Spomen-park Dudik

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Spomen-park „Dudik“

Spomen-park „Dudik“ je ledina zasađena dudovima još od ranijih vremena (po kojima park nosi ime) na oko pet kilometara od centra Vukovara u naselju Mitnica.

Tijekom Drugog svjetskog rata, od 1942. do 1943. godine, u Dudiku su pripadnici Župske redarstvene oblasti Nezavisne Države Hrvatske ubili pripadnike Narodnooslobodilačkog pokreta Jugoslavije, suradnike i civile uhićene u znak odmazde zbog akcija partizanskog pokreta na Fruškoj gori. Uhićenja su vršena na području Srijema (Zemun, Batajnica, Nova Pazova, Stara Pazova, Ruma, Irig, Petrovaradin, Srijemska Mitrovica, Srijemska Rača, Kuzmin, Laćarak, Erdevik, Ilok, Vukovar, Bobota i u druga mjesta). Specijalnim željezničkim kompozicijama transportirani su u Vukovar, gdje je u skladištu grofovije Eltz, blizu vukovarske željezničke stanice formiran logor. U logoru su zarobljenici podvrgavani mučenju. Nakon kratkog sudskog postupka, na kojem uhićenici nisu imali pravo na adekvatnu obranu, osuđivani su na smrt i u večernjim satima kamionima tvornice „Bata“ odvoženi na Dudik. Na Dudiku su bili primoravani da se oslobode odjeće i osobnih stvari, u skupinama su dovođeni do iskopanih raka, nakon čega su strijeljani. Na Dudiku je strijeljano ukupno 455 žrtava (većinom civili), od čega 384 iz Srbije, 71 iz Hrvatske i 2 iz Bosne i Hercegovine.[1]

Nakon Drugog svjetskog rata, Komisija za utvrđivanje ratnih zločina, od 25. travnja do 3. svibnja 1945. godine izvršila je ekshumacije i posmrtni ostaci 384 ubijenih sahranjeni su u Kosturnicu sa spomenikom žrtava Dudika, palih boraca Pete vojvođanske udarne brigade i boraca Crvene armije u neposrednoj blizini centra Vukovara. U Spomen-parku „Dudik“ izgrađen je memorijalni kompleks. Spomenički kompleks rad beogradskog arhitekta Bogdana Bogdanovića, čine buktinje: pet stiliziranih vitkih stožaca okruženih sa više desetina kamenih cvjetova. Na kamenim cvjetovima nalaze se epitafi: Putniče, koji si u budućnost krenuo, zastani i na ovom izvorištu napij se bistrinom vode, ljepotom slobode, ljubavlju onih koji za nju dadoše živote, Oj dudovi, vi dudovi stari, da li vaša duša krvari za onima koji su tu pali i slobodu krvlju zasijali, nisu oni samo tiha trava, već zvjezdani trag nezaborava...

Tijekom Domovinskog rata, memorijalni kompleks je u potpunosti devastiran. Stošci su probijeni, kameni cvjetovi polegli, a više od polovice dudova posječeno.[2]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Generalni Konzulat Republike Srbije, Pristupljeno 23. studenog 2013.
  2. Juraj Hrženjak, ur. Rušenje antifašističkih spomenika u Hrvatskoj 1990-2000. „SABARH“, Zagreb 2002. godina, 274. str.

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]