Zlatno runo

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jason se vraća i donosi Zlatno runo Peliji, apulijska krater (vaza) sa crvenim figurama na crnoj pozadini, cca. 340–330. pne.

U grčkoj mitologiji Zlatno runo (grčki: Χρυσόμαλλον Δέρας) je runo od zlatogrivog [1] krilatog ovna. Pojavljuje se u priči o Jasonu i njegovoj družini Argonauta koji su se po nalogu kralja Pelije otišli potražiti runo kako bi na taj način Jasona kao zakonitog nasljednika doveli na prijestolje Jolka u Tesaliji. Priča je izuzetno stara – navodila se još u vrijeme Homera (8. vijek pne.) – te je do naših dana došla u mnogo različitih verzija. U kasnijim verzijama je tako ovan bio dijete morskog boga Posejdona i Temisto (rjeđe, Nefele ili Teofane). Klasično kazivanje predstavlja Argonautica koju je Apolonije sa Rodosa sastavio u Aleksandriji sredinom 3. vijeka pne. te tako zamijenio ranije izvore koji nisu sačuvani. Novija, ali manje poznata Argonautica, koja opisuje isti mit je latinski ep koji je za vrijeme rimskog cara Vespazijana ispjevao Valerije Flak.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. χρυσόμαλλος, chrysomallos.

Eksterni linkovi[uredi - уреди | uredi izvor]