Bitolj

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Bitola
Битола


Pogled na Širok sokak

Grb
Grb
Osnovni podaci
Država  Severna Makedonija
Opština Bitola
Stanovništvo
Stanovništvo (2002) 71.808 (grad)
105.654 (utjecajna zona)
Geografija
Koordinate 41°00′56″N 21°12′02″E / 41.0155°N 21.2005°E / 41.0155; 21.2005
Nadmorska visina 576 m
Bitola na mapi Severne Makedonije
Bitola
Bitola
Bitola (Severne Makedonije)
Ostali podaci
Poštanski kod 7000
Pozivni broj 047
Registarska oznaka BT


Koordinate: 41° 00′ 56" SGŠ, 21° 12′ 02" IGD


Bitola (makedonski: Битола, srpskohrvatski: Bitolj, grčki: Μπίτολα [Bítola] ili Μοναστήρι [Monastíri] — „Manastir”, osmanski turski: مناستر, turski: Manastır, albanski: Manastiri) je grad i sjedište istoimene općine u Severnoj Makedoniji koji se nalazi u jugozapadnom delu Severne Makedonije ispod planine Baba (vrh Pelister 2601 m) na reci Dragoru, u centru najprostranije makedonske kotline Pelagonije, na 15 km severno od grčke granice i na nadmorskoj visini od 576 m. Sa 86,176 stanovnika (1994) on je po broju stanovnika drugi grad u Severnoj Makedoniji.

Smatra se jednim od najlepših gradova na Balkanu sa najlepše uređenim korzoom, parkovima i grada uopšte. Bitolj je drugi grad diplomatije u Severnoj Makedoniji. Bitolj je službeno dobio svoj novi grb 21. marta 2006.

Istorija[uredi | uredi kod]

Glavna promenada (korzo) - ul. Maršala Tita

Grad se nalazi na rimskom putu Via Egnatia, gde je i antički grad Heraclea Lyncestis.

Za vreme Turaka, grad je imao puno konzula svih značajnih zemalja, pa se Bitolj smatrao kao konzularni grad. 26.jula 1903 na ulazu u grad bio je pogubljen ruski konzul Aleksandr Arkadjevič Rostkovski, borac za prava pravoslavne raje, koju su Turci zatirali. Ne mestu pogibije danas stoji veliki ruski krst.

U Bitolju je oficirsku školu završio Kemal Ataturk. Neke njegove stvari se danas čuvaju u bitoljskom Narodnom muzeju.

Tokom prvog balkanskog rata u okolini grada je vođena Bitoljska bitka u kojoj je srpska vojska potukla otomansku armiju, čime je okončala proterivanje Turaka sa svojih prostora. Grad je stradao tokom prvog svetskog rata zbog blizine solunskog fronta, a bio je prvi grad koji je srpska vojska oslobodila posle albanske golgote.

Bitolj je imao i bogatu naseobinu Jevreja (sefarda), koji su izbegli iz Španije tokom crkvene inkvizacije kraljice Izabele Kastiljske.

Ti su se Jevreji doselili većinom na Balkan u gradove većeg značenja i jake trgovine, među ostalom i u Bitolj. Tu su potpomogli razvoju grada dobrim trgovačkim vezama. 11. marta 1943. je celokupna jevrejska populacija Bitolja (njih 3011) deportovano u koncentracioni logor Treblinku u Poljskoj.

Jevrejsko groblje 1497 - 1929

Stanovništvo[uredi | uredi kod]

Sa 80.550 stanovnika on je drugi grad u Makedoniji po broju stanovnika, a treći po površini, nacionalni sastav stanovnika je;

Zgrada Moskovskog slavenskog univerziteta

Ime grada[uredi | uredi kod]

Helenski naziv grada je Monastir (grčki: Μοναστήρι [Monastíri]), što su usvojili i Albanci i Turci, tako da je tokom otomanske vlasti to bio zvanični naziv grada. slavenski naziv grada Bitola potiče od reči Obitel koja je u srednjem veku korišćena za zajednicu monaha odnosno manastir. Sa dolaskom Srba 1913.godine(vidi:Bitoljska bitka) u Bitolj grad je dobio svoje sadašnje ime (Bitola, posle jotovanja kojeg nema u makedonskom jeziku, Bitola>Bitolja>Bitolj).

Širok Sokak[uredi | uredi kod]

Širok Sokak (poznat i kao „bitolskoto korzo“) je najfrekventnija ulica u Bitolju. Zvanično ime je ulica „Maršal Tito“, a poznata je i kao „bitolskoto korzo“. U početku bila je namenjena za automobile, međutim danas je isključivo pešačka ulica i istinsko srce grada. Na Širok Sokaku se nalaze sve najveće prodavnice u gradu. Na Širok Sokaku se susreću najstarija arhitektonska dela i građevine na Balkanu, koje grad krase još od turskog doba.

U Bitolju ima svoje konzulate dvanaest država[uredi | uredi kod]

Religija[uredi | uredi kod]

Katolička crkva na Širok Sokaku

Bitolj je episkopski grad i sedište je Prespansko- pelagonijske eparhije. U Drugom svetskom ratu ova eparhija Srpske pravoslavne crkve je dobila ime Ohridsko-bitoljska. Nakon jednostranog proglašenja autokefalnosti Makedonske pravoslavne crkve 1967., dobila je sadašnje ime Prespansko-pelagonijska eparhija koje je ostalo i posle priznavanja Srpske pravoslavne crkve 2002., i obuhvata regione gradova: Bitolj, Resen, Prilep, Kruševo i Demir Hisar. Prvi mitropolit Eparhije (1958-1979) bio je blaženopreminuli Kliment. Drugi mitropolit i sadašnji administrator Eparhije, nadležan kao arhijerej od 1981. je Gospodin Petar. U Prespansko-pelagonijskoj eparhiji ima oko 500 crkava i manastira. U poslednjih deset godina u Eparhiji je izgrađeno ili se gradi oko 40 crkava i 140 crkvenih objekata. Eparhija ima dva crkvena muzeja - u Sabornom hramu „Sv. Velikomačenik Dimitrij” u Bitolju i u hramu „Sv. Jovan” u Kruševu, kao i stalna izložba ikona i biblioteka u zgradi Mitropolije. Mitropolija je izgrađena izmedžu 1901. i 1902. i jedan je od najlepših primera neobarokne arhitekture. Pored dominantne Makedonske pravoslavne crkve, u Bitolju postoje i druge veće verske zajednice kao što su Islamska verska zajednica, Rimo-katolička crkva i druge.

Turističke i kulturne atrakcije[uredi | uredi kod]

Heraclea Lyncestis[uredi | uredi kod]

Heraclea Lyncestis je antički grad iz rimskog perioda, koji se nalazi u blizini samog grada, u podnožju planine Baba, i datira sa sredine 4. vijek pne.. Osnovao ga je makedonski kralj Filip II Makedonski. Grad je bio razvijeni vojno- strateški centar na severozapadnoj granici tadašnje makedonske oblasti Linkesida (današnje Bitolsko Pole).

Grad je građen, dograđivan, rušen i ponovo građen i nadgrađivan i još od njegovog prvog naseljavanja u kasnom bronzanom dobu, potom helenističkom dobu, pa onda rimskom, pa sve do ranobizantskog doba imao je status grada sa visokim stepenom civilizacije.

U periodu 2. vijek pne. kada Makedonija postaje rimska provincija, Herakleja postaje značajan ekonomsko-politički centar (Septina Aurelia Heraclea) sa svojim stalnim rimskim namesnikom i rimskom vojskom, što svedoči o Bitoli kao centru večne moći, civilizacije, kulture i lepote koja je tu i danas.

Svake godine od 29. jula do 2. avgusta u Bitoli se održava kulturni festival Ilindanski dani u znak sećanja na Ilindanski ustanak.

Obrazovanje[uredi | uredi kod]

U Bitolju postoji više osnovnih i srednjih škola. Većina njih se nalazi u gradu, ali ima i onih koje su po okolnim selima. Bitolj isto tako ima i nekoliko fakulteta pod nadzorom univerziteta Sv. Kliment Ohridski.

Osnovne škole u gradu:

  • „Goce Delčev“
  • „Dame Gruev“
  • „Dr. Trifun Panovski“
  • „Đorđi Sugarev“
  • „Elpida Karamandi“
  • „Kole Kaninski“
  • „Todor Angelevski“
  • „Sv. Kiril i Metodij“
  • „Sv. Kliment Ohridski“
  • „Stevan Naumov“

Osnovne škole u okolnim selima:

  • „Slavko Lumarkovski“ - Novaci
  • „Krste Petkov Misirkov“ - Bistrica
  • „Aleksandar Turuncev“ - Kukurečani
  • „Koco Racin“ - Ivanjevci
  • „Braka Milodinovci“ - Dobruševo
  • „Trajan Belev“ - Capari
  • „Mirce Acev“ - Bač

Srednje škole u gradu:

  • „Josip Broz - Tito“ - gimnazija
  • „Taki Daskalo“ - rudarska, saobraćajna, grafička, tekstilna škola i gimnazija
  • „Jovan Kalauzi“ - medicinska škola
  • „Jane Sandanski“ - ekonomska škola
  • „Kuzman Šapkarev“ - poljoprivredna škola
  • „Ðorđi Naumov“ - elektro-mašinska škola
  • „Sredno muzičko učilište na grad Bitola“ - muzička škola

Univerziteti u gradu:

  • „Sv. Kliment Ohridski“

Naselja u Bitolju[uredi | uredi kod]

Poznate ličnosti[uredi | uredi kod]

Bratski gradovi sa Bitoljom[uredi | uredi kod]

Panorama Bitole

Vidi još[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

Gradovi Republike Makedonije
Berovo | Bitola | Bogdanci | Debar | Delčevo | Demir Kapija | Demir Hisar | Gevgelija | Gostivar | Kavadarci | Kičevo | Kočani | Kratovo | Kriva Palanka | Kruševo | Kumanovo | Makedonski Brod | Makedonska Kamenica | Negotino | Ohrid | Pehčevo | Prilep | Probištip | Radoviš | Resen | Štip | Skopje | Struga | Strumica | Sveti Nikole | Tetovo | Valandovo | Veles | Vinica