Osijek

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Osijek

Osijek.jpg

Osnovni podaci
Gradonačelnik Ivica Vrkić ({{{stranka}}})
Županija Osječko-baranjska
Stanovništvo
Stanovništvo () 83.496
Geografija
Koordinate 45°33′N 18°41′E / 45.55°N 18.68°E / 45.55; 18.68
Osijek is located in Hrvatske
Osijek
Osijek
Osijek (Hrvatske)
Ostali podaci


Koordinate: 45° 32′ 60" SGŠ, 18° 40′ 48" IGD

Osijek je grad u Hrvatskoj u Osječko-baranjskoj županiji. Prema prvim rezultatima popisa iz 2011. u gradu je živilo 107.784 stanovnika, a u samom naselju je živilo 83.496 stanovnika.[1] Osijek je smješten u podunavskoj ravnici na desnoj obali rijeke Drave 22 km od ušća u Dunav i kao najveći grad u istočnom dijelu Hrvatske predstavlja industrijsko, upravno, sudsko i financijsko sjedište Slavonije.

Demografija[uredi - уреди | uredi izvor]

U gradu Osijeku živi 83.496 stanovnika. Zajedno sa prigradskim naseljima: Tvrđavica, Višnjevac, Podravlje, Josipovac, Sarvaš, Tenja, Briješće, Brijest, Klisa i Nemetin ima 107.784 stanovnika (2011.).

Osijek se sastoji iz starog grada -- Tvrđe, izgrađenu početkom 18. stoljeća u baroknom stilu, -- zatim Gornjeg, Donjeg i Novog grada sa klasicizmom, historicizmom i secesijom, te Retfale i Višnjevca. Za svoju veličinu grad Osjek ima mnogo zelenila: 17 parkova u ukupnoj površini od 394.000 m².

Osijek ima jedanaest katoličkih župa, dvije pravoslavne parohije, jednu evangelističku župu, Evanđeoski teološki fakultet, Židovsku općinu, samostan franjevaca i kapucina te rezidenciju Družbe Isusove.

Geografski položaj[uredi - уреди | uredi izvor]

Zemljopisni položaj grada:

  • sjeverna širina 45º 32'
  • istočna širina 18º 44'
  • Nadmorska visina 90 m
  • Površina grada 169 km&sup2

Prosječna temperatura je 11 °C:

  • proljeće - 11°
  • ljeto - 21 °C
  • jesen - 11,8 °C
  • zima - 0,2 °C

Zrak je prilično vlažan, dok kroz jeseni i zime ima dosta magle.

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Stari vijek[uredi - уреди | uredi izvor]

Naselje i lokalitet na prostoru Osijeka postojalo je od 4. st. prije nove ere i ranije pod ilirsko-keltskim imenom Mursa, a potom se nastavlja pod Rimljanima. Na temelju navoda grčkog historičara Zosima pretpostavlja se postojanje građevine amfiteatra izvan jugozapadnog segmenta obrambenih zidina rimske Murse. Također ing. Franjetić spominje jednu depresiju koja se može odčitati na karti iz 18. st. blizu spomenutog ugla Castruma, koja po svoj verojatnosti predstavlja indicirani ostatak građevine rimskog amfiteatra. Ne zna se točno kada su Slaveni osnovali svoje prvo naselje, no arheološki izvori govore da je slavensko naselje postojalo već u 8. st.

Srednji vijek[uredi - уреди | uredi izvor]

Osijek je 1996. proslavio 800-tu obljetnicu postojanja mada je kao trgovačko i prometno središte postojao mnogo ranije. Godina 1196 je godina otkada se raspolaže sa prvim pisanim pisanim dokumentom vezanim za grad. Isprava iz tog doba pokazuje da je to doba postojala pravna država je upućuje na sistem zaštite privatnog prava i materijalnih dobara. U dokumentu kralj Emerik, (1196 - 125?), potvrđuje cistercitskom cikadorskom samostanu pravo ubiranja pristojbi od carina i trgovine te skelarine preko rijeke pošto je Osijek bio poznat prijelaz preko rijeke Drave.

Ime Osijek su Slaveni dali naselju zbog ponešto povišenog mjesta od okolih voda, mjesto gdje je "oseka" , te je suho i pogodno za izgradnju nastambi. U jednom dokumentu se ime spominje kao Ösek, kao i Oesek, da bi pod uticajem mađarskog jezika i njegove prilagodbe bio zapisan kao Eszek ili Ezeek. Kasnije su varijante, Essegg (njemačka) ili Essec ( latinska) samo jezične prilagodbe izvornom slavenskom.

Novi vijek[uredi - уреди | uredi izvor]

Osvajači Osmanlijskog Carstva u grad su stigli 14.8. 1526. kad je Osijek predan bez borbe, no kažu da ga je Ibrahim-paša do temelja razorio. Kasnije ga Sulejman Veličanstveni potpuno obnavlja te gradi čuveni pontonski most preko Drave i obližnjih močvara do mjesta Darda u ukupnoj dužini od 8 km. Osijek kasnije opet postaje čuven po obrtu, trgovini i velikim sajmovima.

Grad je ostao pod Turcima više od 150 godina i biva zauzet od Austriahanaca 29.9. 1687. da bi uskoro, od 1690. pod turskom opsadom, bio potpuno porušen, no ovoga puta ne i osvojen.

Od 1687. Osijek i Slavonija nalazili su se u okviru Austrijskog Carstva. Zbog strateškog položaja grada, nove su vlasti na obali Drave izgradile vojno utvrđenje, koje čini današnju Tvrđu, (1712 - 1721). Unutar bedema nastao je grad građanskih kuća u baroknom stilu. Stanovništvo, prvenstveno germanofono, se zbog vojnih razloga naseljavalo zapadno i istočno te su tako nastale nove četvrti. Na zapadu, uzvodno uz Dravu Gornji grad te nizvodno od Tvrđe Donji grad. Germansko stanovništvo je do 20. stoljeća "konstantno činilo polovinu pa i preko polovine ukupnog broja stanovnika grada. Prema popisu stanovništva iz 1702. godine od 259 zabilježenih prezimena 101 je njemačko, dva stoljeća kasnije, 1905, od ukupno 24.180 stanovnika 12.436 je Nijemaca".[2] Stoga ne iznenađuje da je njemački jezik cijelo to vrijeme dominirao nad svim drugim jezicima u gradu.

Privredni i kulturni razvoj Osijeka doveo je do ujedinjenja triju gradskih općina u jednu 2. prosinca 1786. godine, koja je ubrzo postala grad, u kome su se nalazili brojni obrtnici, trgovci, knjižnice, kazališta, a već 1729. godine otvorena je latinska gimnazija. U 1735. godini osnovana je tiskara, a započeli su i viši studiji filozofije i teologije. Dana 28. kolovoza 1809. godine Osijek je svečano proglašen slobodnim i kraljevskim gradom u Austrijskom Carstvu, a time počinje novo doba grada Osijeka.

Sredina 19. stoljeća je doba bržeg razvoj Osijeka, osobito Gornjeg grada. U Donjem je gradu 1874. godine sagrađena jedna od najvećih i najljepših bolnica u ovom dijelu Evrope. Godine 1846. podignuta je velika županijska palača, a kasnije, 1866, nasuprot županijske palače i zgrada današnjeg Hrvatskog narodnog kazališta. Pod kraj 19. stoljeća otvoraju se srednje škole - obrtna, realna, učiteljska i trgovačka. Na potezu od Tvrđe do Gornjeg grada kasnije se grade vile i druge građevine u secesijskom stilu.

Krajem 1918. i raspadom Austro-Ugarske, Osijek i Slavonija ulazi u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, koja 1929. mijenja ime u Kraljevina Jugoslavija. U aprilu 1941, s početkom Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji, Jugoslavija se raspada te Osijek ulazi u sastav NDH. Od 1941. do 1945. dio Baranje između Drave i Dunava pripaja se Mađarskoj te je Osijek pogranični grad. Nakon sloma fašizma, u aprilu 1945, svi dijelovi današnje Hrvatske i Osijek ulaze u sastav Federativne Narodne Republike Jugoslavije (kasnije Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije). U Osijeku se osniva više fakulteta i viših škola, a 1975. i sveučilište, koje danas nosi naziv Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera.

Tokom rata u Hrvatskoj, posebno nakon pada Vukovara krajem 1991, srpske paravojne snage i Jugoslavenska narodna armija (JNA) prodiru nadomak grada. Pod njihovim topništvom Osijek trpi znatna razaranja, ali se uspijeva održati. 9.7. 1991. započeto je granatiranje Osijeka, koji se našao opkoljen sa tri strane. Prva topovska granata razorila je stan na sedmom katu stambene zgrade u naselju Sjenjak. 1.8. od strane JNA i srpskih paravojnih četa okupirani su Dalj, Erdut i Aljmaš, okolna mjesta Osijeka. Grad prima mnogobrojno prognano stanovništvo. Procjenjuje se da je na Osijek ispaljeno 50 tisuća granata i bombi.[3] Od 2.5. 1991. do 26.7. 1994., u tom gradu primljene su u bolnice 5.222 ranjene osobe, od kojih je 954 poginulo. Preko 8,000 stambenih zgrada je uništeno ili oštećeno.[4]

Administracija i politika[uredi - уреди | uredi izvor]

GRAD OSIJEK

Sjedište: 31000 Osijek, Kuhačeva ulica 9 Tel: (031) 228-228 Telefax: (031) 207-140

[1] www.osijek-online.com/ezc/sbnl

Udruga građana "'Nezavisni Slavonije i Baranje'" Osijek, Ružina 108, telefon 091 7611769, govorni automat 060 220022, e.mail: nezavisni@net.hr http://www.osijek-online.com/esc/sbnl

Sluzbene stranice grada Osijeka - Osijek.hr

Liberalna stranka - Gradska organizacija grada Osijeka - LS Osijek

Ekonomija[uredi - уреди | uredi izvor]

Kultura i sport[uredi - уреди | uredi izvor]

Kultura[uredi - уреди | uredi izvor]

Kazališta

Kina

  • KINEMATOGRAFI OSIJEK, Šetalište Kardinala Franje Šepera 8, tel. 031 / 203 / 011, faks. 031 / 205 507
  • KINO EUROPA, Šetalište P. Preradovića 2, tel. 031 / 205 484
  • KINO URANIA, Šetalište V. Hengla 1, tel. 031 / 211 560

Knjižnice

-ravnatelj, tel./fax. 031 / 211 218 -posudbeni odjel za odrasle, tel. 031 / 211 233 -dječji odjel, tel. 031 / 211 472

Galerije

  • GALERIJA LIKOVNIH UMJETNOSTI, Evropska avenija 9, tel. 031 / 213 587
  • IZLOŽBENA DVORANA WALDINGER, Fakultetska 7, tel. 031 / 200 240
  • GALERIJA L, STAKLOREZAČKA DJELATNOST, Županijska 44, tel. 031 / 200 978
  • LEONARDO, IZLOŽBENI SALON, Županijska 36, tel. 031 / 200 939
  • GALERIJA UMJETNINA SRETNE ULICE, F. Krežme 20, tel. 031 / 283 918

Muzeji

  • MUZEJ SLAVONIJE - radionica, J. Bosendofera 2, tel. 031 / 208 504 - hemeroteka, Trg V. Lisinskog bb, tel. 031 / 208 506

Sport[uredi - уреди | uredi izvor]

NOGOMET

KUGLANJE

VESLANJE

REKREACIJA

  • SOKOLSKI DOM, ŠPORTSKI CENTAR, Kralja Zvonimira 5, tel. 031/ 206 916
  • GRADSKI BAZEN, M. Divalta 6 a, tel. 031 / 570 066
  • SREDNJOŠKOLSKO IGRALIŠTE, Istarska 1 d, tel. 031 / 208 344
  • TENISKI CENTAR OSIJEK, Perivoj Kr. Tomislava 1, tel. 031 / 213 208

Mediji[uredi - уреди | uredi izvor]

Novine[uredi - уреди | uredi izvor]

Radio[uredi - уреди | uredi izvor]

Televizija[uredi - уреди | uredi izvor]

Internet[uredi - уреди | uredi izvor]

Obrazovanje[uredi - уреди | uredi izvor]

Povijest visokog školstva

Povijest visokoga školstva na ovim prostorima započinje prije gotovo tri stoljeća - 1707. godine, kada je u Osijeku osnovana prva visokoškolska ustanova, i to bogoslovna visoka škola, koja je započela svoj redoviti rad školske 1707./1708. godine kao Studium Philosophicum Essekini, trogodišnji visokoškolski studij odnosno učilište filozofije. Inicijativa za osnivanje Sveučilišta u Osijeku pokrenuta je 1975. godine, te valja istaknuti da je 26. ožujka 1975. godine Hrvatski sabor donio Odluku o davanju suglasnosti za osnivanje Sveučilišta u Osijeku, a dva mjeseca kasnije, 31. svibnja 1975. godine potpisan je Sporazum o osnivanju Sveučilišta u Osijeku, čiji potpisnici su bili: Ekonomski fakultet, Poljoprivredno-prehrambeno-tehnološki fakultet, Poljoprivredni institut, Fakultet strojarstva i brodogradnje iz Zagreba za Studij strojarstva u Slavonskom Brodu, Pedagoška akademija u Osijeku, Muzička akademija u Zagrebu za Odjel glazbe u Osijeku, Gradska knjižnica i Povijesni arhiv u Osijeku. Stoga 31. svibnja obilježavamo kao dan osnivanja Sveučilišta.

U ovom sažetom prikazu valja istaknuti još nekoliko značajnih godina u povijesti Sveučilišta: 1975. godine osnovan je Pravni fakultet u Osijeku; 1976. godine Prehrambeno-tehnološki fakultet, a 1977. Pedagoški fakultet; 1979. godine i osnovan je Strojarski fakultet u Slavonskom Brodu kao i Studij medicine u Osijeku, koji je 1998. prerastao u Medicinski fakultet u Osijeku.

Godine 1982. osnovan je Fakultet građevinskih znanosti, 1990. Studij elektrotehnike prerastao je u Elektrotehnički fakultet, a iste 1990. godine Sveučilišna skupština na inicijativu rektora Stanislava Marijanovića donosi Odluku o unošenju imena Josipa Jurja Strossmayera u naziv Sveučilišta i tako najmlađe hrvatsko sveučilište nosi ime iznimno važne osobe za hrvatsku i evropsku kulturu.

Ratne godine

Akademsku 1991./1992. godinu, Sveučilište je započelo u ratnim uvjetima. Također valja napomenuti da je Sveučilište u Osijeku jedino hrvatsko sveučilište koje je teško stradalo u ratu, te da su poginula 24 studenta i 5 sveučilišnih nastavnika. Uz velike materijalne štete koje su pretrpjeli osječki fakulteti i ustanove, a koje su procijenjene na 30 milijuna DEM, treba posebno istaknuti da su Poljoprivredni i Prehrambeno-tehnološki fakultet ostali bez svojih fakultetskih zgrada na Tenjskoj cesti. Prehrambeno-tehnološki fakultet smješten je u Tvrđi na lokaciji Kuhačeva 18, a Poljoprivredni fakultet još uvijek nema svoje fakultetske zgrade i privremeno je smješten u Tvrđi u zgradi rektorata.

U povijesnom prikazu Sveučilišta valja istaknuti da je 1995. godine osnovan Studentski centar u Slavonskom Brodu, a 1998. godine osnovana je, nakon 19 godina postojanja dislociranog Studija medicine u Osijeku, samostalna ustanova Medicinski fakultet u Osijeku.

Uredbom Vlade Republike Hrvatske 1998. godine osnovana je Visoka učiteljska škola u Osijeku, a iste godine izdvojeni su stručni studiji iz fakulteta i ustrojeni su na Veleučilištu u Požegi. Godine 1999. osnovan je Odjel za matematiku kao podružnica Sveučilišta, a iste godine osnovan je dislocirani Učiteljski studij u Slavonskom Brodu i otvoren Studentski dom u Slavonskom Brodu.

Na temelju dopusnice Ministra znanosti i tehnologije u akademskoj 2001./2002. godini stručni studiji iz ekonomije, prava, elektrotehnike, građevinarstva, poljoprivrede i strojarstva izvode se na osječkim fakultetima, dislocirani stručni studij ekonomije izvodi se u Varaždinu, te dislocirani studij elektrotehnike u Požegi i dopunski dislocirani studij knjižničarstva u Zadru.

Znamenitosti[uredi - уреди | uredi izvor]

Osječka tvrđa kandidat je za popis svjetske baštine UNESCO-a od 1999.g.

Slavne ličnosti[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Branimir Frčko
  • Josip Juraj Strossmayer, biskup
  • Jagoda Truhelka, poznata spisateljica za djecu
  • Franjo Šeper, kardinal
  • Davor Šuker, poznati nogometaš
  • Jasna Šekarić, poznata streljačica
  • Petar Krpan, poznati nogometaš
  • Dražen Podunavac, bivši nogometaš
  • Miljenko Rak, poznati atletičar
  • Slobodanka Čolović, poznata atletičarka
  • Josip Gucmirtl, poznati nogometaš
  • Krunoslav Hulak, proslavljeni hrvatski šahovski velemajstor i izbornik reprezentacije Hrvatske, bio je dugogodišnji reprezentativac Hrvatske i bivše Jugoslavije te je nastupao na šest olimpijada i šest europskih prvenstava.
  • Marko Babić, poznati nogometaš
  • Igor Cvitanović, poznati nogometaš
  • Siniša Ergotić, poznati atletičar
  • Jurica Vranješ, poznati nogometaš
  • Branko Lustig, poznati filmski producent
  • Snježana Kordić, poznata lingvistkinja
  • Adolf Waldinger, poznati slikar
  • Franjo Krežma, poznati violinist
  • Vladimir Prelog, nobelovac
  • Lavoslav Ružička, nobelovac
  • Jelica Pavičić, poznata atletičarka
  • Ljiljana Petnjarić, poznata atletičarka
  • Branimir Glavaš, poznati političar
  • Mario Galinović, nogometaš
  • Karmela Vukov - Colić, poznata tv voditeljica na HRT-u i na radiju
  • Bela Čikoš - Sesija, poznati slikar i likovni pedagog
  • Sanja Hap, poznata bivša atletičarka i nogometni menadžer
  • Goran Ljubojević, poznati nogometaš
  • Jelica Belović Bernadžikovska, poznata etnografkinja
  • Aleksandar Milić - Mili, glazbenik grupe "Miligram"
  • Saša Kopljar, poznati televizijski voditelj na HRT-u i na Novoj TV.
  • Josip Gašparac, atletski trener
  • Damir Bičanić, rukometaš
  • Vladimir Šeks, poznati političar,zastupnik u Saboru i predsjednik HDZ-a
  • Franjo Glaser, poznati nogometaš
  • Kosta Perović, košarkaš
  • Damir Lončar, poznati glumac
  • Nikolina Klasnetić, Miss sporta Hrvatske
  • Ika Maričić - Vojnović, poznata atletičarka
  • Tomislav Rukavina, poznati nogometaš
  • Ivan Horvat, atletičar
  • Krešimir Mikić, poznati glumac
  • Dona Vekić, teniserka
  • Marija Vrajić, poznata atletičarka
  • Andrijana Budimir, poznata rukometašica
  • Leteći odred, poznati pop band
  • Zoran Zekić, nogometaš
  • Vesna Škare - Ožbolt, političarka
  • Robert Špehar, poznati nogometaš

Transport[uredi - уреди | uredi izvor]

Povezano[uredi - уреди | uredi izvor]

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. "Popisane osobe, kućanstva i stambene jedinice, prvi rezultati popisa 2011.". Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske. http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/census2011/htm/h11_RH.html. pristupljeno 28. 8. 2012.. 
  2. Kordić, Snježana (1991). "Germanizmi u osječkom govoru danas". u: Andrijašević, Marin; Vrhovac, Yvonne ur. Prožimanje kultura i jezika. Zagreb: Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku. str. 89. OCLC 443222199. http://bib.irb.hr/datoteka/447532.GERMANIZMI_U_OSJECKOM_GOVORU.PDF. pristupljeno 2015-05-09. 
  3. Kad će o zdravstvu odlučivati liječnici, a ne političari; Vjesnik, 27-11-2001
  4. Zaboravljeni - Osijek u vrijeme Domovinskog rata; 23-02-2008. preuzeto 30. srpnja 2010.

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Buovac Marin: Amphitheatres in the Republic of Croatia, 13th Annual Meeting of the European Association of Archaeologists, Sveučilište u Zadru, Zadar 2007.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]

Više o današnjem Osijeku možete doznati na portalima:

Gradovi i općine Osječko-baranjske županije
Gradovi

Beli Manastir | Belišće | Donji Miholjac | Đakovo | Našice | Osijek | Valpovo


Općine


Antunovac | Bilje | Bizovac | Čeminac | Čepin | Darda | Donja Motičina | Draž | Drenje | Đurđenovac | Erdut | Ernestinovo | Feričanci | Gorjani | Jagodnjak | Kneževi Vinogradi | Koška | Levanjska Varoš | Magadenovac | Marijanci | Petlovac | Petrijevci | Podgorač | Podravska Moslavina | Popovac | Punitovci | Satnica Đakovačka | Semeljci | Strizivojna | Šodolovci | Trnava | Viljevo | Viškovci | Vladislavci | Vuka

Ostale općine i gradovi u Hrvatskoj

Zagrebačka županija | Krapinsko-zagorska županija | Sisačko-moslavačka županija | Karlovačka županija | Varaždinska županija | Koprivničko-križevačka županija | Bjelovarsko-bilogorska županija | Primorsko-goranska županija | Ličko-senjska županija | Virovitičko-podravska županija | Požeško-slavonska županija | Brodsko-posavska županija | Zadarska županija | Osječko-baranjska županija | Šibensko-kninska županija | Vukovarsko-srijemska županija | Splitsko-dalmatinska županija | Istarska županija | Dubrovačko-neretvanska županija | Međimurska županija


Popis općina u Hrvatskoj | Popis gradova u Hrvatskoj