Pulska biskupija

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Pulska biskupija
Latinski naziv Dioecesis Polensis
Status povijesna biskupija
Datum uspostave 6. stoljeće
Datum promjene statusa 30. lipnja 1828.
sjedinjena s Porečkom biskupijom
Obred rimski

Pulska biskupija je povijesna biskupija u Istri utemeljena u 6. stoljeću. Zaštitnik biskupije je sv. Toma Apostol čiji se spomendan obilježava 3. srpnja. Danas pulska biskupija zajedno s porečkom čine sjedinjenu biskupiju porečko-pulsku. Kako su pri sjedinjenju obje biskupije ostale ravnopravne, tako danas postoje dvije konkatedrale, u Puli i Poreču. Pulska katedrala posvećena je Uznesenju BDM u Nebo. Obljetnica posvete crkve (dies dedicationis ecclesiae) slavi se 12. rujna. Katedralni kaptol sv. Tome broji 5 kanonika.

Pulsku biskupiju čine sljedeći dekanati: pulski (18 župa), vodnjanski (8 župa) i dio labinskog dekanata (10 od 16 župa: Labin Donji, Labin Gornji, Labin Marcinlica, Plomin, Rabac, Raša, Skitača, Diminići-Sv. Lovreč, Sveti Martin i Sveta Nedelja).

Povijest[uredi - уреди | uredi izvor]

Pulska je biskupija nešto mlađa od porečke, ali je i ona dala svog prvog mučenika sv. Germana 284. godine za vrijeme Numerijanova ili Dioklecijanova progonstva. Prva pulska bazilika nepobitno svjedoči da je u Puli postojao biskup kao i paralelne ranokršćanske bazilike iz 5. stoljeća u Nezakciju, iako se prvi poznati biskup spominje 510. godine. Biskupija se ispočetka poklapala s granicama pulskog agera koji se uz istočnu obalu Istre protezao do rijeke Raše. Mutvoran i Barban smatraju se najstarijim sjedištima zbornih kaptola u biskupiji (8. st.), a Vodnjan se odvojio od Pule 1212. godine. Godine 1028. pulskoj su biskupiji pripali labinski i riječki arhiđakonat. Državna je austrijsko-mletačka granica razdjeljivala pulsku biskupiju. Ta je granica zadavala teške povremene brige biskupima kojima su carski dekreti zabranjivali vršenje jurisdikcije u austrijskom dijelu. Kad je spor oko biskupijske granice bio riješen na razini susjednih država, papa Pio VI. oduzeo je 1788. iz labinskog arhiđakonata tršćanski dekanat i riječki arhiđakonat osim Rijeke pripojivši ih novoosnovanoj biskupiji sa sjedištem u Gradiški (Gradisca) do 1791. i dalje tršćanskoj biskupiji. Rijeka je tada pripala modruškoj biskupiji.

Papinskom bulom (Locum Beati Petri) Lava XII. objavljenoj 30. lipnja 1828. godine, pulska biskupija sjedinjena je s porečkom biskupijom u jedinstvenu biskupiju.

Granice biskupija u Istri nisu se mijenjale više od 6 stoljeća. Ustalile su se negdje u 12. stoljeću (možda ranije) i neizmijenjene ostale do godine 1788. bez obzira na podjelu Istre na austrijski i mletački dio te na promjene granica između Austrije i Venecije (odnosno bez obzira na feudalnu pripadnost pojedinih krajeva).

Biskupiji pulskoj (Venecija) pripadale su: Puljština (dekanati Pula i Vodnjan) i Labinština - u mletačkom dijelu; danas pripada pulskoj biskupiji.

Više informacija[uredi - уреди | uredi izvor]