Brodogradnja

Izvor: Wikipedia
Na slici ljudi s Francisco de Orellana-ove ekspedicije grade jedrenjak San Pedro, da bi mogli krenuti u potragu za hranom

Brodogradnja je industrija koja proizvodi jedan od najkompleksnijih proizvoda - brod. Ona je kombinacija znanosti i umjetnosti. Znanosti, jer osigurava brodu tražena svojstva kao što su brzina, čvrstoća, nepotovivost, stabilitet, upravljivost i slično kako bi se mogao oduprijeti često teškim uvjetima pri plovidbi. Umjetnost, jer brod mora biti estetski naočit i prepoznatljiv.

Količina znanstvenih spoznaja u brodogradnji povećala se zadnjih nekoliko desetljeća na mnogim područjima kao što su hidrodinamika pa sve do teorije vjerojatnosti, koristeći ujedno iskustva i spoznaje mnogih pomoćnih grana tehničkih znanosti. U brodogradnju spada izgradnja i održavanje brodova, teglenica, platformi i podmornica, te ostalih vrsta plovila. Pogoni, u kojima se obavlja brodogradnja, nazivaju se brodogradilišta.

Rezališta su pogoni u kojima se stari brodovi režu u staro željezo.

Povijest[uredi - уреди]

Prapovijest[uredi - уреди]

Splav spada u najjednostavnija plovila.

Prvo plovilo je najvjerojatnije bilo deblo jednog slučajno oborenog stabla, a pogonilo se veslanjem, ljudskim dlanovima. Zatim se, nakon dosta godina došlo na ideju spajanja nekoliko debala u splav, a dlanovi su zamijenjeni veslima. Splav je bila teška za izvlačenje i neprikladna za upravljanje, pa se došlo na ideju dubljenja debelog debla, te se tako dobio prostor za sigurnu plovidbu i za smještaj tereta, uz istu silu koja ga održava na površini. Ova sila tj. uzgon otkrivena je tek kasnije, ali su i praljudi spoznali da postoji veza između volumena izdubljenog debla i sile koja ga drži na površini da ne potone.

Arheološki dokazi pokazuju da ljudi stigli na Novu Gvineju prije najmanje 60.000 godina, vjerojatno uz more iz jugoistoćne Azije tijekom ledenog doba u periodu kada je nivo mora bio niži i udaljenosti izmedu otoka manje.

Prvi poznati brodovi potječu iz neolita, prije oko 10.000 godina. Ova rana plovila su imala ograničenja. Korišteni su uglavnom za lov i ribolov. Najstariji kanui koje su pronašli arheolozi su često izrezivani iz crnogoričnih stabala pomoću jednostavnih kamenih alata.

Antika[uredi - уреди]

Rekonstrukcija Keopsovog broda

Dokazi iz drevnog Egipta pokazuju da su rani Egipćani znali od dasaka napraviti brodski trup još 3000 g. prije Krista. Gradili su ih od drvenih dasaka koje su bile medusobno "ušivene". Brodovi drevnog Egipta u 2. tisućljeću prije Krista bili su najčešće dužine 25 metara, i imali su jedan jarbol koji se ponekad sastojao od dvije daske medusobno vezane u oblik "A". Imali su jedno kvadratno jedro, a bili su pogonjeni i veslima.

Prije oko 3800 godina, došlo se do spoznaja o gradnji broda približno današnje konfiguracije tj. odnosa glavnih izmjera: duljina/širina=6 i duljina/visina=10, što se vidi iz Božje zapovjedi Noi:

I reče Bog Noi: „Napravi sebi korablju od smolastog drveta; korablju načini s prijekletima i obloži je iznutra i izvani paklinom. A pravit ćeš je ovako: neka korablja bude trista lakata u duljinu, pedeset lakata u širinu, a trideset lakata u visinu. Na korablji načini otvor za svjetlo, završi ga jedan lakat od vrha. Vrata na korablji načini sa strane; neka ima donji, srednji i gornji kat...“. (Biblija, Knjiga postanka).

Navažno je jesu li se biblijski navodi stvarno dogodili, ali je iznimno važna činjenica da je prije, otprilike, 3800 godina postojala spoznaja o gradnji broda približno današnje konfiguracije koji su i dan-danas ideal nekih pomorskih i prekooceanskih brodova.

Grci su postupno savladali navigaciju na moru istražujući Mediteran putem broda.

Oko 340 g. prije Krista, grčki moreplovac Pytheas brodom je prešao put od Grčke sve do Velike Britanije. Prije uvođenja kompasa, navigacija prema zvijezdama je bila glavni način za navigaciju na moru. U Kini su napravljeni prvi magnetski kompasi koji korišteni za navigaciju izmedju 1040 i 1117 godine. Prvi pisani trag o upotrebi kompasa na Europskim brodovima nalazi se u francuskoj satiri La Bible de Guyot de Provins iz sredine XII stoljeća. U XIV st. pojavljuje se suhi kompas s nalijepljenom ružom kompasa (vjetruljom) ispod igle kakav se u nešto moderniziranijem obliku upotrebljava i danas.

Brodogradnja na području današnje Hrvatske[uredi - уреди]

Na području današnje Hrvatske, prvi nacrt broda pronađen u Grapčevoj špilji na otoku Hvaru star oko 4700 godina, što svjedoči o poznavanju broda i brodogradnje još u tom vremenu. U VII stoljeću prije Krista, dobre brodove su gradili Liburni, koji su živjeli od područja rijeke Krke u Dalmaciji pa sve do Raše u Istri. Ostaci potonulog broda u blizini otoka Mljeta iz I st. poslije Krista svjedoče o trgovačkom putovanju iz Grčke i Južne Italije. Ostaci tog broda govore o gradnji brodova, duljine oko 20 m i nosivosti oko 100 t.

Dolaskom Hrvata u VII stoljeću na obale Jadranskog mora plovidba i brodogradnja postaju profesionalnim zanimanjem. Nešto kasnije grade se brodovi sa 2 – 3 jarbola, koji su se s malim preinakama lako i brzo pretvarali u ratne brodove. Tek u XII stoljeću su brodovi dobili kormilo na krmi u svrhu lakšeg upravljanja. Već su tada postojale različite forme za različite namjene, ali se najdulje zadržala forma uskog, niskog i dugog broda na vesla, s dodatkom jedra, preuzetog od Liburna, od IX sve do XVI stoljeća. Tek tada se forma broda mijenja i prelazi u široku, oblu i visoku, sa više jarbola i jedara, koju je zahtijevala oceanska plovidba.

U XV i XVI stoljeću veliki napredak u brodogradnji na ovim prostorima bilježi Dubrovačka republika gradnjom brodova trgovačke mornarice, za plovidbu na širem prostoru Mediterana te Dalekog istoka.

U XVI i XVII stoljeću, iz razloga ratova (Venecija, Turci) usporen je rast gospodarstva. Brodogradnja na ovim prostorima i dalje su bili glavni sadržaj života i rada. U tom periodu Hrvati su razvili kvalitetnu mornaricu ( Senjski uskoci i Neretvanski gusari ) i bili su najbolji borci na moru.

Poseban tip gajete, falkuša koji se gradio se u Komiži

Galija je bila jedan od najzanimljivijih brodova u Srednjem vijeku na obalama Sredozemlja, pokretana je veslima i jedrima, a duljina joj je dosezala i do 50 m. Vesla su se kod takovih postavljala i do tri reda, a na svakom veslu je bilo i do 5 veslača. Od njezine prvobitne forme razvila se kasnije, u XIX stoljeću, forma manjeg broda, nazvana Gajeta i Leut.

Početkom XVIII stoljeća, na ovim prostorima nastupa mir, a Austrougarska monarhija potiče gospodarstvo, a u XIX stoljeću ponovo oživljava brodogradnja (Lošinj, Cres, Silba, Korčula, Pelješac, Dubrovnik, Boka Kotorska). Grade se veliki jedrenjaci, koji su dugo godina bili konkurencija željeznim parnim brodovima.

Brodogradnja u svijetu 2004.[uredi - уреди]

Po tonaži dovršenih brodova:

Država  % dovršenih
brodova u svijetu
 Južna Koreja 34,2%
 Japan 32,9%
 Kina 10,7%
 Njemačka 3,7%
 Italija 3,3%
 Poljska 2,1%
 Hrvatska 1,6%
 Tajvan 1,6%

Po novim narudžbama:

Država  % novih naručaba
brodova u svijetu
 Južna Koreja 36,7%
 Japan 25,9%
 Kina 14,0%
 Njemačka 3,4%
 Italija 2,5%
 Poljska 2,3%
 Tajvan 1,9%
 Hrvatska 1,7%

Gospodarski značaj[uredi - уреди]

Zbog svoje složenosti građe, izgradnja broda povlači za sobom više drugih industrijskih grana, tako da izgradnja broda ne zapošljava samo brodogradilišta, nego i druge industrije, od strojogradnje, industrije boja i lakova, crnu metalurgiju ( željezare, čeličane ), obojenu metalurgiju, razne kovinoprerađivačke industrije, elektroničku industriju, drvnu i drvoprerađivačku industriju...

Brodogradnja zapošljava velik broj ljudi raznih struka, što izravno u brodogradilištima, dokovima i rezalištima, tako i posredno, u ostalim industrijama.