Spomenik palim borcima Mimice
Spomenik palim borcima / Na mrtvoj straži, Mimice je monumentalni mozaik u selu Mimice, nedaleko Omiša, rad poznatog slikara i kipara Joke Kneževića.
Riječ je o prvom iz njegova ciklusa monumentalnih mozaika spomeničke i memorijalne funkcije na temu NOB-a (kasnije su uslijedili Drašnice, Omiš i Split), te ujedno i najuspjelijem.
Autor, rodom iz tog kraja, o spomeniku u svojoj je autobiografiji napisao: „Za spomenik u Mimicama sam bio nadahnut narodnom pjesmom iz NOB-a „U Kupresu grob do groba, traži majka sina svoga“. Tu su, u sredini dvije uplakane majke na grobu palih boraca, sa strane dva partizana, čuvara, a sa suprotne strane mlađa žena sa konistrom hrane na glavi koja označava pobjedu i nastavak ljudskog življenja. ... Otkrivanje spomenika bilo je izvanredno svečano - neočekivano mnoštvo svijeta. Održano je nekoliko prigodnih govora - Blaženka, Venko, Jozara. Bio je prisutan i režiser Vatroslav Mimica. Na nj je to slavlje djelovalo tako snažno da je on već tada začeo svoj film "Prometej s otoka Viševice". Zanimljivo je da je Vatre kasnije meni povjerio ulogu seljaka nezadovoljnika Jone u tome filmu....“ Film je osvojio Zlatnu arenu u Puli, 1964. godine.
Govoreći općenito o svojim mozaicima, Knežević je pojasnio: „...nastojao sam provesti stilizaciju do najveće moguće jednostavnosti, po mogućnosti do monumentalnosti“ . Rezultat tog postupka, zamjetnog i na mimičkom mozaiku, bio je zamjetan izostanak patetike, posve uobičajene za spomenike NOR-a.
U Hrvatskom biografskom leksikonu, Davorin Vujčić je o tom Kneževićevu spomeniku napisao sljedeće: "U velikim kompozicijama iz 1960-ih (Spomenik palim borcima, Mimice, 1963) napušta prostornu iluziju, a površinu obrađuje kao pravilan geometrijski raster sa statičnim likovima lišenima voluminoznosti."
Tome valja dodati da je uz Kneževićevu osobnu ikonografiju i mozaičarski rukopis, na spomeniku zamjetan echo purizma, koji je i inače bio popularan u jugoslavenskoj likovnoj umjetnosti tih godina.
O kritičkoj recepciji tog spomenika, Knežević je zabilježio sljedeću anegdotu: „Jednom je književnik Barković na nekom književnom sastanku tvrdio kolegama da bi svaki naš kulturan čovjek trebao posjetiti selo Mimice samo zato da vidi mozaik - spomenik palim borcima. Pa ipak se tada diže drugi književnik, inače moj "legendarni prijatelj", koji potvrdi vrijednost mozaika, ali samo "u tom ambijentu". Znači pogodio sam samo ambijent! E pa dobro i to; uzmi što ti se nudi.“
- Josip Depolo: Joko Knežević, Zagreb, 1995., str. 37
- Joko Knežević: Moja sjećanja, Zagreb, 1996., str. 183, 187, 211-212, 281
- Davorin Vujčić: Joko Knežević, Hrvatsko biografski leksikon, 2009.
- Sanja Horvatinjčić: Spomenici iz razdoblja socijalizma u Hrvatskoj - prijedlog tipologije, dizertacija, Sveučilište u Zadru, 2017., str. 200
- Donald Niebly: The Dynamic History of Memorial Mosaic Art in Yugoslavia, 2020.