Boginje

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Variola vera, Kosovo, 1972
Boginje

Boginje (((lat.))) su zarazna bolest svojstvena čovjeku koju izazivaju dvije vrste virusa variole zvane Variola major i Variola minor.

Historija[uredi | uredi kod]

Računa se da je u 20. vijeku od posljedica variole umrlo između 300 i 500 miliona ljudi. U ranijim historijskim razdobljima, prije nego što je razvijena vakcinacija i moderni lijekovi, variola je bila daleko ubojitija i imala je bitan utjecaj na historiju. Mnoge poznate historijske osobe bile su njene žrtve.

Ipak, najznačajniju ulogu su imale nakon otkrića Amerike, kada su domoroci Sjeverne i Južne Amerike došli u dodir s Evropljanima koji su bili inficirani virusom variole. Za razliku od kolonizatora, domoroci nisu imali razvijen imunitet, što je dovelo do naglog širenja bolesti i dramatičnog pada domorodačke populacije, pa je evropskim kolonizatorima omogućen lak i nesmetan prodor u nova područja.

Domaćin virusa variole je jedino čovjek tako da je naporima Svjetske zdravstvene organizacije 1977 godine virus iskorijenjen u ljudskoj populaciji i danas se nalazi samo u laboratorijima. Vakcinacija protiv virusa više se ne provodi tako da se smatra da bi se mogao koristiti kao terorističko oružje.

Velike boginje[uredi | uredi kod]

Vakcina protiv boginja

Variola major, uzrokuju velike ili crne boginje. Velike boginje izazivaju smrt kod 20-40 % zaraženih, a kod preživjelih često ostavlja trajnu unakaženost ili sljepoću. Bolest je teška i teško se liječi. Počinje drhtavicom, visokom temperaturom i jakim bolovima u glavi, kičmi i trbuhu, povraćanjem i zatvorom. Poslije 2 do 4 dana po tijelu izbije velik, krupan osip, koji se brzo pretvara u plikove. Plikovi zagnoje i na njihovom mjestu se otvore ranice, od kojih ostaju primjetni ožiljci na licu osoba koje su preživjele velike boginje.[1]

Variola minor[uredi | uredi kod]

Variola minor, uzrokuju blaži oblik koji izaziva smrt samo kod 1 % zaraženih. Bolest počinje jednim kataralnim stanjem u nosu, plućima i na očnoj sluzokoži. Poslije inkubacije od 8 do 16 dana oči zakrvare, suze, i ne može se gledati u svjetlost, nos je pun kao kod prehlade, prisutan je suh kašalj i povećana temperatura. Ovakvo stanje traje 3 do 5 dana, pa se pojavi karakterističan osip. Osip je krupan i javlja se najprije na licu, potom po cijelom tijelu, za razliku od šarlahnog osipa, koji je sitan i tek naposlijetku izbija na licu. Prije nego na licu, osip se javlja u ustima, na unutrašnjoj strani obraza. Pojavom osipa kašalj se pojača i dijete za sve vrijeme bolesti ima jak bronhitis, koji se često komplikuje zapaljenjem pluća.

Izvori[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

Boginje na Wikimedijinoj ostavi