: 413–465. DOI:10.1163/1568520991201687. ISSN 0022-4995. 
  • Louth, Andrew (2005). "The Byzantine Empire in the Seventh Century". u: Paul Fouracre and Rosamond McKitterick. The New Cambridge Medieval History (Volume I). Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 0-521-36291-1. 
  • Lowe, Steven; Baker, Martin. "The Seljuqs of Rum". Arhivirano iz originala 22 July 2007. http://www.webcitation.org/query?url=http://www.geocities.com/egfroth1/Seljuqs.htm&date=2007-07-22+04:56:02. pristupljeno 9 July 2007. 
  • Madden, Thomas F. (2005). Crusades: The Illustrated History. Ann Arbor: University of Michigan Press. ISBN 0-472-03127-9. 
  • Magdalino, Paul (2002). "Medieval Constantinople: Built Environment and Urban Development". u: Angeliki E. Laiou. The Economic History of Byzantium (Volume 2). Washington, DC: Dumbarton Oaks. str. 529–537. http://www.doaks.org/resources/publications/doaks-online-publications/byzantine-studies/the-economic-history-of-byzantium/ehb20-cp. 
  • Magdalino, Paul (2002). The Empire of Manuel I Komnenos, 1143–1180. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 0-521-52653-1. 
  • Mango, Cyril A. (2007) (Greek [translated from the original by Dimitris Tsoungarakis]). Η Αυτοκρατορία της Νέας Ρώμης ["Byzantium: The Empire of the New Rome"]. Athens: Educational Institution of the National Bank of Greece. 
  • Mango, Cyril A. (2002). The Oxford History of Byzantium. Oxford: Oxford University Press. ISBN 0-19-814098-3. 
  • Markham, Paul (1 August 2005). "The Battle of Manzikert: Military Disaster or Political Failure?". De Re Militari. http://faculty.uml.edu/ethan_spanier/Teaching/documents/TheBattleofManzikert.pdf. pristupljeno 19 May 2007. 
  • Matschke, Klaus-Peter (2002). "Commerce, Trade, Markets, and Money: Thirteenth-Fifteenth Centuries". u: Angeliki E. Laiou. The Economic History of Byzantium (Volume 2). Washington, DC: Dumbarton Oaks. str. 771–806. http://www.doaks.org/resources/publications/doaks-online-publications/byzantine-studies/the-economic-history-of-byzantium/ehb37-trade-late. 
  • McDonnell, Myles Anthony (2006). Roman Manliness: Virtus and the Roman Republic. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-82788-1. 
  • Meier, William N. (2003). "Die Inszenierung einer Katastrophe: Justinian und der Nika-Aufstand". Zeitschrift für Papyrologie und Epigraphik (142): 273–300. 
  • Meyendorff, John (1982). The Byzantine Legacy in the Orthodox Church. Yonkers: St Vladimir's Seminary Press. ISBN 0-913836-90-7. 
  • Millar, Fergus (2006). A Greek Roman Empire: Power and Belief under Theodosius II (408–450). Berkeley and Los Angeles: University of California Press. ISBN 0-520-24703-5. 
  • Miller, William (1907). "Monemvasia". The Journal of Hellenic Studies 27. 
  • Moravcsik, Gyula (1970). Byzantium and the Magyars. Amsterdam: Hakkert. 
  • Mousourakis, George (2003). The Historical and Institutional Context of Roman Law. Burlington and Hampshire: Ashgate. ISBN 0-7546-2114-6. 
  • Neumann, Iver B. (2006). "Sublime Diplomacy: Byzantine, Early Modern, Contemporary". Millennium: Journal of International Studies 34 (3): 865–888. DOI:10.1177/03058298060340030201. ISSN 1569-2981. 
  • Neubecker, Ottfried; Brooke-Little, John Philip (1997). Heraldry: Sources, Symbols and Meaning. Time Warner. ISBN 0-316-64141-3. 
  • Neville, Leonora Alice (2004). Authority in Byzantine Provincial Society, 950–1100. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 0-521-83865-7. 
  • Nicol, Donald MacGillivray (1993). The Last Centuries of Byzantium, 1261–1453. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 0-521-43991-4. 
  • Norwich, John Julius (1998). A Short History of Byzantium. Ringwood, Vic.: Penguin. ISBN 978-0-14-025960-5. 
  • Nystazopoulou-Pelekidou, Maria (1970). "Συμβολή εις την χρονολόγησιν των Αβαρικών και Σλαβικών επιδρομών επί Μαυρικίου (582–602) (μετ' επιμέτρου περί των Περσικών πολέμων) [=Contribution to the chronology of Avar and Slav raids during the reign of Maurice (582–602), with an excursus about the Persian Wars"]" (Greek). Byzantina Symmeikta 2: 145–206. ISSN 1105-1639. pristupljeno na 10 March 2012. 
  • Obolensky, Dimitri (1994). Byzantium and the Slavs. Yonkers: St Vladimir's Seminary Press. ISBN 0-88141-008-X. 
  • Oikonomides, Nikos (1999). "L᾽"Unilinguisme" Officiel de Constantinople Byzantine". Byzantina Symmeikta 13: 9–22. ISSN 1105-1639. pristupljeno na 11 March 2012. 
  • Ostrogorsky, George (1969). History of the Byzantine State. New Brunswick: Rutgers University Press. ISBN 0-8135-1198-4. 
  • Ostrogorsky, George (1959). "The Byzantine Empire in the World of the Seventh Century". Dumbarton Oaks Papers 13: 1–21. DOI:10.2307/1291127. 
  • Paparrigopoulos, Constantine; Karolidis, Pavlos (1925) (Greek). Ιστορία του Ελληνικού Έθνους ["History of the Greek Nation"], vol. 4. Eleftheroudakis. 
  • Parry, Kenneth (1996). Depicting the Word: Byzantine Iconophile Thought of the Eighth and Ninth Centuries. Leiden and New York: Brill. ISBN 90-04-10502-6. 
  • Patterson, Gordon M. (1995) [1990]. The Essentials of Medieval History: 500 to 1450 AD, the Middle Ages. Piscataway: Research and Education Association. ISBN 978-0-87891-705-1. 
  • Postan, Michael Moïssey; Miller, Edward; Postan, Cynthia (1987). The Cambridge Economic History of Europe (Volume 2). Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 0-521-08709-0. 
  • Pounds, Norman John Greville (1979). An Historical Geography of Europe, 1500–1840. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 0-521-22379-2. 
  • Read, Piers Paul (2000) [1999]. The Templars: The Dramatic History of the Knights Templar, The Most Powerful Military Order of the Crusades. New York: St. Martin's Press. ISBN 0-312-26658-8. 
  • Reinert, Stephen W. (2002). "Fragmentation (1204–1453)". u: Cyril Mango. The Oxford History of Byzantium. Oxford: Oxford University Press. str. 248–283. ISBN 0-19-814098-3. 
  • Rice, David Talbot (1968). Byzantine Art (3rd Edition). Harmondsworth: Penguin Books Limited. 
  • Robins, Robert Henry (1993). The Byzantine Grammarians: Their Place in History. Berlin and New York: Mouton de Gruyter. ISBN 3-11-013574-4. 
  • Rosser, John H. (2011). "Introduction". Historical Dictionary of Byzantium. Lanham, MA: Scarecrow. ISBN 0-8108-7567-5. 
  • Runciman, Steven (1982). The Medieval Manichee: A Study of the Christian Dualist Heresy. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 0-521-28926-2. 
  • Runciman, Steven (1990). The Fall of Constantinople, 1453. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 0-521-39832-0. 
  • Runciman, Steven (1970). The Last Byzantine Renaissance. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 0-521-07787-7. 
  • Ryan, Herbert J. (1993). "The Church in History". u: Christopher Key Chapple and Thomas P. Rausch. The College Student's Introduction to Theology. Liturgical Press. ISBN 0-8146-5841-5. 
  • Sarantis, Alexander (2009). "War and Diplomacy in Pannonia and the Northwest Balkans during the Reign of Justinian: The Gepid Threat and Imperial Responses". Dumbarton Oaks Papers 63: 15–40. 
  • Sedlar, Jean W. (1994). East Central Europe in the Middle Ages, 1000–1500. III. Seattle: University of Washington Press. ISBN 0-295-97290-4. 
  • Seton-Watson, Hugh (1967). The Russian Empire, 1801–1917. Oxford: Oxford University Press. ISBN 0-19-822152-5. 
  • Shahid, Irfan (1972). "The Iranian Factor in Byzantium during the Reign of Heraclius". Dumbarton Oaks Papers 26: 293–320. DOI:10.2307/1291324. 
  • Šišić, Ferdo (1990). Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara: sa 280 slika i 3 karte u bojama. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske. ISBN 86-401-0080-2. 
  • Sotinel, Claire (2005). "Emperors and Popes in the Sixth Century: The Western View". u: Maas, Michael. The Cambridge Companion to the Age of Justinian. Cambridge: Cambridge University Press. str. 267–290. ISBN 0-521-81746-3. 
  • Speck, Paul (1984). "Ikonoklasmus und die Anfänge der Makedonischen Renaissance". Poikila Byzantina 4: 175–210. 
  • Stephenson, Paul (2000). Byzantium's Balkan Frontier: A Political Study of the Northern Balkans, 900–1204. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 0-521-77017-3. 
  • Stone, Andrew. "John II Komnenos (CE 1118–1143)". Online Encyclopedia of Roman Emperors. http://www.roman-emperors.org/johncomn.htm. pristupljeno 18 May 2007. 
  • Stone, Andrew. "Manuel I Komnenos (CE 1143–1180)". Online Encyclopedia of Roman Emperors. http://www.roman-emperors.org/mannycom.htm. pristupljeno 5 February 2007. 
  • Tarasov, Oleg; Milner-Gulland, R. R. (2004). Icon and Devotion: Sacred Spaces in Imperial Russia. London: Reaktion. ISBN 1-86189-118-0. 
  • Tatakes, Vasileios N.; Moutafakis, Nicholas J. (2003). Byzantine Philosophy. Indianapolis: Hackett. ISBN 0-87220-563-0. 
  • Teall, John L. (1967). "The Age of Constantine Change and Continuity in Administration and Economy". Dumbarton Oaks Papers 21: 11–36. 
  • Timberlake, Alan (2004). A Reference Grammar of Russian. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-77292-1. 
  • Treadgold, Warren (1995). Byzantium and Its Army, 284–1081. Stanford: Stanford University Press. ISBN 0-8047-2420-2. 
  • Treadgold, Warren (1997). A History of the Byzantine State and Society. Stanford: Stanford University Press. ISBN 0-8047-2630-2. 
  • Treadgold, Warren (1991). The Byzantine Revival, 780–842. Stanford: Stanford University Press. ISBN 0-8047-1896-2. 
  • Troianos, Spyros; Velissaropoulou-Karakosta, Julia (1997). Ιστορία δικαίου από την αρχαία στην νεώτερη Ελλάδα ["History of law from ancient to modern Greece"]. Athens: Sakkoulas. ISBN 960-232-594-1. 
  • Vasiliev, Alexander Alexandrovich (1928–1935). History of the Byzantine Empire. Madison: The University of Wisconsin Press. ISBN 0-299-80925-0. http://www.intratext.com/X/ENG0832.HTM. 
  • Versteegh, Cornelis H. M. (1977). Greek Elements in Arabic Linguistic Thinking. Leiden: Brill. ISBN 90-04-04855-3. 
  • Watson, Bruce (1993). Sieges: A Comparative Study. Westport: Praeger. ISBN 0-275-94034-9. 
  • Weitzmann, Kurt (1982). The Icon. London: Evans Brothers. ISBN 0-237-45645-1. 
  • Wells, Herbert George (1922). A Short History of the World. New York: Macmillan. ISBN 0-06-492674-5. 
  • Whittow, Mark (1996). The Making of Byzantium, 600–1025. Berkeley and Los Angeles, CA: University of California Press. ISBN 0-520-20496-4. 
  • Wickham, Chris (2009). The Inheritance of Rome: A History of Europe from 400 to 1000. New York: Viking. ISBN 0-670-02098-2. 
  • Wolff, Robert Lee (1948). "Romania: The Latin Empire of Constantinople". Speculum 23 (1): 1–34. 
  • Wroth, Warwick (1908). Catalogue of the Imperial Byzantine Coins in the British Museum. British Museum Dept. of Coins and Medals. ISBN 1-4021-8954-0. 

Vanjske veze[uredi - уреди]

Vizntijske studije, resursi i bibliografija[uredi - уреди]