Bitoljska bitka

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Prvi balkanski rat
Deo Prvog balkanskog rata
Nakon bitoljske bitke.jpg
Prizor nakon Bitoljske bitke
Vrijeme: 16.- 19. novembar 1912.[1]
Mjesto: Bitolj
Rezultat: Srpska pobeda
Teritorijalne
promjene:
Proterivanje Turaka iz Makedonije.
Sukobljene strane
Flag of Srbija
Kraljevina Srbija
Ottoman flag
Osmansko carstvo
Komandanti i vođe
Flag of Srbija Petar Bojović
Flag of Srbija Radomir Putnik[1]
Ottoman flag Zeki paša

Bitoljska bitka (od 1619. novembra 1912). Poslije kumanovske bitke turska Vardarska armija povlačila se u dva pravca: Preko VelesaPrilepa i TetovaKičeva prema Bitolju s namjerom, da na jakim bitoljskim položajima pruži presudnu bitku u Prvom balkanskom ratu zbog čega je još od 20./10. počelo utvrđivanje bitoljskih položaja naročitim trupama (4.000 anadolskih regruta). Pravac preko Prilepa imao je da štiti V turski korpus, VII korpus pravac preko Kičeva, a VI korpus pravac ka Solunu. Srpska I armija (u koju je ušla i moravska II), gonila je neprijatelja pravcima preko Prilepa i Kičeva, a grčka je vojska nastupala od Soluna preko Florine ka Bitolju. Poslije zaštitničkih bojeva kod Kičeva i Alinaca, 7. i 5. korpus koncentrisani su na bitoljskim položajima, a 6. korpus, pošto je potukao jednu grčku diviziju kod Banjice, ostavio je prema njima zaslon (17. nizamsku diviziju), a s ostatkom trupa doveden je na bitoljske položaje. Srpska I armija je zbog dovršetka poraza turske vardarske armije, preduzela je napad na nju na tim položajima.

Najvažnija odstupnica Turaka u pravcu Albanije bio je put Bitolj - Resen na koji se izlazi južnim dijelom Bigle planine, obilazeći Oblakovski vis. Ovaj zapadni, planinski dio bojišta je teško prolazan i zbog velike visine često pod maglom. Na ovako odličnom položaju, Turci su bili vrlo dobro utvrdili maskirali na istočnom dijelu bojišta sva sela i vis Kjeromaricu.

Pred početak bitke Turci su imali svega 35.000 — 36.000 ljudi, od kojih 28.000 do 30.000 boraca. Srpska I armija imala je oko 68.000 boraca (56.000 pušaka, 3.500 sabalja i 167 oruđa).

Plan Srpske I. armije bio je: izvršiti napad, oslanjajući se jače na glavni operacijski pravac (Veles—Prilep, nabacujući neprijatelja uglavnom na jug, odakle je nastupala grčka vojska, i presijecajući zapadnu odstupnicu Turaka na Resen.

Ishod[uredi - уреди | uredi izvor]

Gubici I armije bili su: 3.230 poginulih, ranjenih i nestalih. Zarobljeno je 35 oficira i 3.365 vojnika i zaplijenjeno 57 topova. Gubici turski bili su: poginulih i ranjenih oko 6.000, sa zarobljenicima svega oko 9.400 ljudi i 57 topova. Ishodi ove bitke bili su: Konačno protjerivanje ostataka turske vojske iz Makedonije u Albaniju, gdje je njeno rasulo bilo samo pitanje vremena. Posljedice ove bitke bile su: Završetak rata, a u političkom pogledu, dobijanje prava na zapadni deo Makedonije od Bitolja do Crnog Drima.

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]