Poreč

Izvor: Wikipedia
Poreč

Poreč, riva, tipična turistička veduta
Poreč, riva, tipična turistička veduta

Osnovni podaci
Županija Istarska
Stanovništvo
Stanovništvo 17.460
Položaj
Koordinate
Vremenska zona centralnoeuropska:
UTC+1
Poreč na karti Istarska županija
<div style="position: absolute; z-index: 2; top: Expression error: Unrecognized punctuation character "{".%; left: Expression error: Unrecognized punctuation character "{".%; height: 0; width: 0; margin: 0; padding: 0;">
Poreč
Poreč
Poreč (Istarska županija)
Ostali podaci


Poreč (tal. Parenzo, lat. Parens ili Parentium) je grad u Hrvatskoj smješten na zapadnoj obali poluotoka Istre.

Geografija[uredi - уреди]

Poreč se nalazi na 45.2258 stupnjeva sjeverne širine i 13.593 stupnjeva istočne dužine. Leži na nadmorskoj visini od 29 metara.

Grad, koji je star gotovo dvije tisuće godina, nalazi se u luci koju od mora štiti otočić Sveti Nikola. Od oko 17.460 stanovnika grada, većina živi u predgrađima. Porečka općina ima ukupno 20.450 stanovnika. Porečka regija ili Poreština pokriva 142 km², s obalom dugom 37 km, od rijeke Mirne kod Novigrada na sjeveru do Funtane i Vrsara na jugu.

Klima je vrlo blaga, bez ljetnih sparina. Kolovoz je najtopliji mjesec s prosječno 30 °C i niskom vlagom, a sječanj najhladiji, s prosječno 5 °C. Grad ima više od 2400 sunčanih sati u godini, što je u prosjeku više od 10 sati sunca na ljetni dan. Temperatura mora može se podići do 27 °C, što je više od temperatura u južnoj Hrvatskoj. Prosječne godišnje padaline od 800 mm ravnomjerno su raspoređene tijekom godine. U Poreču puše bura sa sjevera i zimi donosi hladno i sunčano vrijeme, jugo, topli vjetar koji s juga donosi kišu, te maestral, ljetni povjetarac koji puše s mora na kopno.

U blizini se nalazi spilja Baredine, jedini otvoreni geološki spomenik u Istri. Limski kanal je morski zaljev poput fjorda koji ulazi u unutrašnjost 12 km, a nastao je zbog djelovanja rijeke Pazinčice. U njemu se ponekad nalaze gromade kvarca koje izloži djelovanje mora.

Krajolik ima bogato sredozemno raslinje, sa šumama borova i zelenom makijom. Tlo čini plodna crvena zemlja, crljenica, zajedno s kamenjem. Crljenica je dobra za poljoprivredu (žitarice, voćnjaci, maslinici, povrtnjaci). Danas proizvodnja organske hrane, maslina, grožđa, kvalitetnih sorta vina kao što su Malvazija, Borgonja, Merlot, Pinot i Teran, čini važan dio porečkog gospodarstva.

Stanovništvo[uredi - уреди]

Većina stanovnika su Istrijani i Hrvati, ali postoje značajne manjine Talijana, Slovenaca, Albanaca i Srba. Poreč je kao i cijela Istra poznat po snošljivosti među različitim narodima i kulturama.

Uprava[uredi - уреди]

Povijest[uredi - уреди]

Mjesto je naseljeno još od prapovijesti. Tijekom 2. stoljeća prije Krista, rimski je castrum podignut na sitnom poluotoku, koji je bio 400 m dug i 200 m širok, i na kojem danas stoji jezgra staroga grada. Za vrijeme vladavine cara Augusta u 1. stoljeću, castrum je službeno proglašen gradom i uključen u rimsku koloniju Colonia Iulia Parentium. U 3. stoljeću grad je već imao organiziranu kršćansku zajednicu i ranokršćanski crkveni kompleks. Eufrazijeva bazilika je sagrađena u 5. stoljeću.

Kad je Rimsko Carstvo palo 476. godine, grad je potpadao pod razne vladare i sile. Prvo su ga držali Ostrogoti, a nakon 539. zavladao je Bizant. Krajem 6. stoljeća stigli su Hrvati i sagradili prvo trajno naselje oko 620. godine. Nakon 788. grad je bio pod vlašću Franaka. Uslijedilo je kratko razdoblje nezavisnosti u 12. stoljeću, a onda su zavladali akvilejski patrijarsi. Poreč je 1267. potpao pod Mletačku Republiku, koja je vladala duže od pet stoljeća. Krajem 18. stoljeća prvo ga je preuzeo Napoleon, a onda Austrija 1797. Od 1861. Poreč je bio glavni grad Istre, sjedište pokrajinskog sabora sa školama, te upravnim i sudskim ustanovama. Nekoliko desetljeća (1920-1943.) bio je pod Italijom, da bi 10. rujna 1943. postao dio Hrvatske.

Privreda[uredi - уреди]

Kroz cijelu povijest ovog područja, sve do dolaska turizma, stanovnici su živjeli gotovo isključivo od zemljoradnje i ribarstva. Zato Poreč nema nikakve znatnije industrije osim prehrambene. Danas je glavni izvor prihoda turizam. U porastu su sektori trgovine, bankarstva i komunikacija.

Cijene nekretnina su vrlo visoke zbog prestižnog položaja.

Turizam[uredi - уреди]

Austrijsko parobrodsko društvo Lloyd iz Trsta otvorilo je 1844. turističku rutu na kojoj je bio i Poreč. Već je 1845. tiskan prvi turistički vodič s opisom i slikama grada. Austrougarska aristokracija ga je otkrila 1866., kad je austrijska nadvojvotkinja Stephanie predstavila grad široj javnosti time što je uplovila u porečku luku na svojoj jahti Phantasy. Nadvojvoda Karlo Stjepan i nadvojvotkinja Marija Terezija Austrijska proveli su ovdje odmor 1867., dok je Karlo Ludvig došao 1868. Najstariji hotel i zaštitni znak povijesti porečkog turizma je Rivijera, izgrađena 1910. Poslije su podignuti Parentino i drugi hoteli.

Iako je nepoznat izvan granica Europe, Poreč je još od 1970-ih neprikosnoveni glavni grad hrvatskog turizma, jer slavna i tradicionalna ljetovališta kao što su Pula, Zadar, Šibenik, Split, pa i Korčula Marka Pola ili Dubrovnik, biser Jadrana, nisu ni blizu ovom turističkom divu po broju noćenja. Porečkih tridesetak hotela ima više od 95.000 kreveta, a tu je i 13 autokampova, nudistički kampovi, 16 apartmanskih kompleksa, vile, bungalovi i obiteljske kuće. To je nevjerojatan broj s obzirom na veličinu samoga grada. Turistička je infrastruktura namjerno raštrkana duž 37 kilometara obale između Mirne i Limskog kanala. Na jugu su veliki samostalni centri kao Plava Laguna, Zelena Laguna, Bijela Uvala i Brulo. Na sjeveru su Materada, Červar-Porat, Ulika i Lanterna. Ovdje odsjedne više od 30% turista na zapadnoj obali Istre, turistički najintenzivnijem području Hrvatske.

Ta ljetna "predgrađa" imaju svoje hotele, plaže, kampove, marine, robne kuće, prijevozna sredstva, igrališta, zabavu i razne dućane. U ljetnoj sezoni u Poreštini se privremeno nađe i po 120.000 ljudi. S obzirom da se ljudi preko dana kupaju izvan grada, navečer dolazi do turističke navale na stari grad, koji je tada pun gomila šetača iz svih europskih zemalja, a usluge im nude dućani, restorani, disko klubovi i barovi, kao i brojne galerije.

U razdoblju izvan ljetne sezone, Poreč je destinacija vikend-turista iz Hrvatske, Slovenije, Austrije, i pogotovo Italije. Sportska infrastruktura je razvijena i koristi se cijele godine. Za vrijeme rata u Hrvatskoj (1991-1994.), turistička je infrastruktura udomila izbjeglice iz drugih dijelova Hrvatske.

Slavni ljudi[uredi - уреди]

Umberto Cuzzi, arhitekt

Rođen je u Poreču 6. siječnja 1891. Studira u Torinu gdje nakon diplome otvara vlastiti arhitektonski studio. Pripada racionalističkoj struji arhitekture, a najpoznatije građevine su mu zelena tržnica i modni paviljon u Torinu. Arhitektonskim nagradama nagrađen je za projekt bolnice u Monfalconeu, kupališnog objekta i toplica u Gradu. Godine 1930. izradio je projekt kupališta na otoku Sv. Nikola koji nije nikad realiziran. Umro je 1973.godine u Torinu.

Spomenici i znamenitosti[uredi - уреди]

Unutrašnjost Eufrazijeve bazilike

Stari je grad sačuvao raspored ulica starorimskog castruma. Glavne su ulice Dekumanus i Cardo Maximus još sačuvane u izvornom drevnom obliku. Marafor je bio rimski trg (forum) s dva hrama. Jedan od njih, podignut u 1. stoljeću, posvećen je rimskom bogu Neptunu, širok je 30 m, a dug 11 m. Sačuvano je par kuća iz romaničkog razdoblja (Romanička kuća na Maraforu), kao i nekoliko divnih mletačkih gotičkih palača. Istarska sabornica, izvorno franjevačka gotička crkva iz 13. stoljeća, preuređena je u baroknom stilu u 18. stoljeću.

Kompleks Eufrazijeve bazilike iz 5. stoljeća, koji je na mjestu izvorne crkve prvi put proširen u 6. stoljeću pod Bizantom i biskupom Eufrazijem, predstavlja najvažniji i najvrjedniji kulturni spomenik Poreča, a UNESCO ju je 1997. zaštitio kao spomenik svjetske baštine.

Grad je bio opasan obrambenim zidinama od 12. do 19. stoljeća.

Obrazovanje[uredi - уреди]

Kultura[uredi - уреди]

Pučko otvoreno učilište Poreč, www.poup.hr Gradska knjižnica Zavičajni muzej Poreštine Kulturne djelatnosti Osnovna glazbena škola "Slavko Zlatić"

Sport[uredi - уреди]

  • RK Poreč

KRSG Poreč

Promet[uredi - уреди]

Ceste su glavni prometni putovi. Poreč je dobro povezan s ostatkom Istre i svim većim gradovima u okolici, kao što su Trst, Rijeka, Ljubljana i Zagreb. Najbliža komercijalna zračna luka nalazi se u Puli. Pomorski je promet izgubio na važnosti, osim za turističke izlete, prvenstveno duž istarske obale i u Veneciju. Najbliža željeznička pruga je u Pazinu, koji je sjedište Istarske županije. Godine 1902. izgrađena je uskotračna željeznička linija od Trsta do Poreča, po imenu Parenzana, a ukinuta je 1935.

Vanjske veze[uredi - уреди]