Poreč

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Poreč

Porec riva.jpg
Poreč, riva, tipična turistička veduta

Osnovni podaci
Gradonačelnik Edi Štifanić
Županija Istarska
Stanovništvo
Stanovništvo () 17.460
Geografija
Ostali podaci

Poreč (talijanski Parenzo [paˈrentso]), grad u Hrvatskoj smješten na zapadnoj obali poluotoka Istre.

Geografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Poreč se nalazi na 45.2258 stupnjeva sjeverne širine i 13.593 stupnjeva istočne dužine. Leži na nadmorskoj visini od 29 metara.

Grad, koji je star gotovo dvije tisuće godina, nalazi se u luci koju od mora štiti otočić Sveti Nikola. Od oko 17.460 stanovnika grada, većina živi u predgrađima. Porečka općina ima ukupno 20.450 stanovnika. Porečka regija ili Poreština pokriva 142 km², s obalom dugom 37 km, od rijeke Mirne kod Novigrada na sjeveru do Funtane i Vrsara na jugu.

Klima je vrlo blaga, bez ljetnih sparina. Kolovoz je najtopliji mjesec s prosječno 30 °C i niskom vlagom, a sječanj najhladiji, s prosječno 5 °C. Grad ima više od 2400 sunčanih sati u godini, što je u prosjeku više od 10 sati sunca na ljetni dan. Temperatura mora može se podići do 27 °C, što je više od temperatura u južnoj Hrvatskoj. Prosječne godišnje padaline od 800 mm ravnomjerno su raspoređene tijekom godine. U Poreču puše bura sa sjevera i zimi donosi hladno i sunčano vrijeme, jugo, topli vjetar koji s juga donosi kišu, te maestral, ljetni povjetarac koji puše s mora na kopno.

U blizini se nalazi spilja Baredine, jedini otvoreni geološki spomenik u Istri. Limski kanal je morski zaljev poput fjorda koji ulazi u unutrašnjost 12 km, a nastao je zbog djelovanja rijeke Pazinčice. U njemu se ponekad nalaze gromade kvarca koje izloži djelovanje mora.

Krajolik ima bogato sredozemno raslinje, sa šumama borova i zelenom makijom. Tlo čini plodna crvena zemlja, crljenica, zajedno s kamenjem. Crljenica je dobra za poljoprivredu (žitarice, voćnjaci, maslinici, povrtnjaci). Danas proizvodnja organske hrane, maslina, grožđa, kvalitetnih sorta vina kao što su Malvazija, Borgonja, Merlot, Pinot i Teran, čini važan dio porečkog gospodarstva.

Stanovništvo[uredi - уреди | uredi izvor]

Većina stanovnika su Istrijani i Hrvati, ali postoje značajne manjine Talijana, Slovenaca, Albanaca i Srba. Poreč je kao i cijela Istra poznat po snošljivosti među različitim narodima i kulturama.

Uprava[uredi - уреди | uredi izvor]

Povijest[uredi - уреди | uredi izvor]

Mjesto je naseljeno još od prapovijesti. Tijekom 2. stoljeća prije Krista, rimski je castrum podignut na sitnom poluotoku, koji je bio 400 m dug i 200 m širok, i na kojem danas stoji jezgra staroga grada. Za vrijeme vladavine cara Augusta u 1. stoljeću, castrum je službeno proglašen gradom i uključen u rimsku koloniju Colonia Iulia Parentium. U 3. stoljeću grad je već imao organiziranu kršćansku zajednicu i ranokršćanski crkveni kompleks. Eufrazijeva bazilika je sagrađena u 5. stoljeću.

Kad je Rimsko Carstvo palo 476. godine, grad je potpadao pod razne vladare i sile. Prvo su ga držali Ostrogoti, a nakon 539. zavladao je Bizant. Krajem 6. stoljeća stigli su Hrvati i sagradili prvo trajno naselje oko 620. godine. Nakon 788. grad je bio pod vlašću Franaka. Uslijedilo je kratko razdoblje nezavisnosti u 12. stoljeću, a onda su zavladali akvilejski patrijarsi. Poreč je 1267. potpao pod Mletačku Republiku, koja je vladala duže od pet stoljeća. Krajem 18. stoljeća prvo ga je preuzeo Napoleon, a onda Austrija 1797. Od 1861. Poreč je bio glavni grad Istre, sjedište pokrajinskog sabora sa školama, te upravnim i sudskim ustanovama. Nekoliko desetljeća (1920-1943.) bio je pod Italijom, da bi 10. rujna 1943. postao dio Hrvatske.

Privreda[uredi - уреди | uredi izvor]

Kroz cijelu povijest ovog područja, sve do dolaska turizma, stanovnici su živjeli gotovo isključivo od zemljoradnje i ribarstva. Zato Poreč nema nikakve znatnije industrije osim prehrambene. Danas je glavni izvor prihoda turizam. U porastu su sektori trgovine, bankarstva i komunikacija.

Cijene nekretnina su vrlo visoke zbog prestižnog položaja.

Turizam[uredi - уреди | uredi izvor]

Austrijsko parobrodsko društvo Lloyd iz Trsta otvorilo je 1844. turističku rutu na kojoj je bio i Poreč. Već je 1845. tiskan prvi turistički vodič s opisom i slikama grada. Austrougarska aristokracija ga je otkrila 1866., kad je austrijska nadvojvotkinja Stephanie predstavila grad široj javnosti time što je uplovila u porečku luku na svojoj jahti Phantasy. Nadvojvoda Karlo Stjepan i nadvojvotkinja Marija Terezija Austrijska proveli su ovdje odmor 1867., dok je Karlo Ludvig došao 1868. Najstariji hotel i zaštitni znak povijesti porečkog turizma je Rivijera, izgrađena 1910. Poslije su podignuti Parentino i drugi hoteli.

Iako je nepoznat izvan granica Europe, Poreč je još od 1970-ih neprikosnoveni glavni grad hrvatskog turizma, jer slavna i tradicionalna ljetovališta kao što su Pula, Zadar, Šibenik, Split, pa i Korčula Marka Pola ili Dubrovnik, biser Jadrana, nisu ni blizu ovom turističkom divu po broju noćenja. Porečkih tridesetak hotela ima više od 95.000 kreveta, a tu je i 13 autokampova, nudistički kampovi, 16 apartmanskih kompleksa, vile, bungalovi i obiteljske kuće. To je nevjerojatan broj s obzirom na veličinu samoga grada. Turistička je infrastruktura namjerno raštrkana duž 37 kilometara obale između Mirne i Limskog kanala. Na jugu su veliki samostalni centri kao Plava Laguna, Zelena Laguna, Bijela Uvala i Brulo. Na sjeveru su Materada, Červar-Porat, Ulika i Lanterna. Ovdje odsjedne više od 30% turista na zapadnoj obali Istre, turistički najintenzivnijem području Hrvatske.

Ta ljetna "predgrađa" imaju svoje hotele, plaže, kampove, marine, robne kuće, prijevozna sredstva, igrališta, zabavu i razne dućane. U ljetnoj sezoni u Poreštini se privremeno nađe i po 120.000 ljudi. S obzirom da se ljudi preko dana kupaju izvan grada, navečer dolazi do turističke navale na stari grad, koji je tada pun gomila šetača iz svih europskih zemalja, a usluge im nude dućani, restorani, disko klubovi i barovi, kao i brojne galerije.

U razdoblju izvan ljetne sezone, Poreč je destinacija vikend-turista iz Hrvatske, Slovenije, Austrije, i pogotovo Italije. Sportska infrastruktura je razvijena i koristi se cijele godine. Za vrijeme rata u Hrvatskoj (1991-1994.), turistička je infrastruktura udomila izbjeglice iz drugih dijelova Hrvatske.

Slavni ljudi[uredi - уреди | uredi izvor]

Umberto Cuzzi, arhitekt

Rođen je u Poreču 6. siječnja 1891. Studira u Torinu gdje nakon diplome otvara vlastiti arhitektonski studio. Pripada racionalističkoj struji arhitekture, a najpoznatije građevine su mu zelena tržnica i modni paviljon u Torinu. Arhitektonskim nagradama nagrađen je za projekt bolnice u Monfalconeu, kupališnog objekta i toplica u Gradu. Godine 1930. izradio je projekt kupališta na otoku Sv. Nikola koji nije nikad realiziran. Umro je 1973.godine u Torinu.

Spomenici i znamenitosti[uredi - уреди | uredi izvor]

Unutrašnjost Eufrazijeve bazilike

Stari je grad sačuvao raspored ulica starorimskog castruma. Glavne su ulice Dekumanus i Cardo Maximus još sačuvane u izvornom drevnom obliku. Marafor je bio rimski trg (forum) s dva hrama. Jedan od njih, podignut u 1. stoljeću, posvećen je rimskom bogu Neptunu, širok je 30 m, a dug 11 m. Sačuvano je par kuća iz romaničkog razdoblja (Romanička kuća na Maraforu), kao i nekoliko divnih mletačkih gotičkih palača. Istarska sabornica, izvorno franjevačka gotička crkva iz 13. stoljeća, preuređena je u baroknom stilu u 18. stoljeću.

Kompleks Eufrazijeve bazilike iz 5. stoljeća, koji je na mjestu izvorne crkve prvi put proširen u 6. stoljeću pod Bizantom i biskupom Eufrazijem, predstavlja najvažniji i najvrjedniji kulturni spomenik Poreča, a UNESCO ju je 1997. zaštitio kao spomenik svjetske baštine.

Grad je bio opasan obrambenim zidinama od 12. do 19. stoljeća.

Obrazovanje[uredi - уреди | uredi izvor]

Kultura[uredi - уреди | uredi izvor]

Pučko otvoreno učilište Poreč, www.poup.hr Gradska knjižnica Poreč Zavičajni muzej Poreštine Kulturne djelatnosti Osnovna glazbena škola "Slavko Zlatić"

Sport[uredi - уреди | uredi izvor]

  • RK Poreč

KRSG Poreč

Promet[uredi - уреди | uredi izvor]

Ceste su glavni prometni putovi. Poreč je dobro povezan s ostatkom Istre i svim većim gradovima u okolici, kao što su Trst, Rijeka, Ljubljana i Zagreb. Najbliža komercijalna zračna luka nalazi se u Puli. Pomorski je promet izgubio na važnosti, osim za turističke izlete, prvenstveno duž istarske obale i u Veneciju. Najbliža željeznička pruga je u Pazinu, koji je sjedište Istarske županije. Godine 1902. izgrađena je uskotračna željeznička linija od Trsta do Poreča, po imenu Parenzana, a ukinuta je 1935.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]