Villefranche-de-Rouergue
| Villefranche-de-Rouergue | |
|---|---|
|
| |
.svg) Grb | |
| Osnovni podaci | |
| Država |  Francuska
|
| Gradonačelnik | Serge Roques |
| Region | Midi-Pyrénées |
| Departman | Aveyron |
| Stanovništvo | |
| Gustina stanovništva | 256,1 st./km² |
| Geografija | |
| Koordinate | 44°21′12″N 2°02′06″E / 44.3533°N 2.035°E |
| Vremenska zona | UTC+1, ljeti UTC+2 |
| Nadmorska visina | 237–544 m |
| Površina | 45,85 km² |
  Villefranche-de-Rouergue Villefranche-de-Rouergue na karti Francuske | |
| Ostali podaci | |
| Poštanski kod | 12200 |
| INSEE kod | 12300 |
Villefranche-de-Rouergue (okcitanski: Vilafranca de Roergue) je općina i podprefektura u departmanu Aveyron, u francuskoj regiji Pireneji-Jug.
Zemljopis[uredi | uredi kod]
Villefranche-de-Rouerguese se nalazi u dolini Aveyron, na području koje razdvaja Causse (žitno područje) i Ségalu (ražno područje).
U području se nalaze rudnici bakra, olova, kositra, željeza i srebra. Također se vade fosfati i građevni kamen.
Povijest[uredi | uredi kod]
Kada je promjenjena vlast tuluške grofovije, brakom Alfonza od Poitiersa s nasljednicom Ivanom Tuluškom, kćerkom zadnjeg grofa Rajmunda, stari glavni grad Rouerguea, Najac je smatran previše odan staroj rajmundskoj dinastiji. Alfozo od Poitiersa je tada odlučio napraviti novi grad, nekoliko kilometara od starog i učiniti ga sjedištem vlade. Godine 1252. je osnovao Villefranche-de-Rouergue, kojeg je oslobodio plaćanja poreza, kako bi osigurao napredak grada. Novi grad je bio sagrađen u kvadratnom obliku, po uzoru na urbanističko planiranje starog Rima. Ulice su građene pod pravim kutom i vode u središte grada, koje je bilo trgovačko središte, a danas se ovdje nalazi tržnica.
Godine 1256. je donesena povelja navika, koja regulira tranzitni i trgovački položaj grada. U gradu se nastanjuju bogati trgovci i plemići. Godine 1347. grad dobija bedeme, a 1443. godine, povodom svog dolaska, Karlo VII. nudi prozore crkvi Naše Gospe.
U 17. stoljeću nevolje pogađaju grad: 1628. kuga ubija trećinu stanovništa, a 1643. izbija pobuna Croquantsa.
Godine 1779. grad postaje glavno mjesto nove provincije Haute-Guyenne. Ovaj položaj gradu omogućava gospodarski i intelektualni prosperitet.
Opadanje važnosti grada započinje Revolucijom, kada je grad prepustio svoje mjesto Rodezu, koji je postao prefektura novog departmana Aveyrona.
Grad je poznat i po znamenitoj pobuni pripadnika 13. SS gorske "Handžar" divizije 1943. godine, koja se zbila za vrijeme njemačke okupacije Francuske. U njoj su bošnjački i hrvatski vojnici likvidirali dio svojih pretpostavljenih i pokušali ljudstvo prevesti na stranu Saveznika. Pobuna je brzo i krvavo ugušena, ali su zahvalni građani kasnije pobunjenim "Hrvatima" digli spomenik koji dan-danas postoji.
Gospodarstvo[uredi | uredi kod]
Budući da je ovo većinom poljoprivredni kraj, najviše se trguje tim proizvodima, posebice grožđem, vinom, gljivama, sirevima, stokom itd.
Spomenici i turistička mjesta[uredi | uredi kod]
- Crkva Naše Gospe (Église Notre-Dame), građena od 13. do 16. stoljeća., sa impresivnim tornjem od 58 metara, dominira središtem grada.
- Place des Couverts : ovaj trg, u potpunosti okružen srednjovjekovnim lukovima, čini srce grada.
- Stara bastida (bastide) iz 13. stoljeća, jedna od tipičnih okcitanskih kuća iz srednjeg vijeka, koje su tad postojale u velikom broju.
- stara opatija Svetog Spasitelja (15. stoljeće), sa dva samostana, od kojih je jedan u gotičkom stilu.
- kapelica Pokajničkih Crnaca (Chapelle des Pénitents Noirs) iz 17. stoljeća, rijedak primjerak baroka u Rouergueu.
- Dvorac Graves (Château de Graves), 16. stoljeće.
- Cistercijanska opatija Loc-Dieu (od 12. do 15. stoljeća), 10 km zapadno od grada.
- Polje hrvatskih i bosanskih mučenika, koji su 1943. godine, oslobodili grad na jedan dan.
Poznate osobe[uredi | uredi kod]
- Maršal Belle-Isle (1684.-1761.)
- Sveta Émilie de Rodat (1787.-1852.)
- Vincent Cibiel (1797.-1871.)
- Robert Fabre (1915.)
- Francis Carco (1886.-1958.)
Povelje o bratimljenju[uredi | uredi kod]
Italija : Sarzana, (Pokrajina La Spezia u Liguriji)
Pula, Hrvatska (6. svibnja 2008., suradnja od 2005.)
Bihać, Bosna i Hercegovina (5. rujna 2010.)
Galerija fotografija[uredi | uredi kod]
Spomenik u čast francuskim borcima
Demografija[uredi | uredi kod]
Literatura[uredi | uredi kod]
- Mirko Grmek i Louise Lambrichs, Les révoltés de Villefranche (Pobunjenici iz Villefranchea), Seuil, 1998.
