Vodnjan
| Vodnjan - Dignano | |
|---|---|
|
| |
| Osnovni podaci | |
| Županija | Istarska |
| Stanovništvo | |
| Stanovništvo () | 5.651 |
| Geografija | |
| Koordinate | 44°58′N 13°51′E / 44.96°N 13.85°E |
  Vodnjan - Dignano Vodnjan - Dignano na karti Hrvatske | |
| Ostali podaci | |
Koordinate: 44° 57′ 36" SGŠ, 13° 50′ 60" IGD
Vodnjan (tal. Dignano [diɲˈɲaːno]), grad na jugu Istre, deset kilometara sjeverno od Pule.
Zemljopis[uredi - уреди | uredi izvor]
Općina Vodnjan se nalazi na plodnom nizinskom području na jugu Istre koja na zapadu kod Peroja izbija na more, a obuhvaća još mjesta Galižana- Gallesano, na jugu i Gajana-Gaiana, prema sjeveru.
Povijest[uredi - уреди | uredi izvor]
Po legendi Vodnjan je nastao tako da se udružilo 7 rimskih villa rustica unutar agera Colonia Julia Pola. U rimsko vrijeme se nazivao Praedium Athenianum da bi kasnije prešlo na Vicus Attinianum ili Adinianum da bi u srednjem vijeku prešlo s Diniano - Dignano.(Dinjano). Kojim glasovnim promjenama je Dinjan kod Slavena prešao u Vodnjan nije poznato.
U srednjem vijeku se gradi kaštel koji je bio smješten na Narodnom trgu (Piaza del Popolo), nepravilnog oblika s 3 porte: jedna je izlazila na Mercerie (dućane sitne robe), druga na Kontradu del Forno Grande (Velike pekare), a treća na spoj 2 kontrada, Portarol i za katedralu.
1806. taj se kaštel ruši, a od klesanog kamenja s kaštela se popločavaju okolne ulice.
Spomenici i znamenitosti[uredi - уреди | uredi izvor]
- katedrala sv. Blaža (san Biagio), najveća crkva s najvišim tornjem u Istri. Poznata po kolekciji relikvija (osataka) svetaca, a najpoznatiji su san Sebastian, santa Barbara. Mumija svetice Nikoloze smatra se najbolje uščuvanom relikvijom u Evropi,
- Palača Bettica,
- kapelica sv. Križa (santa Croce),
- renesansna palača (Kaštel)
- kažuni (u okolici)
Stanovništvo[uredi - уреди | uredi izvor]
Prema AU popisu stanovništva iz 1910. općina Vodnjan (isto područje kao i današnja općina) je imala 6.087 stanovnika, od toga 5.801 Talijan,
Vodnjan je poslije hrvatske aneksije većeg dijela Julija 1945. doživio ogromni egzodus autohtonog romanskog stanovništva, tako da je ostao pust. 1931. grad Vodnjan je imao 2.514 stanovnika da bi 1951., unatoč doseljavanju, spao na 1.041 stanovnik.
Danas Vodnjan ima jednu od etnički najraznovrsnijih demografskih struktura u Hrvatskoj. Prema popisu iz 2001. godine Hrvati i Istrijani čine 55,8 % stanovništva, Talijani 20 %, Srbi 4,3 %, Romi 3,45 % i Bošnjaci 2,8 %, a 2011. Hrvati s Istrijanima čine 72%, a Talijani padaju na 15,53%.
Slavni ljudi[uredi - уреди | uredi izvor]
- Bartolomeo Biasoletto, farmaceut, botaničar
- Venerio Trevisan, slikar
- Luigi Donora, r.1935., kompozitor
- Fran Dominko (1903 – 1987), astronom.
- Livio Morosin, muzičar.
_-_panoramio.jpg)
Kultura[uredi - уреди | uredi izvor]
Kulturološka posebnost Vodnjana je da autohtoni Dinjaneži - Bumbari su potomci romaniziranih Histra koji govore posebnim romanskim jezikom nazvanim Istriotski jezik.
Privreda[uredi - уреди | uredi izvor]
Vodnjan je prije rata bio vodeći centar u Istri za preradu maslina.
Sport[uredi - уреди | uredi izvor]
U Vodnjanu nogomet je jedan od dominantnijih sportova. Pored nogometa,tu je i odbojka, a rijetki se bave i boćanjem. OK Vodnjan natječe se u 1.b hrvatskoj odbojkaškoj ligi. Članice prve ekipe jesu: Natali Celija (kapetan), Marta Sošić, Ana Mutić, Izabela Ćorić, Marina Ćorić, Ivana Boljunčić, Ingrid Osman, Ana Štoković, Tihana Celija, Anna Juršić, Andrina Mišan, Debora Smoljan.
